ТРАМП

TRAMP

12 novembra 2016

milorad-vucelic-720

Piše: Milorad Vučelić

Ko je čitao „Pečat“ znao je da će na izborima za predsednika SAD pobediti Donald Tramp i da to svakako neće biti „veliko iznenađenje“. Tu nije bila reč o nekoj opkladi ili hazarderstvu nego o stvarnim uvidima u ono što se dešava u svetu i što se može razumeti primenom jasnog pojmovnog aparata na čijim je osnovama moguće uspostaviti i određena predviđanja. Pomenutim pojmovnim aparatom utemeljena predviđanja po pravilu su se, evo već devetu godinu našeg izlaženja, pokazivala kao tačna.

Nije u ovom, kao i drugim slučajevima tačnih predviđanja bilo reči o bilo kojoj vrsti navijanja, ukoliko se pak ne složimo da je krajnje normalno u Srbiji navijati protiv Hilari Klinton koja oličava najveće zlo počinjeno srpskom narodu od kraja Drugog svetskog rata. U ovom slučaju uopšte nije reč ni o bilo kakvom antiameričkom ili antizapadnom političkom stavu, radi se o konkretnoj ženskoj osobi koja je, osvedočeno i dokumentovano, u poluprivatnom statusu prve dame zajedno sa bivšim britanskim premijerom Tonijem Blerom presudno uticala na Bila Klintona da izvrši agresiju na Srbiju i SR Jugoslaviju. U svojstvu državne sekretarke nastavila je kontinuirano da realizuje antisrpsku politiku i na našu državnu i nacionalnu štetu favorizuje albanski terorizam i secesionizam i to ne samo na Kosovu. Stoga su i očekivane žalopojke Edija Rame i Hašima Tačija i njihovih sledbenika zbog njenog poraza na američkim predsedničkim izborima. I pošteno je od njih što će „zauvek ostati privrženi njihovoj voljenoj porodici Klinton“. A oni su toliko dosledni da će imena ulica davati svakome ko im se i ubuduće bude našao na usluzi i podršci u obavljanju nekog njihovog mračnog posla. Oni si izgubili svog prijatelja, a mi teškog i opakog protivnika kroz koga smo s puno osnova videli i doživljavali Ameriku.

Nikog trezvenog to ne treba da zavara da ćemo se rešiti opasnosti od nametanja interesa velikih sila na našu štetu, ali smo se bar lišili veoma važnog aktera koji bi nam to činio s direktnom i ličnom strastvenom mržnjom. Pogotovo je opasno to što bi joj bilo najlakše i najmanje rizično da upravo na nama demonstrira silu i nastavi da ostvaruje ono što se naziva „legat Klintonovih“.

Interesi velikih su večni, ali su srećom neki prepoznatljivi neprijatelji prolazni.

Za utehu, Klintonova je izgubila od Amerikanaca, ali je pobedila među malobrojnim no probranim Srbima okupljenim u Beogradu u „Kraun plazi“ u izbornoj noći.

Povodom Trampove pobede morala bi se ponoviti ona često citirana Marksova rečenica o istoriji: „Dobro riješ, stara krtice.“ I kada se čini da je sve blokirano i zauzdano, istorijski tok se otme nametnutoj kontroli i suočimo se sa pravom slikom društva i sveta i mogućnostima njegove promene. Sve snage američkog i uopšte zapadnog establišmenta i svi mediji glavnog toka bili su upregnuti u korist Klintonove. Informisanje je prestalo da bude informisanje i pretvorilo se u ogoljenu i brutalnu antitrampovu propagandu. Bilo je tragikomično gledati i slušati „Si-En-En“ tog izbornog dana, kao i tokom čitavog izbornog procesa. Počelo je glasno i prpošno, svi su bili bodri i čili, čak prilično veseli. A onda, kako je odmicala ta izborna noć, sve se utišavalo i svi prisutni u studiju su se jedino bavili mogućnostima da Hilari pobedi pa čak i kada je sve bilo izgubljeno a poražavajući ishod za nju izvestan. Od ishoda glasanja u Floridi bežalo se bezobzirno i sve dotle dok Trampova pobeda u toj državi nije svuda oglašena. Nije bilo reči o umoru već o potpunoj žalosti i izgubljenosti. Življe je bilo u štabu poražene nego u televizijskom studiju „Si-En-Ena“. Televizija N1 je naglo i rezignirano bez obrazloženja prekinula direktno prevođenje programa.

Američka i svetska javnost je ostala neobaveštena o Asanžovim i „Vikiliksovim“ otkrićima o saradnicima Klintonove i njoj samoj. U senci je ostalo da je reč o kandidatkinji koja je simbol korumpiranosti, gramzivosti i pohlepe. Sve je bilo prikrivano i belodano je pokazano kako danas izgleda sloboda govora i misli u njihovoj hemisferi. Zatečeni Trampovom pobedom brojni političari širom Zapada, kao i masa analitičara lišena bilo kakvog uvida u stvarnost, obrušili su se na smisao demokratije i glasanja. Za njih je demokratsko glasanje samo ono glasanje koje im je po volji i koje podržava i održava status kvo. Dan posle Trampove pobede u zapadnim prestonicama poput Pariza i Berlina bilo je kao da je dan žalosti ili pokajanja. Reporteri javljaju kako je počev od Njujorka svuda „sumorno“. Ima onih koji bi zbog nezadovoljstva Trampovom pobedom podržali i otcepljenje Kalifornije, čiji pokušaj bi bilo zanimljivo gledati.

U protekla dva dana izgovoreno je toliko ružnih reči o budućem američkom predsedniku da je to prosto neverovatno. Prednjače svi oni koji se deklarišu kao najveći ljubitelji Amerike i Amerikanaca. Pokazuje se da nije reč o ljubavi prema toj velikoj sili i njenom narodu i njegovim vrednostima nego samo o njenoj mogućoj agresivnoj hegemonističkoj politici, a posebno kada su ta politika i praksa na našu, ili pak rusku štetu. Kada se otvori mogućnost da se sa takvom politikom prestane, prestaje i njihova naklonost ili ljubav.

Svako malo naivniji, ako takvih uopšte ima, morao bi se upitati zar nije razlog za sreću da je neko u tako velikoj i moćnoj zemlji voljom većine i na demokratski način izabran. Možda je cilj američke demokratije i bio da se uspostave nove dinastije, te da Bušove naslede Klintonova sve sa Hilari i Čelsi? Postavlja se i preteće pitanje ko je to mogao i smeo da spreči pa makar to bio i američki narod? Kako objasniti to što su svi političari koji su Trampu odmah čestitali pobedu proglašeni desničarima? I čemu i kome pripadaju oni koji su malo pričekali pa službenim tonom čestitali?

Snage zapadnog poretka skupa sa čitavom armijom teoretičara i analitičara pokazuju da više i ne poseduju pojmove i sposobnost da izvrše uvid u stvarnost svojih društava ili sveta. Oni su stalno zaprepašćeni, zatečeni i razočarani… te povratkom Rusije kao sile na svetsku pozornicu, te „bregzitom“, te izmenjenom ulogom Kine, a sada i Trampovom pobedom. Nisu sposobni da primete od kakvih su sve nepravdi i zala napravili sistem i da je narod duboko nezadovoljan ne ovim ili onim nego baš ovakvim vladajućim kapitalizmom. Ova armija teoretičara bez ostatka je u slepoj službi postojećem. Ništa na vreme nisu uočili, bez ikakve političke i intelektualne invencije i sposobnosti da prepoznaju društvene probleme oni taljigaju putevima puke inercije. I kada ishod nekog procesa nije u saglasnosti sa njihovim predrasudama, oni se svom silom obrušavaju na one koje su im zasmetali da potvrde svoja predubeđenja. Svakodnevno se vrše istraživanja javnog mnjenja i ankete iz kojih je potpuno iščileo svaki realitet pa otud i lažne prognoze. Društvena stvarnost i izvorno i temeljno nezadovoljstvo ljudi su potpuno maskirani masom epifenomena i zasuti lažnim alternativama i političkom korektnošću o koju se Donald Tramp, prkoseći, drastično ogrešio.

Potpuno je potcenjivana njegova strategija da sve američke ratne i natovske avanture pretvara u dolare koje izdvajaju Amerikanci a koji bi se mogli koristiti za poslove u Americi. Zaneseni globalnom i ratnom politikom njegovi protivnici nisu razumeli ono što je razumeo američki glasač, a naročito osiromašeni radnik kome pored toga preti i da ostane bez posla pa bio belac, latino ili afro. Tako je otvoreno deklarisani desničar i kapitalista milijarder počeo da se iskazuje bezmalo kao socijalista i to daleko ubedljiviji od čitavog niza samodeklarisanih i pomodnih levičara. Tek posle Trampove ubedljive pobede počele su naknadne rasprave o socijalnim i ekonomskim problemima i klasnoj strukturi američkog društva što nikome iz vladajućeg diskursa nije ni na pamet padalo bukvalno do juče. Prilično je potcenjena i uloga obaveštajne zajednice koja je počela da shvata da se sa Hilari Klinton kao predsednicom srlja u potpuno opadanje Imperije.

Trampovim izborom otvorena je i mogućnost velikih globalnih promena. Neće to biti neki idilični put Putinu u zagrljaj, ali će biti prilika da se definiše i prihvati nova ravnoteža snaga koja bi trebalo da dovede do nešto više mira i stabilnosti u svetu pa samim tim i na Balkanu. Na dnevnom redu će se naći i preispitivanje politike Evropske unije i dosadašnjeg vođstva Nemačke u ovoj zajednici. To nemačko vođstvo evropskih poslova se ne pokazuje naročito uspešnim, a pogotovo imajući u vidu ratno stanje u Ukrajini, uvođenje sankcija Rusiji i odlazak Velike Britanije iz EU. I otud nervoza i uzdržanost kod Olanda i Merkelove. Njima neposredno predstoje izbori na kojima gotovo da nemaju šanse da ponovo pobede. Zbog značaja funkcije koju će obavljati Tramp neće previše držati do njihovog otvorenog navijanja za Hilari, ali sudeći po njegovoj prirodi neće biti sklon i da to potpuno zaboravi. Tramp će takođe biti u prilici da podrži njihove oponente na predstojećim izborima baš kao što su i oni to činili podržavajući njega. Mnogi će se i truditi da budu nalik njemu.

Poslednjih decenija svet se nabolje menjao kada je u velikim i moćnim državama dolazilo do raskida sa inercijom i političkim i intelektualnim establišmentom i kada je u tim događanjima nad vladajućim sistemom prevladavala neka vrsta antisistema. Sudeći po tom iskustvu ukazuje se prilika da se izborom Donalda Trampa u svetu i u Americi nešto važno promeni.

(Pečat)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *