Trgovi radosne dece

Trgovi radosne dece

12 juna 2013

Raša PopovPiše: Raša Popov

Pre pola veka jedan je stranac u srpskom bioskopu bio iznenađen. Čim se na platnu pojave deca, čitava sala radosno uglas klikne.

„Ovaj narod voli decu!” zaključio je taj gost.

Video sam ovih dana kako se silno razvija taj kult dece kod nas. Na dva velika gradska trga divio sam se spektakularnim priredbama u slavu dece i radi njih. Pet dana pred starom varoškom kućom u Novom Sadu, na golemoj tribini ore se pesme i pletu igre estetski uzvišene dečice. A u Kruševcu, gradu čuvenom po najelitnijim srpskim glumcima, na centralnom gradskom trgu punom dece, roditelja, baka i deda orili su se zvuci festivala „Vidovdanska čarolija – ti i ja!”

Tako se kod nas u vreme prestanka školskih napora, deci obraća jedna nova pedagogija. U Kruševcu je održana smotra klovnova. Kao vesnici radosti tu su vrveli mnogi klovnovi išaranih crveno-belih lica. Predvodio ih je zlatiborski klovn „Arsa s Marsa”. Direktor kulturnog centra Miroslav Smiljković obećava u svojoj ustanovi i nešto novo – „školu klovnova”. Uživao sam gledajući mlade Kruševljane išaranih lica. Stigle su nove Čkalje i Đuze Stojiljkovići.

Mala deca jure po trgu ukrug, veća deca pevaju i igraju, publika je i dečja i odrasla. A priredbu vodi„Nušić za decu”, Tode Nikoletić. Otkrivam sjaj voditeljstva koji krasi ovog pesnika i dramskog pisca. Saznajem da je dosad napisao 60 mahom šaljivih drama.

Prikazuju ih po svim državama nekadašnje Jugoslavije, od Makedonije, preko Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Umetnost namenjena deci prekoračuje granice. Ove komedije igrane su u Turskoj, Francuskoj. Najviše mu je prikazivan bajkoviti „Kraljevski festival”. U Kostolcu su ga pretvorili u mjuzikl, s kojim su gostovali u Kragujevcu.

Nikoletić je na scenu fantastične večeri na trgu, srećom pošteđenog kiše, kao scenarista doveo i mladog virtuoza na nekoliko različitih instrumenata, Milana Stankovića. Deca su u pravoj ekstazi.

Tako se na trgovima radosne dece srca naših gradova pretvaraju u jednu magnetski privlačnu školu, slobodnu od robotskog memorisanja, klovnovski i muzički privlačnu. Počeo je odmor od umne stege. Apelujemo na decu da leto posvete čitanju knjiga, jer im zvanična škola nije naročito uspela da razvije čitalačku strast. Nije im najpre dala vremena, pa nije našla utuk protiv igrica, i najzad nije otkrila duhovitosti u samom činu učenja i saznavanja.

Ostaće junski trgovi prepuni razdragane dece draga uspomena na lepotu detinjstva. Ove festivalske priredbe kojima mudre gradske vlasti daju punu podršku, jesu granični stub na kraju završenog perioda razrednog života. U gradovima koji prate disanje svoje dece – naprimer u Nišu,prvog septembra pa i u oktobru opet će prirediti jednu graničnu manifestaciju da označi početak škole. Osim u Obrenovcu. U toj varoši sedam godina su vodeći dečji pesnici, Dragan Lukić, Duško Trifunović, Vladimir Andrić, laureat ovogodišnjih Zmajevih dečjih igara, pred punom dvoranom Doma kulture pozdravljali s decom početak školske godine. A onda su to 2001. ukinuli „iz političkih razloga”.

Nije valjda!? Jeste. Ima raznih politika.

Koliko sam upućen, te 2001. dečje pesnike su skinuli sa bine sjajnog Doma kulture u Obrenovcu, zato što su uvideli da stvar nije vodio njihov „partijac”. Glupo, jer na početku višepartijske Srbije bio je s razlogom stvoren odbor za zaštitu dece od politike. Taj se vremenom ugasio. Više se politike, kanda, niko ne boji.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *