Uvređeni američki ambasador Kirbi i tajni papir Angele Merkel

Uvređeni američki ambasador Kirbi i tajni papir Angele Merkel

19 марта 2013

Pravni FakultetAmbasador KirbiPiše: Ana Filimonova

Čini se da su se predstavnici Nemačke umorili od stalnog opovrgavanja tvrdnji da EU/Nemačka ne zahtevaju priznavanje nezavisnosti Kosova. Naprotiv, od 2011. godine oni neprekidno vrlo jasno zahtevaju odricanje od severa i priznavanje nezavisnosti Kosova. Još jedna u nizu takvih izjava usledila je 15. marta 2013. godine. Ovaj put od predstavnika komiteta za inostrane poslove Bundestaga Rupreta Pohlenca (HDS). On je primetio da EU pre prijema novih članova mora da reši pre svega, pitanje postojanja evrozone. On je posebno podvukao za Srbiju da,“ukoliko ona na kraju ne prizna nezavisnost Kosova, neće postati član EU”.

Ostalim zemljama zapadnog Balkana, Polenc je uputio jasan signal: “sve zemlje mogu postati članice EU, ukoliko ispune sve uslove”. Ni mnogo, ni malo. Očigledno se tu ne radi o kriterijumima iz Kopenhagena, već o svim uslovima koje blok vodećih zapadnih zemalja želi da stavi na dnevni red.

Ponižavanje Srbije

Zapadne diplomate ne samo da sebi dozvoljavaju da postavljaju uslove, već i na najbezobrazniji način demonstriraju cinično – prezriv odnos prema Srbiji, koju su prethodno razorili i praktično uništili, odbacivši je na ivicu potpune nacionalne opustošenosti.

Tako je 2. marta 2013. godine ambasador SAD u Srbiji Majkl Kirbi, na lični poziv potpredsednika i ministra odbrane Srbije Aleksandra Vučića, na Pravnom fakultetu Beogradskog univerziteta održao predavanje koje se završilo odgovaranjem na pitanja iz publike. Između ostalog, studenti su postavili pitanje povodom prethodne ocene od strane zvaničnika SAD o delatnosti OVK kao terorističke organizacije. Ambasador je prvo upao u neku konfuziju, a potom je napravio neočekivan zaključak o tome da su se “sa stanovišta SAD, i ljudi koji su sada na vlasti u Srbiji, bavili su se terorizmom”. Da li ovo treba oceniti kao još jednu ucenu – upozorenje srpskoj vlasti, koje prelazi sve okvire prihvatljivih normi ponašanja stranog diplomate u jednoj zemlji ili poređenje formalnog državnog rukovodstva Srbije sa OVK pokazuje tradicionalno uvredljiv stav SAD prema Srbiji?

Dalje je Kirbi ukazao da “Srbija mora da gleda u budućnost, a ne u prošlost, ona treba da rešava privredne probleme, nezaposlenost, korupciju, a ne Kosovo”, objašnjavajući da je vojna agresija kojoj je zemlja podvrgnuta tokom 78 dana i koja je odnela hiljade života, privredno odbacivši zemlju na nivo sa početka dvadesetog veka, – “bila ispravno rešenje, složili se vi sa tim ili ne složili”. Dodao je da“njemu ne pada na pamet da se izvinjava” i da mu “zbog toga nije žao”.

Teksas i Kosovo

Zato je prilikom odgovora na pitanje jednog od studenata povodom mogućeg otcepljenja Teksasa, Kirbi sa negodovanjem odbacio i samu pomisao na tako nešto: “Teksas je potpuno druga stvar, to treba da se zna od samog početka. Teksas je južni američki region, a ne južni srpski region i ovde razgovor o otcepljenju ne može biti uzet u obzir, a pitanje je vrlo bezobrazno, čak više smešno nego uvredljivo”.

Reči same za sebe govore. Isto kao i dela: Kongres SAD je u 2012. godini za podršku“mladoj NATO džihad državi” izdvojio za Republiku Kosovo sumu od 67, 45 miliona dolara, za 2013. godinu – 57, 669 miliona dolara, predviđenih za program razvoja Policije Kosova, Bezbednosnih Snaga Kosova, jačanje sudskog sistema i struktura lokalne samouprave (direktna opasnost za sever pokrajine – A. F.) i za razvoj sistema višeg obrazovanja (nije slučajno da Hašim Tači namerava da otvori još tri univerziteta, koji će nesumnjivo postavljati kadrove za obuku Albanaca u čitavom regionu – A. F.) , no, značajan deo sredstava SAD usmeren je na integracije srpske manjine u“zajednicu i vladu Kosova”. Tako SAD dosledno, do kraja, sprovode svoj“posao na Balkanu”.

Sada postaju poznate pojedinosti diplomatskog “velikog posla” sa učešćem Nemačke – drugog, po geopolitičkoj težini, pristalice“narko – hirurške države”, sa kojom je vlast u Srbiji uspostavila široke višestrane odnose u martu prošle godine.

Nikolić mekši od Tadića

Posle srpskih izbora u maju 2012. godine i dolaska na vlast Nikolića, Vučića i Dačića, kako primećuju zapadni i srpski mediji – zapadna alijansa je dobila mnogo više nego od ekipe Borisa Tadića, dobila je“kooperativnijeg” partnera po pitanju završnog oduzimanja Kosova od Srbije.

Aktuelna srpska vlast je dobila izbore upravo zahvaljujući obećanju da će promeniti politiku u odnosu prema Kosmetu. A nikako – kako podvlače predstavnici srpske javnosti, posebno Srba sa severa pokrajine – zbog tvrdnje da će nastaviti politiku prethodnog režima o odustajanju od Kosmeta. Nove vlasti su čak taj kurs ubrzale i dovele stvar do logičnog kraja. Sada se govori samo o dodeljivanju ili nedodeljivanju punomoćja zajednici srpskih opština u okvirima nezavisnog Kosmeta.

Tako predsednik T. Nikolić podvlači da bi “srpska zajednica na Kosovu trebalo da donosi statute, pravilnike, odluke, rešenja i uredbe na osnovu zakona koje donosi Skupština Kosova”, podsećajući da bi“u kosovskoj skupštini srpska zajednica bila predstavljena i da bi u toj skupštini zakoni koji se odnose na srpsku zajednicu moralo da budu doneti tako što bi srpska zajednica većinski glasala za te zakone”. Nema sumnje da formalni kriterijum za glasanje Srba za zakone Kosova koji se njih tiču, može biti obezbeđen od strane “hirurškog” režima Hašima Tačija, kako se kaže“na dobar ili na loš način”.

Šta je uručeno Vučiću

Radna verzija “Okvirnog sporazuma Srbije i Kosova” bila je poznata 11. marta, a njen inicijator je fond Konrada Ajzenhauera. Taj radni dokument bio je predat u januaru “čoveku od posebnog poverenja Angele Merkel”, koji se nalazi na mestu specijalnog savetnika kancelara za spoljnu politiku i bezbednost – Kristofu Hojzgenu. U februaru 2013. godine, K. Hojzgen je predao dokument potpredsedniku srpske vlade Aleksandru Vučiću, tokom njegove poslednje posete Berlinu.

Radna verzija predviđa i da “obe strane razvijaju međusobne dobrosusedske odnose zasnovane na principima nemešanja u unutrašnja pitanja i obostranom poštovanju teritorijalnog integriteta; saglasnost da njihovo članstvo u UN i drugim međunarodnim organizacijama neće implicirati potvrdu na osnovu međunarodnog prava, kao i da se obavežu na punu primenu dogovora postignutih pod patronatom EU; ni jedna od strana ne može predstavljati drugu u međunarodnim odnosima, niti delovati u njeno ime, kao i da im je autoritet ograničen samo na njihovu sopstvenu teritoriju. To je mnogo više od onoga što se od Srbije traži na pregovorima sa Prištinom pod okriljem EU. No, Nemačka diplomatija insistira da će samo u slučaju ispunjenja uslova kancelara Angele Merkel, biti omogućeno Srbiji da nastavi sa evrointegracijama.

Dominacija Nemačke

Posle 13 godina od okončanja vojne agresije protiv Jugoslavije, koja je označila početak “kosovske nezavisnosti” i pet godina od proglašenja “nezavisnosti Republike Kosovo”, ona nije bila u stanju da izgradi održiv ekonomski i politički sistem. Bez obzira na svu pomoć zapadne zajednice, uključujući i samo zvaničnih pet milijardi evra finansijskih sredstava, Kosovo ostaje najnerazvijeniji deo evropskog kontinenta. Međutim, sa više nego razvijenom kriminalnom strukturom, koju takođe ne poseduje ni jedan region u Evropi. Jedan deo “kosovara” beži sa Kosova, maštajući o životu u “normalnoj zemlji”. Drugi deo priziva Nemačku da reanimira plan o finasiranju reformi u Albaniji koji je predložen još 1992. Godine i koji je odbacila Francuska, samo sada prenesen na čitav region Balkana: ”pojednostaviti upravljanje EU regionima, izvesti međunarodne organizacije i omogućiti Nemačkoj da radi svoj posao”.

Kao rezultat transformacije regiona, podela vlasti prolazi preko linije razdvajanja između SAD i Nemačke (i njihovih satelita). Nemačka izlazi na put potpune političke i ekonomske dominacije u regionu.

(fondsk.ru)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u