ТРАМПОВА KОСОВСKА ОФАНЗИВА: Американци све отвореније…

TRAMPOVA KOSOVSKA OFANZIVA: Amerikanci sve otvorenije…

16 avgusta 2019

Administracija aktuelnog američkog predsednika Donalda Trampa, po svemu sudeći, rešena je da za njegovog mandata reši pitanje Kosova, a kako sada stoje stvari ključna reč u tom procesu je – razgraničenje.

Taj utisak se stiče ukoliko se prate izjave što Trampovih savetnika, poput Džona Boltona, koji je u više navrata o tome neskriveno govorio, zatim raznih ljudi kojima je bavljenje ovog dela Evrope u opisu radnog mesta, uključujući i samog Trampa koji je pre izvesnog vremena pisao srpskom i kosovskom predsedniku Aleksandru Vučiću i Hašimu Tačiju, govoreći o konačnom sporazumu.



Sve glasnije se govori i o rokovima, a oni se, barem kada je reč a Americi, pre svega tiču njihovih predsedničkih izbora zakazanih za novembar 2020. godine. U skladu s tim, očekivanja u Trampovoj administracije idu u smeru toga da konačan sporazum bude postignut do sledećeg leta.

I diplomatski izvori „Blica“ navode da je razgraničenje, za koje se smatralo da je odbačeno nakon negativnog stava Berlina, i dalje u igri.

– SAD još nisu odustale, nisu se povukle iz dijaloga Beograda i Prištine, a niko od njih još nije rekao da je razgraničenje završena priča. Naprotiv. Jednostavno, vide situaciju, vide da pomaka nema, i zainteresovani su da se ona konačno razreši. EU ne izbacuju iz igre, ali joj nisu ni potpuno prepustili celu stvar – priča izvor „Blica“, uz opasku da bi i za aktuelnu administraciju bilo dobor da se sukob koji traje više gotovo tri decenije konačno reši.

Kako dodaje, Trampu odgovara da u tome ima ulogu, tim pre što se priprema za predstojeće predsedničke izbore u SAD, pa bi mu išlo u prilog kada bi se pitanje sledeće godine rešilo, što se poklapa sa kampanjom.

Montgomeri: Razgraničenje da, uz jake uslove

Još jedna američki zvaničnik, nekadašnji ambasador SAD u Srbiji Vilijam Montgomeri, dao je u izjavi „Blicu“ podršku razgraničenju.

– Moje gledište je da rešenje uključuje neka prilagođavanja granice u kombinaciji sa vrlo jakim uslovima za buduće odnose. To može uključivati šengenski tretman, zaštitu istorijskih i verskih lokaliteta i tako dalje. To će biti moguće samo uz snažnu podršku EU i SAD. Iskreno, to je nedostajalo. Jedini način na koji bi Srbi ili kosovski Albanci ikada pristali na tako nešto jeste snažni pritisak zapadnih zemalja u kombinaciji sa neraskidivom odlučnošću Zapada da izvrši takav sporazum – rekao je on.



Novi signali iz Vašingtona

U tenucima kada se razgraničenje sve aktivnije pominje kao potencijalno rešenje, stigli su novi signali iz Vašingtona. Naime, nije nepoznanica da se republikanci, kojima pripada i sam Tramp, ne protivni ideji razgraničenja. Naprotiv – upravo su je oni i stavili na sto.

Međutim, ovih dana korekcija granica ili razgraničenje kao potencijalno rešenje pominje i u redovima demokrata. I to jeste iznenađenje, jer su se, barem javno, predstavnici tabora demokrata i njihovi simpatizeri držali stare politike SAD prema Kosovu – nezavisno Kosovo u onom obliku u kome je tu nezavnosti jednostrano proglasilo 2008. godine.

Ideju razgraničenja pre nekoliko dana podržao je i Čarls Kapčan, član američkog Saveta za spoljne poslove i profesor Džordžtaun Univerziteta, koji je inače bio direktor za evropska pitanja u Savetu za nacionalnu bezbednost (NCA) u administracijama Bila Klintona i Baraka Obame. Dakle, u redovima demokrata.

Upravo on je pre nekoliko dana naveo da bi razmena teritorija između Srbije i Kosova trebalo da bude na pregovaračkom stolu.

– Ne mislim da je to politički ili moralno neprijatnije od odvajanja Kosova od Srbije, što je takođe bilo prekrajanje granica duž etničkih linija – rekao je on.

Kazao je i da je u nekim trenucima tokom razgovora Aleksandra Vučića i Hašima Tačija bilo znakova napretka, pre svega o razmeni teritorija tako što bi se deo severnog Kosova pripojio Srbiji u zamenu za deo Preševeske doline.

– Međutim, ta ideja je potisnuta delimično zbog protivljenja doskorašnjeg kosovskog premijera Ramuša Haradinaja, zatim Nemačke i drugih evropskih centara. Sada, u situaciji kada nema pomaka, odnosno „vetra u jedra“, zbog reakcije Srbije na carine koje je uvelo Kosovo, smatram da razmena teritorija treba da bude na stolu. Naime, ako može da otvori put ka normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, uprkos izvesnog rizika po region zbog insistiranja drugih za prekrajanjem granica po etničkim linijama, onda ovaj predlog pruža u najmanju ruku jednu opciju više za izlazak iz ćorsokaka – naveo je Kapčan za RSE.

Da je do izvesne promene u stavovima došlo smatra i Dimitrije Milić, politički analitičar i programski direktor NVO „Novi treći put“.

On kaže da, što se tiče političke ponude u SAD i odnosa prema Kosovu, tradicionalno mejnstrim republikanci (porodica Buš, Romni, MekKejn ili Rajan) i demokrate (porodica Klinton, Bajden, Keri ili Gor) jasno su po ovom pitanju bili na strani pozicije da bi Srbija trebalo implicitno ili eksplicitno da prizna nezavisnost Kosova. Dolazak Trampa, pa i Boltona, pojašnjava on, predstavlja dolazak na čelo stranke, a i Amerike, desnog ideološkog oboda partije naspram neokonzervativnog establišmenta.



Tramp i Bolton – dvojac koji je promešao karte

– Tramp i Bolton kao takvi su spremniji na dosta fleksibilniji pristup pregovorima i rešavanju po većini spoljnopolitičkih pitanja, od Irana, Severne Koreje, Venecuele, pa i Kosova. Tramp koristi često Boltona kao probni balon sa uvek ekstremnim rešenjem na određeno pitanje, gde na istu oštru reakciju, Tramp nudi neko srednje „optimalno“ rešenje koje je negde sve vreme ciljano. Slična je situacija i sa Kosovom – priča Milić.

Kako pojašnjava, Bolton služi za pripremu javnosti da bi i korekcija bila moguća, takođe moguće sa ekstremnijim rešenjem, nego što je Trampov tim spreman suštinski da pristane.

– Takođe, Trampu je i manevarski prostor delimično ograničen, jer uprkos tome što su antiestsblišment republikamci spremni na dogovor (Tramp, Bolton) zauzeli komandne visove Republikanske partije, niži ešaloni su i dan danas još u rukama rigidnih republikanca – pojašnjava on.

Međutim, kaže, ono što je problem, jeste što su Bolton i Tramp aktivirali veliki broj spoljnopolitičkih pitanja, a ništa nije rešeno, dok je EU rezervisanija prema promenama granica po etničkom kriterijumu u svom dvorištu To je tako jer to otvara druga slična pitanja u najbližem komšiluku sa recimo Nemačkom, a smatraju i da je mir na Balkanu krhko dostignuće, zbog čega bi inžinjering po etničkom modelu bio preveliki rizik.

– Iz tog razloga je Angela Merkel vrlo rezervisana po pitanju razgraničenja, a francuski predsednik Emanuel Makron delimično otvoren – zaključuje Milić.

Kako je razgraničenje uopšte postalo opcija?

Razgraničenje kao ideju za rešenje problema, bar kada je reč o američkoj administraciji, još prošle godine je „lansirao“ Džon Bolton, Trampov savetnik za nacionalnu bezbednost, čime je napravio „bum“ ne samo u srpskoj nego i svetskoj javnosti.

On je pre oko godinu dana rekao da se SAD neće uključivati u raspravu oko ideje o razmeni teritorija između Srbije i Kosova, ali…

– Postoje novi znaci da obe vlade veoma tiho možda žele da o tome pregovaraju. Američka politika je da ako dve strane mogu da se o tome međusobno dogovore i postignu sporazum, mi ne isključujemo teritorijalne korekcije. Zaista nije na nama da to kažemo – rekao je tada Bolton.

To je pokrenulo lavinu komentara od onih koji su za, do onih koji se apsolutno protive takvom rešenju, među koje spada i jedan broj evropskih zemalja na čelu sa Nemačkom, koja ne gleda blagobaklono na menjanje granica, naročito ne po etničkoj liniji.

To međutim nije sprečilo američke zvaničnike da ublaže svoje, bar se tako činilo, čvrste stavove kada je reč o Kosovu, tako da se svako malo moglo čuti da, doduše „upakovano“, oni žele da ispoštuju rešenje oko koga se dogovore dve strane, da neće nametati ništa, da treba biti kreativan…

Dačić: Šansa za Srbiju

Da treba „uzjahati talas“ kaže i srpski šef diplomatije Ivica Dačić, koji kaže da Prištini ne odgovara stav administracije Donalda Trampa prema rešavanju kosovskog pitanja, kao i da on poruke američkih zvaničnika o KiM vidi kao šansu za Srbiju.

– U politici prema Srbiji američka administracija nije menjala stav 20 godina, sve do dolaska Trampa, a to je šansa za nas – rekao je Dačić.

Na pitanje da li Priština namerno odugovlači sa ukidanjem taksi i čeka da Trampu istekne predsednički mandat, Dačić kaže da je to verovatno i da Prištini ne odgovara i da je iznenađena stavom sadašnje američke administracije. Ocenio je i da stare vladajuće strukture u SAD ne žele da menjaju princip oko KiM, jer bi to bio udarac na njihovu politiku.

Naglasio je da Srbija želi dobre odnose sa svima, ali da postoje principi podsetivši da je Beograd ponudio da se dođe do kompromisa o KiM.

– Valjda je to interes svih, a može da se dođe, ako se izvrši pritisak na Prištinu. Meni je Trampov savetnik Džon Bolton direktno rekao da nemaju razloga da pritiskaju Beograd i da znaju da je problem u Prištini. A ranije nisu hteli da ni da razgovaraju o tome, za njih je kosovsko pitanje bila završena priča – kazao je Dačić.

KOMENTARI



9 komentara

  1. persida says:

    Ko vas sta pita, bezite od Srbije, o vi smrdonogi kauboji, is, is.

    • Velika Metla says:

      persida,ovo nije stav amerike,nego želje pRCednika Srbije!

  2. Milan says:

    Najpre Kina, zatim Iran, Venecuela, Sirija, Avganistan, Severna Koreja, kuda ide Turska, to su regioni koji su za američku spoljnu politiku sada najvažniji. Kosovo nije značajno za spoljnu politiku SAD, za njih je to marginalno pitanje. Smeta i štetno je to što zvanični Beograd svojim potezima uporno gura i nameće Kosovo za značajnije pitanje nego što jeste. Trče kao ždrebe pred rudu. Minimum primetno je da su politički nepismeni, a ispod toga još nešto se krije.

  3. Milan says:

    Dačić nas podseća da Beograd je ponudio da se dođe do kompromisa o KiM i da Srbija želi dobre odnose sa svima. Sa kim to sve Srbija bi ušla u "dobre" odnose i čije sve interese bi zadovoljila? Sa Sorošem koji bi da preuzme Trepču, sa Vesli Klarkom koji je komandovao napadima na SR Jugoslaviju i već je preuzeo rudnike uglja na KIM, itd. Ispada da "uzjahati talas", ovaj nešto promenjeni američki talas, na kraju podrazumeva "uz vajni kompromis" odreći se imovine države u interesu belosvetskih glodara, otimača i pljačkaša. Da li se tako odlučuje o imovini države?

    • Velika Metla says:

      Milan,poturanje tkzv "dobrih odnosa sa svima u regionu"je potvrda upravo optužbama koje taj isti region iznosi već pune 3 (tri) decenije protiv Srbije! Srbija NIKADA u svojoj istoriji nije imala loše odnose s "regionom",nego je upravo "region"bio taj koji je konstantno otimao i napadao uz pomoć zapada tu istu Srbiju! Ja sa "regionom" ne želim da imam dobre odnose nego ČIST RAČUN! Tek kada se napravi čist račun onda se može govoriti o nekakvim,pa i dobrim,odnosima! Pre toga NE!

  4. Slobodanka says:

    Kosovo polako gubi značaj za spoljnu politiku SAD. Ameri su se zaglavili u Siriji, izgleda da neće je skoro napustiti ali zaustavljeni su u svojim osvajanjima Biskog Istoka. Zatim menjaju se odnosi SAD-Turska zbog sve nezavisnije spoljne politike Turske, ujedno menjaju se i odnosi EU_ Turska. Američke pohode na Bliskom istoku prati sve manje EU zemalja. Iz svega ovoga sledi da Srbija zajedno sa KIM i sa svojim važnim putnim pravcima gubi dosadašnji značaj. Ona je za EU važna kao deo velikog putnog pravca od severa Evrope do Grčke i Krita, ali za osvajačke pohode u pravcu jugoistok (Bliski istok) izgubila je značaj. Srbija je daleko od granica Rusije te i u severoistok nema poseban značaj, i još pogotovu što Rusija se dobro brani. Kosovo i sa njim povezan projekat velika Albanija gubi smisao. Za SAD je to sada značajno uglavnom zbog sujete velike sile, a kao odskočna daska za nekakva dalja osvajanja sveta taj projekat je izgubio značaj. U igri je i demografska izmena Evrope, ali to se odvija preko Grčke, Albanije, Španije, te Albanija je u tome "sitna riba". Nemačka sve više mora da uvažava Rusiju što zbog ekonomije, a i što ne želi u novi sukob sa Rusijom. U tom procesu omekšavanja moraće da splasne i njen negativan uticaj na Kosovo. SAD-Rusija zasad malo razgovaraju, ali ipak razgovaraju, te Kosovo neće biti nezavisna država, nego eventualno može da bude predmet nekog dogovorenog kusuranja izmedju velikih sila. Tramp može da računa sa tkzv. Kosovom tek toiko da bi imao sa čim da se kusura sa Rusijom, a nije mu više značajno za druge svrhe. Da li Kosovo može da spreči ekspaniziju Kine ka Evropi. Ne može. Uglavnom Prištinski lideri svaki dan puno gube zbog jačanja Rusije i Kine, indirektno i zbog promenjene politike Turske bez obzira što ona i dalje nastoji da bude lider celog islamskog sveta pa i tkzv. Kosova, zatim npr. zbog toga što SAD ne usudjuje se da napadne Iran. Amerikanci ne mogu da udju ni u Venecuelu koja im je puno bliža i mnogo značajnija, a držaće se kao slepci tamo nekog Kosova? AMERIKANCI NI U NATO VIŠE NISU SIGURNI, A SIGURNI SU SAMO U SVOJE AMERIČKE VOJNE BAZE. EVROPSKE DRŽAVE S VREMENA NA VREME, PA SVE ČEŠĆE, POMINJU SAMO SVOJU EVROPSKU VOJSKU. TKZV. KOSOVO NE MOŽE BITI AMERICI UTEHA ZA IZGUBLJENE PARTNERE U ZAPADNOJ EVROPI. TKZV. KOSOVO NE MOŽE IM BITI NI ZNAČAJNA POMOĆ DOK NASTOJE DA ODRŽE SVOJU AMERIČKU KONTROLU NAD ZAPADNOM EVROPOM.

  5. Slobodanka says:

    Sada u ovako izmenjenim odnosima snaga u svetu nekakva Trampova i Boltonova incijativa za Kosovo sve više liči na jurišanje poznatog junaka Don Kihota na vetrenjače. Može se reći da tema Kosovo je hvatanje svetskog utopljenika (SAD) za slamku.

  6. raz granicenje says:

    Skadar do tirane, teksas Meksikancima

  7. Mile says:

    Kosovo nikada neče biti država, jer Amerikanci ne mogu da jim obezbede suverenitet kakvog šiptari žele. Amerikanci mogu sa Englezima i Švabama ali ne mogu sa Kinom i Rusijom. Šiptari su povučeni za uši, iskoriščeni i zloupotrebljavani od strane Amerikanaca jer su jih Amerikanci iskoristili za pare i drogu lažirajuči njihovu lažnu nezavisnu državu, koja nema budučnosti i koja propada. Klark, Olbrajtova i Klinton u narednih 10 godina neče imati nikakvog uticaja a u medjuvremenu največi i najači uticaj na Balkanu dobivaju Kinezi koje je nemoguče zaustaviti zbog tehnološkog napredka. Crna Gora je postavljena uza zid jer je finacijski zavisna od Kine od kojih su Đetići digli kredit, pa će morati da bira izmedju vraćanja kredita Kini ili odustati od Nato pakta. Bosna i Srbija nikada neće ući u Evropsku uniju jer su za tu Evropsku uniju najjeftinije radne sile. Evropa nemože da opravda postojanje Kosova jer su za Kosovo upotrebljeni dupli standardi, slično su napravili i u Kataloniji ali Španiju niko nije bombardovao što nije priznala nezavisnost svoje teritorije. Kada budu imali referendum Škotska, Tirolska, Sicilija, i ostale evropske pokrajne koje če hteti da se ocepe, Srbija treba da prizna sve te pokrajne koje če jim omogučiti što brže ocepljenje od matičnih država. Hrvatska če doživeti sličnu sudbinu sa Istrom koja će tražiti pripajanje Italiji a Medjugorje i Slavonija pripajanje Mađarskoj. Sve te države koje su podržale cepanje Srbije doživeće još goru sudbinu jer će imati separatizam u vlastitom dvorištu. Kalifornija, Texas i Aljaska će tražiti ocepljenje od Vašingtona pa će Ameriku zadesiti isti scenarijo kao EU. Dočiće sve na svoje, svakome po zasluzi.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *