У какву Европску унију верују на Балкану?

U kakvu Evropsku uniju veruju na Balkanu?

29 oktobra 2016

petar-iskenderov 645

Piše: Petar Iskenderov

U Evropskoj uniji zahvaćenoj protivurečnostima, često se događalo da su se političari koji se nalaze na različitim stranama političkih barikada izražavali solidarno po ključnim pitanjima. Teško je na karti EU naći principijelnije oponente od vlada Mađarske i Nemačke. Mađarski premijer Viktor Orban je više puta optužio Berlin za težnju da zaradi na dužničkoj krizi na račun ekonomija zemalja centralne i istočne Evrope, za nametanje shema (pogubnih za sudbinu evropske civilizacije) po migracionom pitanju  – pa i jednostavno za težnju ka apsolutnom liderstvu u Evropi. Setio se on i nemačkih tenkova koji su u godinama Drugog svetskog rata ispeglali mađarsku zemlju. Nemački rukovodioci nisu mu ostali dužni, optužujući samog Orbana za autoritarizam i diktatorstvo, za gušenje demokratskih sloboda i i čak za podrivanje jedinstva Evropske unije.

Međutim, sa približavanjem izbora u Nemačkoj, njeni političari su prinuđeni da priznaju istinu. Ta ista kriza u samoj EU je dostigla takve razmere, da se ta kriza ne može svesti na “Orbanove mahinacije”. I evo već je i ministar inostranih poslova Nemačke Frank-Valter Šatajnmajer prinuđen da nastupi sa apokaliptičkim prognozama. U intervjuu nemačkom časopisu Süddeutsche Zeitung on je izjavio da EU čeka pogibija, ako ne preduzme hitne mere. Prema njegovim rečima, pristalicama “jedinstvene Evrope” sledi kardinalno revidiranje svoje strategije, posebno po pitanju prekida sa širenjem parola poput “Večni mir na kontinentu” i “Evropa nema alternativu”. “Finansijska kriza, talas izbeglica i šok od rezultata referenduma u Britaniji gurnuli su EU u jaku turbulenciju” – podvlači Frank-Valter Štajnmajer. [http://www.sueddeutsche.de/politik/aussenminister-steinmeier-warnt-vor-dem-ende-der-eu-1.3218295] Prema njegovim rečima, lideri desnih partija i pokreta su dobro shvatili strahovanja birača i iskoristili su greške u politici Brisela, da bi sakupili glasove. “Ako mi sami ne shvatimo u čemu je vrednost EU, ona će poginuti” – uveren je šef spoljnopolitičkog resora Nemačke. Pritom on čak i ne pokušava da sakrije unutarpolitički dnevni red svojih izjava, istakavši da njegov resor planira da od oktobra tekuće do marta 2017. godine organizuje seriju susreta u zemlji “sa svim zainteresovanim stranama”. [http://www.rbc.ru/politics/24/10/2016/580dd0fb9a7947a0b1982026?from=main]

I što je posebno karakteristično, upravo u trenutku kad su stanovnici Nemačke čitali novinski intervju svog ministra inostranih poslova, stanovnici Mađarske su razmatrali oštar govor kojim se svojim sunarodnicima obratio Viktor Orban na svečanoj cermonij u Budimpešti, posvećenoj 60-oj godišnjici od tragičnih događaja iz 1956. godine. On je, isto kao i Frank-Valter Štajnmajer rekao da se radi o ozbiljnoj pretnji koja se nadvila nad EU, no, označio ju je ne kao rast popularnosti desnih partija i političara (među koje, strogo govoreći, on i ne spada), nego kao narastajuću “sovjetizaciju” same organizacije.

Razume se, Viktor Orban pod “sovjetizacijom” EU ne shvata aktivnost komunističkih partija u Evropi. Koreni te pojave su mnogo dublji i ogledaju se u težnji Brisela da liši evropske zemlje i narode svog suvereniteta i samostalnosti – kao što se to desilo za vreme postojanja svetskog socijalističkog sistema. Mađarski premijer je izjavio da nosioci slične “sovjetizacije” jesu oni delatnici Evropske unije koji “hoće da kažu sa kim stanovnici evropskih država treba da žive u sopstvenim zemljama”. “Mi želimo da budemo evropska nacija, a ne nacionalnost unutar Evrope” – podvukao je Viktor Orban i dodao da “nema slobodne Evrope bez nacionalnih država i hiljadu godina hrišćanske mudrosti”. [http://www.reuters.com]

Karakteristično je da su te teze šefa mađarske vlade naišle na podršku od strane predsednika Poljske Andžeja Dude koji je prisustvovao tom događaju. “Možete računati na nas, mi ćemo ići zajedno – dve zemlje koje su stvorene na hrišćanskim vrednostima i koje sada žive u ujedinjenoj Evropi” – obećao je on. [http://www.rbc.ru/politics/24/10/2016/580d6e199a7947706064eece]

Ako se pokuša napraviti geografsko “kombinovanje“ pretnji koje su se čule sa strane Frank-Valtera Štajmajera i Viktora Orbana, onda jedan od ključnih regiona sa narastajućim protivurečnostima i upornim stremljenjem rukovodstva EU da liši zemlje koje se tamo nalaze nacionalnog suvereniteta u pitanjima unutrašnje i spoljne politike, odmah identifikuju kao Balkan. Države u regionu koje su što bržu integraciju u EU stavile na mesto svog spoljnopolitičkog prioriteta, prinuđene su da slede trajektoriju Brisela, pa tako i po pitanju obezbeđenja sopstvenih nacionalno-državnih interesa, čak i u tom slučaju kada ovaj trajektorij nema ničeg zajedničkog sa realnom koristi i pogodnostima. U tom smislu to se tiče i politike prema Rusiji – sa kojom praktično sve države balkanskog regiona imaju razrađen viševekovni prtljag uzajamno korisne sardnje. Uprkos svemu, ni istorijsko iskustvo, ni savremeni projekti bilateralne saradnje – u tom smislu i u oblasti energetike – ne zadržavaju takve zemlje kao što su Crna Gora i Albanija, od težnji da u potpunosti slede smer Evropske komisije. Upravo takav karakter nose odluke tih država da se još jednom pridruže odluci EU o produžetku antiruskih sankcija. Razume se, slično rešenje Tirane i Podgorice je odmah bilo odobreno od strane Brisela, koji je izjavio da one “obezbeđuju usklađenost svoje nacionalne politike sa odlukama Saveta Evropske unije”.

Poslednja okolnost plastično ilustruje nesamostalnost albanske i crnogorske vlade, koji iako nisu članovi EU, ipak veoma aktivno teže da se ni za jotu ne otklone od generalnog kursa “evropartije”.

Pritom treba istaći da paleta spoljnopilitičkih orjentira balkanskih zemalja po svojoj definiciji ne može da se ograniči na Brisel. Sa suviše ozbiljnim izazovima se danas susreću zemlje regiona da bi mogle u potpunosti odustati od samostalnosti u spoljnopolitičkim poslovima. I ako za Crnu Goru i Albaniju čak i ekonomski interesi odstupaju pred težnjama da “stanu u stav mirno” pred Savetom EU, to još jedna zemlja koja teži u EU – Srbija – priznaje neophodnost jačanja sopstvene bezbednosti, pa tako i na osnovama vojno-političke saradnje sa Rusijom. Baš u trenutku kad se EU saglasila da produži svoj antiruski kurs, u Srbiji su počele prve u istoriji zajedničke rusko-srpske vojno-vazdušne vežbe «BARS-2016».

Njihov zadatak je aktuelan kao nikad – razrada metoda presretanja vazdušnih ciljeva, taktički udari po ciljevima na zemlji, desanti i tragalačko-spasilačka podrška u cilju obavljanja zajedničkih antiterorističkih operacija. [http://www.rbc.ru/rbcfreenews/57fb79769a79471efe193a23] Pritom, kao jezgro aktiviranih u vežbama avijacijskih grupacija, nastupaju ruski lovac MiG-29 i helikopteri Mi-8, za kojima, kao i ranije, vlada veliko interesovanje i na Balkanu i u drugim regionima sveta gde postoji realna teroristička pretnja.  [http://www.rbc.ru/rbcfreenews/57f914289a79472e7b34b11f]

Kao što vidimo – paleta odnosa prema EU u današnjoj Evropi je raznovrsna kao nikad. I to zahteva od svih političara i država odgovorniji pristup prema definisanju interesa i prioriteta – u tom smislu i uzimajući u obzir objektivne nacionalne ekonomske i političke interese sopstvenih država. Čak i pri očuvanju vere u tu Evropsku uniju, koja u suštini danas već i ne postoji.

slika http://webpublicapress.net/balkan-kao-kolateralna-steta-e-u/balkans-and-eu-cartoon/

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *