U Hrvatskoj muškarac može ubiti ženu bez ikakvih posledica

U Hrvatskoj muškarac može ubiti ženu bez ikakvih posledica

7 jula 2014

VedranaRudanPiše: Vedrana Rudan

Biti žena u Hrvatskoj je opaki status. Muž te može ubiti bez suvišnih zašto. Ako se u zatvoru pristojno ponaša nakon godinu ili dvije bude pušten na slobodu. Uostalom, da je kurva držala vodu u ustima kad je njemu pao mrak na oči još bi svijetom hodala odjevena u gips. Prebijanje i ubijanje žena na ovim prostorima nikad nije bio zločin. Tajne kuće za kućne su zlostavljače uvijek bile javne, imaju oni način kako se dočepati kurvina vrata i u kući iza sedam gora i sedam mora. Centri za socijalni rad uvijek su na strani onoga tko ima lovu, ili bar više love, a to je muškarac. Zlostavljana žena koja sa mužem živi u zajdničkoj nekretnini, ako ga odluči napustiti, nikad neće doći do svoje polovice. NIKAD!

Ima tisuću načina na koji će je zlostavljač spriječiti u tome a ima i tisuću pristojbi koje žena mora platiti državi ako želi ratovati. Šanse da za sebe i svoju djecu izvuče nešto od onoga u što je uložila čitav život jednake su nuli. Mediji u hrvatskim muško-ženskim odnosima igraju ogromnu ulogu. Kakav je status žena u Hrvatskoj najbolje se vidi u “komentarima” ispod tekstova na mreži.

Mužjaci opsjednuti mržnjom i zaštićeni lažnim imenima svaku ženu koja se spomene u bilo kojem kontekstu nazivaju “kurvetinom”, “pičketinom”, oni bi ga “drolji uvalili”… Ne postoji način koji bi te krotitelje “drolji” priveo zakonu i oderao ih tako da im više nikad ne padne na kraj pameti uvaliti ga bilo kome osim sebi samome.

Najnovija odvratna priča o životu žene u Hrvatskoj čitavu je zemlju digla na noge. S v i hrvatski mediji na tu su temu drkali danima. Ispričali su nam priču o jadnicima koji prolaze kroz muke paklene. Gledali smo potresne slike djece koja se batrgaju dok ih policajci izvlače iz kuće, njihovoj nonici je pozlilo.

Poruka je bila jasna. Jedna je žena pred trideset godina rodila, onda je sirotana sa ekrana optužila da joj je napravio dijete, na teveu smo čuli da je on otac “samo 60%”, on je pred trideset godina odbio priznati dijete ali i podvrgnuti se DNK analizi, ona ga je tužila zbog neplaćanja alimentacije, nakon trideset godina njene krvave bitke da se izbori za svoje pravo on je žrtva.

Da li je do deložacije moralo doći, vrište mediji zabrinuti za sudbinu dječice i bakice i jadnička koji nema kamo? Da li hrvatski muškarci smiju raditi djecu bez ikakve obaveze da o njoj brinu? Da li je žena, samo zato jer je njen mužjak odlučio da će joj dati nogu, dužna da sama brine o djetetu iako su hrvatski zakoni jasni?

Hrvatska jest država od kurca ali se ipak nešto mijenja na bolje. Već jako dugo mužjaci moraju platiti alimentaciju ili odlaze u zatvor. Ne pomažu im mnogo bezbrojni trikovima kojima se služe. I ova najnovija priča o surovoj deložaciji sveca i njegovih je samo još jedan dokaz da žene povremeno dobijaju neku bitku ali ne i rat.

Da skratim. Da li je onaj lik dužan brdo love za alimentaciju? Jest. Da li je godinama živio u kući koja nije bila njegova? Jest. Da li je tuđu kuću želio napustiti u miru? Nije. Što je trebala učiniti policija? Kako se provodi zakon? Na čijoj je strani? Na strani nepokretnih bakica? Vrištave djece? Drskih lažljivaca i manipulatora? Ili pravde?

Nadam se da će se kuća koju smo svi vidjeli čak i u Dnevniku isprazniti od osoba i stvari koji tamo ne bi smjeli biti i da će u nju useliti oni koji na pravdu čekaju trideset godina.

(Blog Vedrane Rudan)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *