Velika Britanija i mala Srpska

Velika Britanija i mala Srpska

28 oktobra 2014

Nenad KecmanovićPiše: Nenad Kecmanović

Prošle nedelje i Filip Hamond nam je očitao bukvicu o tome šta i kako treba da radimo u BiH. Pet dana ranije, sa sličnom pričom i u istom tonu, ponovo i već po koji put javljao se i njegov zemljak Pedi Ešdaun. Ali, lord Pedi više ni kod kuće ni ovde nije nizašta zvanično nadležan, pa to čini iz nostalgije za danima visokopredstavničkog rahatluka u Bosni i po lobističkom zaduženju u Gornjem domu britanskog parlamenta. Filip Hamond je, međutim, aktuelni ministar spoljnih poslova Velike Britanije pa se mora uzeti ozbiljno. U autorskom tekstu za „beiha“ medije on nam je, između ostalog, poručio:

„Ne gubite dragoceno vreme u raspravama o referendumima i otcepljenju. To se neće desiti. Mi imamo obavezu da štitimo teritorijalni integritet BiH i jednako smo predani toj odgovornosti kao i pre 19 godina kada je potpisan Dejtonski sporazum. Prekrajanje granica na Balkanu je završeno“ (…) „Vlada Britanije je spremna da sarađuje sa političarima u BiH koji su izabrani na izborima održanim 12. oktobra, ali od njih se očekuje da razmišljaju na privrednim, a ne na etničkim načelima“ (…) „Političari u BiH treba da sprovode ozbiljne političke, socijalne i privredne reforme. A britanska vlada spremna je da pruži potrebnu podršku takvoj orijentaciji“.

Ako pođemo od prve preporuke, da „batalimo referendume o otcepljenju koje se neće desiti“, čitalac mora da se upita da li je to zaista rekao ministar zemlje u kojoj je takoreći juče održan referendum o otcepljenju. Neuspeo, doduše, ali to ne menja stvari da je Škotska konzumirala pravo na samoopredeljenje do otcepljenja od Britanije, pa zašto onda to ne bi mogla i RS od BiH. Škoti su, doduše, poduže ponekad i grubo, ubeđivali Engleze, a bilo je suzavca, pendrečenja i pucanja od strane demokratske vlade u Londonu, dok Srbi to traže tek 20 godina i političkim sredstvima. Uostalom, nije li pravo na samoopredeljenje zagarantovano poveljom UN, zar EU ne preporučuje što više korišćenja referenduma kao oblika neposredne demokratije. Zašto bi narodi i građani međunarodno priznate BiH i RS uopšte o tome pitali Hamonda i njegovu vladu kada ni oni nas nisu konsultovali u vezi sa referendumom u Škotskoj? I Katalonci u Španiji referendum tretiraju kao unutrašnji problem.

Što se tiče Hamondovih poruka da je Britanija „već 19 godina predana Dejtonskom sporazumu“ i da je „prekrajanje granica na Balkanu završeno“, obe su sporne. Dejtonski sporazum obuhvata ne samo teritorijalni integritet BiH nego i njenu unutrašnju ustavnu strukturu, entitetske i zajedničke nadležnosti. Britanija kao država potpisnica i garant tog sporazuma nije, međutim, reagovala kada su Vestendorp, Petrič, Ešdaun i dr., naknadno prekrajali unutrašnje uređenje BiH, iako je uloga visokih predstavnika jasno i precizno definisana isključivo kao „praćenje, savetovanje i pomoć u implementaciji Dejtonskog sporazuma“. Takođe, „nepromenljivost spoljnih granica“, ne samo na Balkanu, nego u celoj Evropi bila je i odredba OEBS-a, koju je potpisala i britanska vlada, pa se ipak nije usprotivila rasparčavanju Jugoslavije. Kako posle ovih nedoslednosti da preporuke britanskog ministra shvatimo drugačije nego kao aroganciju velike sile i spoljnu politiku dvostrukih standarda?

Britanski šef diplomatije šalje i neobičnu poruku da je „njegova vlada spremna da sarađuje sa političarima izabranim 12. oktobra“. Čitalac će se logično upitati: A s kim bi pa to drugim i mogla da sarađuje britanska vlada doli sa slobodno i fer izabranim predstavnicima naroda u BiH? Poruka, bar kada se radi o RS, dobija smisao tek u kontekstu predizborne situacije u kojoj su zapadni političari ružili vlast, otvoreno priželjkivali njenu smenu, prizivali socijalne proteste i animirali nevladin sektor. S obzirom na to pre bi se moglo postaviti pitanje: kako će stara/nova vlast u Srpskoj sarađivati sa vladom u Londonu. Naprotiv, Hamond je taj koji uslovljava saradnju očekivanjem da „političari u BiH počnu da razmišljaju na privrednim, a ne na etničkim načelima“. Valja ga podsetiti da socijalno-ekonomski problemi zaista uživaju apsolutni prioritet, ali samo ukoliko se narod oseća bezbedan. Sve dok mu prete i spolja („međunarodna zajednica“) i iznutra (Federacija) da će mu ukinuti entitetsku autonomiju i nacionalni suverenitet (ustavne reforme, govor u jedan glas, funkcionalizacija, jedan čovek-jedan glas i sl.) ništa od „razmišljanja na socijalno-ekonomskim načelima“.

Ipak, lepo zvuči to što ministar Hamond nudi podršku svoje vlade u preorijentaciji „beiha“ političara na socijalno-ekonomske probleme. Problem je što ne kaže na šta bismo konkretno mogli da računamo. Da li su to, na primer, investicije britanskih kompanija u privredu RS, koje su do sada bile beznačajno male, ili jeftini dugoročni krediti za naše preduzetnike, što bi otvorilo nova radna mesta, napunile budžet, pokrenule razvoj? Ili se ministar pridružuje preporukama koje nam stižu iz Brisela, Berlina i drugih evropskih prestonica da treba da stežemo kaiš, da štedimo, da smanjujemo plate i penzije, da otpuštamo zaposlene u javnom sektoru? Nevolja je samo u tome što oni tamo kaiš moraju da stegnu samo za jednu rupicu, a mi bismo morali da bušimo nove, oni bi skinuli malo sala oko struka, a kod nas bi zevnula rupa u stomaku. Uzgred se može zapitati kako je britanska privreda uopšte i mogla da zapadne u recesiju kada je uvek imala vlast koja je fokusirana na ekonomiju i kada zna da nam kaže kako da izađemo iz recesije.

Zanimljivo da je u poslednjih desetak godina Filip Hamond prvi zapadni političar koji nam nije ukazao na put u EU kao rešenje za sve naše probleme. Valjda je računao da smo čuli da se Britanci premišljaju o tome da li da napuste evropsku porodicu, pa mu se učinilo da bi to ipak bilo previše. Pedi Ešdaun, međutim, nema takvih moralnih problema i javno nastupa, kao da tokom četiri godine mandata v. p. u Sarajevu i sam nije postao deo problema savremene BiH odnosno Republike Srpske.

(Pressrs.ba)

KOMENTARI



2 komentara

  1. soko says:

    pošaljite ih sve u p...materinu i neka se brinu za sebee,,

  2. braco says:

    ovaj kecmanovic je samnom studirao,uzas jedan nepismen covjek,kako i nebi cim je dosao na fax prva godina odmah je nosio crvenukravatu podbuho kmunisticka frizura i naravno opstinskikomitet odmah je postao clan presjednik osnovne konferencije sk fakulteta,i tako je nastavio ne znam a li jeikada ucio istakao drugi studenti on e tu dolazi kao funkcioner komunisticke partije i osudjivao je dvakogako bi sepokusaitrznuti za slobodombio je zaduzen ispre udbezasrpsi nacionalizam,i zato ovo tumacenje njegovo ne moze proci jer dolazi iznepismenih ustai glave trebao si kecnamnovicu procitati i neku knjigu o teoriji drzavei prava pa nei baljezgo ovakve nebuloze kao sto totradis ovdej pozdrav suplikatu i ublehas braco

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *