У току је амерички хибридни рат за Србију и српске земље

U toku je američki hibridni rat za Srbiju i srpske zemlje

31 januara 2023

Piše: Siniša Ljepojević

TAKOZVANI Kolektivni zapad, kako se sada zove američki blok, očigledno je pokrenuo agresivni hibridni rat protiv Srbije i srpskih zemalja.

Poluga te najnovije agresivnosti je navodno rješavanje problema Kosova i Metohije a pozadina je geopolitičko nadmetanje u sjenci rata u Ukrajini. Krajnji cilj su, međutim, potpuno slamanje i zapadna kolonizatorska okupacija Srbije i potom svih srpskih zemalja, raskid njihovih veza za Rusijom i Kinom i promjena geopolitičke karte ovog dijela svijeta.



Projekat ipak neočekivanog agresivnog hibridnog rata predvodi Amerika a prema zapadnim diplomatskim krugovima – inicijativa je došla iz Stejt dipartmenta koja je onda dobila „zeleno svjetlo“ Bijele kuće.

Bilo je i ideja o povećanju vojnog prisustva i prijetnjama silom, ali se odustalo i prevladalo je opredijeljenje da se političkim pritiscima i ličnim ucjenama dođe do cilja. Ali, zašto baš sada jer se situacija na terenu nije bitnije promijenila?

Odgovor na to pitanje vodi ka ukrajinskoj krizi i ratu Kolektivnog zapada protiv Rusije. Amerika, naime, suočena sa porazom u Ukrajini nastoji da ostvari bilo kakav politički uspjeh, pobjedu i to baš nad Srbima koji važe kao saveznici Rusije. I istovremeno da u haosu ukrajinskog rata za sebe obezbijedi geopolitički ulog u budućoj trgovini u kreiranju interesnih zona.

Osnovna uloga u tom hibridnom ratu je dodijeljena političkoj Srbiji kao matici srpskog naroda a pod izgovorom rješavanja kosovskog problema. Amerika je preko Francuske i Njemačke lansirala prijedlog sporazuma, pravno obavezujućeg sporazuma između Beograda i Prištine. Iako se u tom prijedlogu zvanično ne spominje priznanje Kosova kao države jasno je da je riječ o priznanju i Kolektivni zapad će to tako i predstaviti. A Zapad i funkcioniše na prezentaciji, na percepciji a ne stvarnosti. U Americi kažu, „percepcija je moć“.

Dio tog hibridnog rata je i sve agresivnije miješanje Amerike u politiku Crne Gore. Očigledno nije dovoljno to što je Crna Gora članica NATO saveza jer se Kolektivni zapad plaši većinskog raspoloženja naroda. Crna Gora još nema vladu a kada su se vladajuće partije dogovorile oko mandatara američka ambasadorka je rekla da vlada neće biti formirana. I nije.

Zanimljivo je da su podršku mandataru povukli upravo oni koji su ga i predložili a još je zanimljivije da su te partije bliske političkom Beogradu.

Poslije Kosova na redu je sudbina Republike Srpske. Svi dosadašlji pokušaji i Amerike i Evropske unije (EU) da uruše Republiku Srpske očigledno nisu uspjeli i sada se na Zapadu nadaju da bi preko lomljenja Srbije to moglo da uspije.

Ono što posebno privlači pažnju je uvjerenje u američkoj administraciji da u političkom Beogradu ima dovoljno raspoloženja da ciljevi hibridnog rata mogu biti i ostvareni. Procjena je da je sada povoljan trenutak.

Sve su vlade u Beogradu bile prozapadne ali nikada kao sada u Vladi Srbije nije bilo toliko američkih klijenata. Tako je primjetno da se američki ambasador u Beogradu već ponaša kao guverner kolonijalne Srbije.

On je čak povodom praznika kalendarske Nove godine uputio i novogodišnju poslanicu građanima Srbije. A i skoro svakodnevno putem medija govori Srbima šta oni treba da urade i šta bi to moglo da bude najbolje za njih a najomiljenija tema mu je da Srbi u stvari i ne znaju šta je to Rusija.

I predstavnici zvaničnog Beograda ne kriju da su „spremni da prihvate koncept francusko-njemačkog prijedloga“ samo je pitanje kako to izvesti. Tačnije, kako obmanuti javnost.

Putem medija i izjava zvaničnika javnost se svakodnevno bombarduje pričama o nepodnošljivim pritiscima na Srbiju i ako ne prihvati taj prijedlog sporazuma da će biti teško vrijeme, da će biti uvedene sankcije i vize za putovanja u EU. To su ipak obmane jer o vizama ili sankcijama niko i ne razmišlja pa se sve ipak svodi na lične ucjene.

Takav, međutim, medijski pristup otkriva da je politički Beograd već odlučio da kapitulira.

Javnosti se nudi i priča o formiranju takozvane Zajednice srpskih opština na Kosovu i Metohiji. To je stara obaveza iz Briselskog sporazuma koja nikada nije ostvarena.

Amerikanci sada tvrde da će biti formirana iako se tome protive aktuelne albanske vlasti u Prištini i to kao američki uslov Srbiji za prihvatanje prijedloga takozvanog sporazuma. Ali, i tada po zakonima Kosova.

U prevodu, od toga nema ništa. Još jedna obmana.

U zapadnim diplomatskim krugovima u Beogradu se priča da će politički Beograd prihvatiti taj prijedlog sporazuma ali da je američki plan da ga ne prihvati aktuelna vlada u Prištini. Onda bi Amerikanci oborili prištinsku vladu i instalirali drugu koja će prihvatiti sve što se traži. To je pozadina onoga što pričaju američke diplomate da je za primjenu sporazuma potrebno neko vrijeme.

Kapitulacija, međutim, nije kraj.

Srbija je u velikoj mjeri zadužena zemlja i dospjela je u probleme servisiranja ne samo starih dugova nego i ispunjavanja budžetskih obaveza. Sada je u planu da poslije kapitulacije na Kosovu u Srbiju uđe američki investicioni fond Blekrok koji je, kao privatna kompanija, odlukom bivšeg predsjednika Donalda Trampa postao dio američkog Ministarstva finansija, dio paradržavne strukture.

To je stvarna Duboka država. Bleroku se u Srbiji nude prije svega Elektroprivreda i poljoprivredni kapaciteti. Drugim riječima, strateški potencijali Srbije a u prevodu na razumljiv jezik, prodajom Kosova prodaje se i sama Srbija.

Ni geopolitičke posljedice nisu ništa manje. Okupacijom i kolonijalnim statusom Srbija će biti primorana da prekine svoje veze sa Rusijom a uskoro i sa Kinom jer Kolektivni zapad priprema zaoštravanje odnosa sa Pekingom. Prvo putem sankcija, kao sa Rusijom, a kako tvrde američki generali – uvježbava se i mogućnost oružanog sukoba.

Rusija je jedini stvarni zaštitnik srpskih interesa na međunarodnom nivou a Kina je najveći stvarni investitor. Takva promjena geopolitičkog položaja nije u interesu srpskih zemalja i Srbije. Jer, Srbija i srpski nacionalni korpus bi ostali sami i prepušteni na milost i nemilost zapadnih kolonizatora i u osnovi neprijatelja.

Uz to, sporazumom koji bi u osnovi značio da Srbija priznaje Kosovo kao državu bi se otvorio put da ono postane član NATO saveza što bi temeljno promijenilo geostratešku slike ovog dijela svijeta. To je američki ali nije interes Srbije.

Postoji i još jedan geopolitički aspekt. Naime, u ovom hibridnom ratu postoji samo Amerika, predstavnici EU su statisti, dekor i politički zabavljači. Na neki način, Amerika i u srpskim zemljama istovremeno vodi svoj rat protiv Evrope i potpuno je eliminše sa tog prostora.

Ali, ko su uopšte ti ljudi koji donose prijedloge, vrše pritisak i ucjenjuju Srbiju i kroje njenu sudbinu?

To je grupa birokrata koja je sebe proglasila vlasnikom Srbije i njene sudbine i ponekad se predstavlja kao „kvinta“ a u novije vrijeme i kao „velika petorka“.

Koji je, međutim, njihov autoritet i u ime kojeg međunarodnog tijela oni dolaze?

Ta neformalna, samoproglašena grupa koja zvanično i ne postoji od Srbije traži da prihvati nešto što nije samo pogubno po Srbiju nego da ima i međunarodno pravni značaj.

Ta samoproglašena grupa nema nikakvu osnovu, nema autoritet za tako ozbiljan posao. To je nevjerovatan apsurd. Tipična zapadna tehnologija obmane sa dalekosežnim posljedicama ali ne smije se zaboraviti da Zapad, kao i svaki put do sada, ne brine za „dan poslije“, nikada nema Plan B.

Ali, prije svega Srbija bi morala da o tome vodi računa.

Bez obzira na lične ucjene i prijetnje aktuelni lideri Srbije ne bi smjeli zaboraviti da je riječ o davnoj ambiciji porobljavanja srpskih zemalja i srpskog naroda.

Ovo je američki rat za Srbiju i srpske zemlje. Istovremeno, pošto je došlo vrijeme sudbine o svemu bi trebalo, ne samo da brinu, nego i da se o tome izjasne svi Srbi gdje god da su. Utoliko prije što su u toku epohalne promjene u svijetu.

Srbima, u stvari, predstoji nova antikolonijalna borba.

Sudbina Kosova i Metohije je i sudbina svih Srba, ono je njihova kolektivna svijest.

(Sve o Srpskoj)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *