Udar na Republiku Srpsku

Udar na Republiku Srpsku

16 februara 2014

Boris AleksicPiše: Boris Aleksić

Već godinu dana u BiH najavljuju se demonstracije koje će u potpunosti promeniti političku kartu ove bivše jugoslovenske republike. Teška ekonomska situacija je mnoge građane Muslimansko-hrvatske federacije ali i Republike Srspke dovela do očajanja što je stvorilo plodno tle za izbijanje nemira. Početkom ovog meseca to se i dogodilo, ali ne onako kako su se organizatori nadali. Na ulicama gradova širom BiH izbili su celodnevni protesti. „Gladni“ su tražili „posao i hleb“. Zapaljena je zgrada Predsedništva BiH, kao i zgrade kantonalnih vlada u Sarajevu, Tuzli i Zenici. Premijeri tuzlanskog i zeničkog kantona podneli su ostavke. Protesti su izbili i u Prijedoru, Bugojnu, Orašju, Lukavcu itd. Povređeno je više stotina ljudi. Međutim, uz sve pokušaje partija i pojedinaca da proteste prikažu kao borbu građana za bolje uslove života, oni se ipak nisu proširili na Srpsku. U „rešavanje“ problema na samom početku su se uključili dušebrižnici sa Zapada koji već 19 godina potpuno kontrolišu BiH i koji su uzrok najvećih problema u bivšoj Jugoslaviji. Jedan za drugim predstavnici SAD i EU su podržali demonstracije. Neki su otišli korak dalje prizivajući vojnu intervenciju. Sve je rađeno prema scenariju rušenja Republike Srpske koji su funkcioneri zapadnih obaveštajnih službi usvojili u Minhenu početkom 2013. godine, a na koji je upozorila obaveštajna služba Republike Srpske.

Briselski sporazum kao model za BiH

Otpravnik poslova Ambasade SAD u Sarajevu Nikolas Hil izjavio je da „demonstranti žele da ova zemlja bude funkcionalna. SAD žele to isto. To nije prevelik zahtev.Građani ove zemlje ne žele da slušaju istrošenu nacionalističku retoriku etničkih podela, nego žele da čuju kako njihovi lideri zajedno mogu postići teške kompromise koji su neophodni da bi BiH napredovala. SAD znaju da neophodne reforme mogu i treba da dođu iz institucija BiH i da se moraju uvažavati suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine…“ Ove reči su sve u Srbiji i RS podsetile na „težak kompromis“ koji su postigli Beograd i Tačijeva Priština čiji je proizvod protivustavni Briselski sporazum i ukidanje srpskih državnih institucija na KiM, te podrška naprednjaka i socijalista faktičkom stvaranju velike Albanije. Iz Hilovih reči zaključujemo da „teški kompromis“ u BiH podrazumeva rušenje Dejtona, ukidanje RS i stvaranje u praksi unitarne države kojom će dominirati muslimani i Hrvati. Uostalom zapredstavnike EU sporazum između „Brisela, Beograda i Prištine o evropskoj perspektivi Srbije i Kosova“ mora biti model i za dogovor između Sarajeva, Banjaluke i Mostara i to po ubrzanom postupku, pre izbora u BiH.

Cilj Zapada je uvlačenje BiH u NATO pakt

Šef britanske diplomatije Vilijem Hejg je dopunio Hilovu izjavu istakavši kako je cilj EU da„pomogneme Bosni na njenom putu ka članstvu u NATO i EU, tako da može da bude okončana stagnacija politike i vlade BiH“. Dodao je da očekuje da će to pitanje dobiti na važnosti narednih meseci. Dakle rešenje za socijalne probleme i ekonomsku bedu po Hejgu je članstvo u NATO paktu i EU. Ali ove dve organizacije već potpuno kontrolišu BiH skoro dve decenije!Njihov visoki predstavnik za BiH ima ovlašćenja bez presedana, koja ga čine suverenim (okupacionim) gospodarom na ovoj teritoriji. Njegove odluke su jače od odluka skupštine i vlade. On je iznad ustava i Dejtonskog sporazuma jer svojim aktima sužava prava RS garantovana ovim međunarodnim ugovorom. Uostalom da je Zapad želeo bolju ekonomsku situaciju u BiH ne bi svojevremeno na mesto visokog predstavnika postavljao funkcionera britanske obaveštajne službe Pedija Ešdauna već nekog viđenijeg stručnjaka za ekonomiju.Ešdaun se u svom poslu najviše oslanjao na trupe NATO pakta. Dakle, pravi cilj Zapada nije bolja ekonomska situacija već uvlačenje BiH i celog Balkana u NATO pakt. Hejg to ni ne krije.

I danas su visoki predstavnici EU skloni tome da probleme u BiH rešavaju oružanom silom. Visoki predstavnik za BiH Valentin Incko ocenio je da bi, ako se stanje u BiH pogorša tamo trebalo poslati trupe EU. Incko, bivši Sloven a sada Austrijanac upozorava da će u svakom slučaju “Austrija povećati broj svojih vojnika u BiH.“ Samo da se pojavi neki Gavrilo Princip Austrijanci bi odmah intervenisali. Ali danas budući da su još uvek vojno nejaki, što je posledica poraza Austrougarske u sukobu sa Srbijom, to bi za njih uradio NATO pakt. Posle Beča svoju „hrabrost“ i „odlučnost“ demonstrirao je i „bečki konjušar“ Jelko Kacin. Po njemu BiH se demonstracijama približila na korak do ulaska u EU. Dakle paljenje zgrada i prebijanja na ulici su pravi put za članstvo u Uniji, baš kao i u Ukrajini. Zapad očigledno traži krv na ulicama. Iz reči predstavnika SAD i EU lako je zaključiti da je po njima Srpska sa nadležnostima datim Dejtonskim sporazumom prepreka na putu BiH u NATO i EU.

Cilj demonstracija je ukidanje Republike Srpske

Kao inicijator demostracija u javnosti se pojavila neformalna grupa „Udar“ (sa simbolom istovetnim beogradskom Otporu) koja je prva organizovala proteste u Tuzli. Obespravljeni radnici su tražili rešavanje svojih socijalnih i ekonomskih problema a onda je „Udar“ na svojoj internet stranici pozvao na rušenje RS i optužio neke muslimanske vođe da slabe BiH poštujući Dejtonski sporazum. Oni su zatraži i povratak ratnog Ustava Republike BiH iz 1992. godine. Vođe demonstracija u Sarajevu su na internetu objavili fotografije na kojima su zajedno sa zločincem Naserom Orićem. Podršku nasilnim demonstracijama pružio je reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH Husnija Kavazović koji je usred protesta izjavio da su „za sve probleme krivi tvorci ustavnopravnog ustrojstva BiH“. Njemu se pridružio i sandžaklija Fahrudin Radončić, ministar unutrašnjih poslova BiH i vodeći muslimanski oligarh, vlasnik Dnevnog avaza, veoma blizak vehabijskom islamu. On je kao ministar policije tolerisao nasilje kako bi se sukobi rasplamsali. U Beogradu demonstracije uperene protiv RS podržala je i Nataša Kandić saradnik SAD koja je poznata po (nekažnjenom) šamaranju prognanih Srba sa KiM. Podsetimo se da je Nataša Kandić još 2012. godine pružila punu podršku naprednjacima i njihovoj politici. Tom prilikom ona je pozvala na rušenje velikih (kosovskih) mitova i ispunjavanje svih ultimatuma EU, a upravo je taj politički brak izrodio protivustavni Briselski sporazum.

Zapad želi krvoproliće u BiH

Politički analitičar iz Tuzle Mehmedalija Nuhić izjavio je da ima pouzdane informacije da su organizatori protesta u Federaciji BiH počeli da nabavljaju oružje koje bi trebalo da upotrebe protiv građana Republike Srpske. Nuhić ističe da su pojedini aktivisti neformalne organizacije „Udar“ boravili u inostranstvu, gde su im obaveštajne službe stavile na raspolaganje magacine naoružanja. On je rekao da ne postoji ni najmanja sumnja da je socijalni bunt u FBiH maksimalno ispolitizovan i stavljen u funkciju nasilne unitarizacije BiH. Kao što vidimo Zapad je izazivajući nemire u BiH primenio sličnu strategiju koju je koristio prilikom razbijanja SFRJ i koju danas koristi u Ukrajini. SAD i EU prvo naoružavaju militantne grupe, a zatim (vojno) intervenišu kako bi „sprečili“ dalje sukobe. Upravo je to scenario koji je prizivao Valentin Incko. Međutim obaveštajna služba RS je još početkom 2013. godine došla do snimka konferencije u Minhenu na kojoj su predstavnici nekih zapadnih obaveštajnih službi planirali da na ovaj način razbiju RS.

Zapadne obaveštajne službe protiv Republike Srpske

Dokumenta do kojih su došli predstavnici RS u januaru 2013. godine a koja su prosleđena pojedinim medijima, ukazivala su na to da nemački BND i neke druge zapadne obaveštajne službe imaju nameru da izazovu nemire u BiH kako bi ukinuli Srpsku. BND čini sve što može da ojača hrvatski entitet u BiH. U tom cilju i savetnici Angele Merkel zahtevaju stvaranje treće izborne jedinice kao uvod u pojavu trećeg entiteta u BiH. Kao i u slučaju beogradskog Otpora, Zapad je imao nameru da upotrebi nevladinu organizaciju koju bi stvorio (ili preuzeo) pre početka operacije. Među učesnicima konferencije u Minhenu bili su savetnici za nacionalnu bezbednost zemalja EU i direktori obaveštajnih agencija. Kao prvi korak za ovu akciju predviđeno je obaranje Milorada Dodika. Dodiku su ovi planovi izgledali kao deža vi, jer je na sličan način rušen Slobodan Milošević, na žalost uz podršku iz RS. Zapad i danas okreće srpske političare jedne protiv drugih kako bi potpuno zagospodario srpskim zemljama. Još prošle godine pojedinim medijim je iz „vrha SNS“ javljeno da će Aleksandar Vučić raspisati izbore u martu 2014. godine. Isti izvor je preneo da će se lider naprednjaka uključiti u akciju rušenja predsednika RS. Vučić će podržati nevladine organizacije i medije u Republici Srpskoj i Srbiji, čiji će zadatak biti da pripremaju

javnost za ono što će neminovno uslediti. Medijima će tako biti dostavljena opsežna dokumentacija o tome kako je predsjednik RS stekao ogromno bogatstvo u Srbiji i u Republici Srpskoj. „Sve se poklapa i sa Vučićevim planovima, koji se neće direktno mešati u unutrašnje prilike u Srpskoj, ali će zato dolivati ulje na vatru, kada god bude imao priliku.“ Znajući za planove BND-a Dodik je učinio sve što je u njegovoj moći da izgladi odnose sa Vučićem za kojeg je „Nemačka najvažniji strateški partner Srbije“ i koji je za Nemačku važan „resurs“ na Balkanu. Predsednik RS je tako podržao protivustavni Briselski sporazum i optužio „kvazianalitičare“ da svađaju njega i Vučića.

Najjača karta Zapada

Protesti koje je organizovao Zapad nisu se proširili na RS i ona se za sada s uspehom brani. Isto tako su se branili i Srbi na severu KiM sve do dolaska Vučića i Nikolića na vlast. Iako su vođe naprednjaka na predizbornim mitinzima u Kosovskoj Mitrovici obećavali da će poništiti sporazume Borka Stefanovića sa Tačijevom vlašću oni su ih po dolasku na vlast prihvatili i primenili u potpunosti. Više od toga Nikolić i Vučić su podržali protivustavni Briselski sporazum kojim se briše srpska državnost na KiM. Iako se danas, pred izbore i zbog izbora, Aleksandar Vučić sastaje sa Miloradom Dodikom i Mladenom Bosićem u „nastojanju da očuva stabilnost RS“ niko ne može da garantuje da se nakon izbora neprednjaci neće odnositi prema Srbima u RS kao što se odnose prema Srbima na KiM. Moguć je i nešto drugačiji scenario. Iako je čak 82 procenta građana Srpske protiv ulaska u NATO pakt nastojanje Dodika da „izgladi sukob“ sa Vučićem i opstane što duže na vlasti mogu da dovedu do „približavanja“ RS zločinačkom Severnoatlantskom savezu. To bi bila poruka Zapadu„posle KiM isporučili smo vamai Dodika i Republiku Srpsku.“ Pored toga visoki funkcioner Dodikove stranke Ana Trišić Babić je već izjavila da bi „BiH imala velike koristi od ulasaka u NATO.“ U svakom slučaju za Zapad najjača karta u rešavanju srpskog pitanja i konačno stavljanje pod kontrolu celog Balkana, jesu kooperativni političari.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *