U engleskom je srpski spas

U engleskom je srpski spas

26 јануара 2014

slika-25-12-23-17-49_darkoPiše: Dr Darko Tanasković

Srbi, ako želite da saznate ko ste, zašto ste takvi kakvi jeste, a uglavnom nikakvi niste, i šta vam je činiti da biste postali onakvi kakvi bi trebalo da ste, ne gubite vreme čitajući beogradske novine! Potražite sarajevske „Dane“, već poodavno jednu od najomiljenijih predikaonica ovdašnjih samozvanih „drugosrbijanskih“ i (pseudo)mondijalističkih prosvetitelja.

U jednom od poslednjih brojeva ovog nes-magazina konačno ćete naći najtačniju dijagnozu razloga svih nedostatnosti i nedostojnosti srpske političke scene, kako onog njenog nominalno levog tako i desnog krila. U podužem intervjuu naslovljenom „Tamo daleko“, profesor Beogradskog univerziteta, teatrolog i pozorišni kritičar Ivan Medenica, nemilosrdno i bez imalo nežnosti, kako i priliči onome ko je spoznao pravu i spasonosnu Istinu, čereči savremeno srpsko društvo koje je, uprkos svim prividnim promenama, ostalo „veoma slično društvu iz osamdesetih: i dalje je raspolućeno i dobrim delom nacionalističko“.

Zato je, pored ostalog, „ovde tako teško pronaći pravu prosvećenu desnicu“, konstatuje Medenica, dodajući da su nam neophodne i nova intelektualna levica i ista takva desnica. Sledi, zatim, lucidna analiza, da ksenofobne srpske desničare „koji ne govore strane jezike, koji ne znaju mnogo“, s njihovim mračnjačkim istomišljenicima iz drugih sredina bivše Jugoslavije spaja to „što ne govore engleski“! Ta, kako se ranije toga nismo setili! Da biste bili prosvećeni srpski levičari i desničari, naučite engleski! Ništa lakše od toga, jer po ulicama vam na svakih desetak metara uturaju u ruku reklamne flajere (tako se valjda kaže?) raznih instant kurseva i škola za učenje engleskog, za deset dana ili dve do tri nedelje. Ali šta ćemo s levičarima i desničarima koji su učili i već znaju engleski?

Na kakav to „engleski“ cilja Ivan Medenica. Možda na onaj čija je neodoljiva planetarna ofanziva još šezdesetih godina prošlog veka francuskog kulturologa Etijambla navela da se svojim zemljacima, i svetu, obrati duhovitom i dalekovidnom knjigom „Govorite li frangleski?“ Ne dovodeći u pitanje komunikacijsku neminovnost toga da se pojednostavljeni engleski nametne planeti kao svojevrsni prirodni esperanto, Etijambl se pita ne traži li se možda od nas nešto drugo „da govorimo engleski, ili bolje američki, kako bismo počeli da mislimo kao Jenkiji“, dok naš identitet polako čili i isparava…?

Nekoliko meseci posle završetka lekcije „Milosrdnog anđela“ iz civilizacijske prosvećenosti, tokom koje su Srbima na glavu i na domove padale i bombe s uskršnjim čestitkama na engleskom jeziku, u intervjuu „Politici“ francuska slavistkinja Marijana la Bornj rekla je, pored ostalog, i sledeće: „Zahvaljujući tome što postoje narodi i grupe ljudi koji drže do svog nacionalnog identiteta, neki jezici će se održati u 21. veku, ali lingvisti smatraju da će svetski jezik biti engleski.“

Kad je Nikola Pašić poslanicima srpskog parlamenta odbrusio: „Kakvi ste vi Englezi, takav sam ja Gledston“, on sigurno nije imao u vidu da bi oni trebalo da nauče engleski. Ovaj Medeničin „engleski“ mnogo je bliži Dizraelijevom od Gledstonovog. To je „engleski“ Bila Klintona, Medlin Olbrajt, Ričarda Holbruka, Veslija Klarka i njima sličnih s belosvetske prosvećene levice i desnice. Šteta je što izgleda da Srbi za taj engleski beznadežno nemaju dara. Naročito oni koji dobro znaju strane jezike.

(Novosti)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u