ВЕЛИКИ ДЕЈВИД АЈК ИЗНЕО ШОКАНТНЕ ТВРДЊЕ: „НАТО ће постати светска војска, а УН светска влада! Будућност Србије и Балкана…“

VELIKI DEJVID AJK IZNEO ŠOKANTNE TVRDNJE: „NATO će postati svetska vojska, a UN svetska vlada! Budućnost Srbije i Balkana…“

24 aprila 2017

Ljudima se danas širom sveta manipuliše iz senke, a globalna moć neprestano se centralizuje. I tako će biti sve dok ne bude u rukama jedne jedine svetske vlade i jedne jedine svetske vojne sile. NATO je upravo zbog toga i osmišljen, baš kao i druge organizacije, poput mirovnih snaga Ujedinjenih nacija. Spojeni zajedno, postaju svetska vojska, a UN treba da preraste u svetsku vladu. Na delu je neprekidna centralizacija svih oblasti našeg života i deo toga je neprekidna akvizicija država, posebno na Bliskom istoku.

Govori ovako, uoči gostovanja u Beogradu, u prvom intervjuu za srpske medije, Dejvid Ajk, najglasniji zagovornik teorije svetske zavere. U ekskluzivnom razgovoru za „Novosti“, ovaj britanski pisac naglašava da mali broj moćnika vlada celim svetom, državama, političarima, ekonomijom, pa čak i klimom.

– Jedan drugi deo onoga što ja raskrinkavam i tvrdim da dolazi, jeste enormno povećavanje prismotre i cenzura slobodnog protoka informacija. Kad u Srbiji budem govorio u prvom delu predavanja, koristiću simbol onoga što nazivam „društvo Igara gladi“ (Ajk misli na istoimenu trilogiju knjiga i istoimeni film „Hunger Games“, prim.prev.), a to je piramida. Na samom vrhu te piramide je jedan odsto ili manje od jedan odsto globalnog stanovništva, dok je na dnu ostatak čovečanstva, i to je upravo pozicija na kojoj oni žele da svi mi budemo, u stanju kontrole i zavisnosti u odnosu na strukturu koju kontroliše ekstremna manjina. Kad kažem svi, mislim na sve nas koji ne pripadamo tom jednom procentu.

Da li postoji „zlatna sredina“?

Između sjajnog vrha koji čini taj jedan odsto i najcrnjeg dna na kome su ljudi zatočeni u stanju ropstva, oni žele da postave nemilosrdnu policijsku državu koja će nametnuti volju manjine svima ostalima i održavati „status kvo“. Ako sagledate svet deceniju za decenijom, očigledno je da smo se neprekidno kretali ka stvaranju društva „Igara gladi“ i to se događa sve brže i brže.

A, Srbija, gde se danas nalazi naša zemlja?

– Raduje me to što vi niste naseli na prevaru EU koja jednostavno namerava da centralizuje moć u čitavoj Evropi i niste naseli na prevaru koja se zove NATO, jer to nije organizacija koja štiti Severnoatlantski region od napada. NATO je globalna mašina za ubijanje koja stalno raste. U knjigama koje sam objavio 90-ih godina napisao sam „Pazite se NATO, jer on operiše mimo svojih određenih severnoatlantskih granica“. Danas imamo NATO u Avganistanu, pa NATO koji bombarduje Libiju… To je svetska vojska koja se razvija pred našim očima korak po korak.

Vaše ideje su, stiče se utisak, značajno uticale na izlazak Velike Britanije iz EU, šta to nije dobro u Evropskoj uniji?

– Zavisi. Ako mislite da je dobro, i da je to izraz slobode, da šaka birokrata diktira sve aspekte vašeg života pomoću zakona koji gaze bilo kakve odluke donete u nacionalnim parlamentima zemalja EU, onda je Evropska unija dobra, jer ste dobili ono što ste želeli. Ali, ako verujete u pravu slobodu, u istinsku slobodu, onda je Evropska unija centralizovana, birokratska, fašističko-komunistička diktatura! Kažu da se fašizam i komunizam razlikuju, ali ja smatram da nema razlike kada je u pitanju način na koji ljudi žive u okovima centralizovane kontrole. Ono na šta je britanski narod reagovao, ili protiv čega je reagovao je da smo mi bili u onome što se danas zove Evropska unija još od 1973. Imali smo decenije i decenije da gledamo kako se naš nacionalni suverenitet neprekidno i sistematski briše i da našim načinom života upravljaju birokrate iz Brisela koje niko ne ume da imenuje.

Pa ipak mnogi žele da postanu deo EU…

– Pre referenduma o ulasku Hrvatske u EU gostovao sam na hrvatskoj televiziji i istakao da se, kako se približavaju eventualnom ulasku u EU, na njihovim granicama okuplja ogromna armija spremna da ih okupira onog trenutka kada pristupe. Ta armija nema tenkove, niti vatreno oružje, već akten-tašne i propise kojima će zauzeti njihovu zemlju. Upravo sam se vratio iz Hrvatske i razgovarao sa tamošnjim ljudima, a svi su mi rekli istu stvar – EU je potpuno preuzela našu zemlju. Mislim da je zaista velika stvar to što je Srbiji uspelo da se odupre tom konstantnom pritisku guranju u EU i NATO. U najmanju ruku zato što se odluke koje se direktno tiču Srbije donose u Srbiji. Ali, pazite, skrivena ruka postoji i u Srbiji, ima je svuda.

Da li je izbor Donalda Trampa za predsednika SAD, možda znak da se nešto menja?

– Bio sam u Estoniji onoga dana kada je Tramp izabran za predsednika SAD. Snimio sam video koji možete videti na internetu i u kome govorim da je Trampov izbor, baš kao i „bregzit“, deklaracija ljudi koji se okreću protiv establišmenta, ali sam naglasio tog dana kada je izabran, da to nije zbog toga što je Tramp bio, već zbog percepcije Trampa, percepcije koju je stvorio da je on antiestablišment i da će isušiti političku močvaru. To je bio razlog što su ljudi glasali za njega i zato je to izgledalo kao znak. Ali, naglasio sam i da će Tramp razočarati svoje pristalice, jer Tramp nije ono što oni misle da jeste. A to se i pokazuje danas. Zadužio je „Goldman i Saks“ da vode američku ekonomiju i bombardovao Siriju sa šezdesetak krstarećih raketa, a tokom izborne kampanje rekao je da želi da zaustavi praksu američkog bombardovanja širom sveta.

 

Mnogi su, ipak, mišljenja da je nestala moć Klintonovih ili, recimo, Soroša?

– Ljudima koji drže moć u svojim rukama je sasvim svejedno da li je predsednik SAD Tramp ili Klinton. To su potrčkala, ljudi koji su danas ovde, a sutra ih već nema. Ono što moramo da shvatimo i da se na to fokusiramo jeste da je to sila koja je uvek prisutna i bez obzira na to ko je na vlasti – Soroš je uvek tu, obaveštajci su uvek tu, vojna kontrola je uvek tu. Postoje podzemne baze širom Amerike, duboko ukopane pod zemljom, a predsednik SAD nema dovoljno visoke bezbednosne dozvole da bi znao šta se u njima događa. Pa, ko je onda sila koja je uvek prisutna i koja rukovodi takvim operacijama? Soroševa moć nije nestala, jer je Soroš deo te skrivene moćne ruke koja kontroliše i demokratsku i republikansku stranku u SAD. Njegova moć nije nestala, on je deo senki koje vladaju ne samo u Americi, već i u drugim zemljama. Nestala je samo Hilari Klinton kao političar, a ona je samo još jedan pion u igri da se prevari javnost koja veruje da je prava moć tamo gde nje uopšte nema.

Sve više ljudi zainteresovano je za vaš rad o globalnoj dominaciji?

– Otkako sam započeo kampanju buđenja sveta u junu prošle godine, bio sam u Australiji i u SAD i držao sam predavanja širom Evrope, vidim da se ljudi bude i postaju svesni onoga što se u svetu zaista događa i to u takvom broju kakav nikada nisam mogao ni da zamislim. Tu ne govorim samo o broju probuđenih ljudi, već i o vrsti ljudi koji prate ono što govorim. Tu su ljudi koji rade za sistem i koji počinju da razmišljaju da svet zapravo nije onakav kakvim su ih učili da ga vide.

Ima li na Zapadu slobodnih medija?

– Ne! Ima izuzetaka, ali osnovna ideja ove globalne zavere jeste da ne bude takvih izuzetaka. Ako generalno pogledamo zapadne medije, onda vidimo da su u osnovi oni propaganda zapadnog establišmenta. Dok su napadali jednu za drugom zemlje Bliskog istoka da promene režime, mejnstrim mediji su odigrali svoje uloge svaki put demonizujući lidere targetiranih zemalja ne bi li opravdali promenu režima. Svet je krenuo veoma opasnim putem koji vodi ka potpunoj cenzuri, a zbog toga mejnstrim mediji mogu samo sebe da okrive. Da su radili zaista svoj posao, umesto što su svih ovih godina bili glasnogovornici establišmenta, onda establišment ne bi mogao da učini ono što je učinjeno – da se dočepa pozicije moći sa koje može da cenzuriše te iste medije.

 

PUTIN BOLJI OD ZAPADNIH LIDERA

PIŠETE protiv zakona koji su doneti u mnogim zemljama pod pritiskom SAD, a tiču se navodnog smanjenja ljudskog uticaja na globalno zagrevanje. Nedavno je predsednik Rusije Putin potvrdio vaše tvrdnje?

– Kad on kaže nešto, onda to ima mnogo veću kredibilnost nego kada bi sve zapadne državnike zajedno skupili na gomilu. Ne kažem da je Putin svetac, ali on poseduje intelekt koji je beskrajno veći od intelekta većine zapadnih vođa. A, taj, nazovi ljudski, uticaj na globalno zagrevanje počinje da se razotkriva, jer dokazi koji su isticani i predviđanja o posledicama, jednostavno se neće dogoditi. Temperature se nisu povisile od 1997, govorim o globalnoj temperaturi, jer je normalno da temperatura raste i opada tokom godine.

(Večernje novosti)

 

KOMENTARI



17 komentara

  1. nepotrebni sluga says:

    Šta je tu šokantno?To se već odavno zna.

    • Jovan says:

      Zna se ali je problem sto su svi mediji u svetu i sve banke i sve fabrike su vlasnistvo stotinu satanista-fasista, i oni lako manipulisu "pucanstvom"!!! Ako se i pojavi slobodan medij, slobodna drzava odmah Natoteroristi razaraju i unistavaju do nivo "sprzene zemlje" i to zovu humanom. intervencijom. Narodu je ispran mozak, normalne ubijaju ili proglasavaju ludim u svim Zapadnim "demokratijama".

  2. M says:

    Gore od toga je da dodju zli svemirci i prezivjele drze kao pilecu farmu-hranu.Nije bilo sjajno,nije sjajno,a i ne lici da ce biti sjajno.Sto je izvrsno!Problem postaje sve interesantniji!Kako iz tame u Svijetlo?!?

    • jaduca says:

      Nisi hrana, ali si rezerva organa...dođe na isto

      • Kosovac says:

        @ jaduca…., Prosto i razumljivo.

  3. Jaooo says:

    Ko zna da svemirci nisu već ovde , zar se ne osećaš bespomoćno kao da si u nekoj farmi i čekaš samo da te prikolju , mislim lično da je došlo vreme da se napravi globalna farma i ne treba se opirati jer je nemoguće to sprečiti , neka je naprave , tako će pokazati svoje pravo lice i tada će narod znati koga i gde da bije , danas se ne zna koga i gde , jer oni su svuda čak i u Kini i Rusiji

  4. trigav says:

    na vrhu piramide je matica, ostalo su trutovi i radilice.

  5. punca says:

    NATO je VATIKANSKA vojska - Cilj svega ovoga je jasan; uništenje kršćanstva, ali i svih drugih naroda te uspostava države jednoumlja, koja se implementira baš sada, kad SVI šutite u sluganstvu masonerije!Počinje NOVA ERA naj'bogatijih i naj'najsiromašnijih. PIRAMIDA - ROKFELEROV PAKLENI PLAN iz LONDONA - 16.9.2016 Miting NWO da se pobije 5 milijarde ljudi na Planeti zemlje-30% !!!

  6. Dule says:

    Procitajte knjigu-Poslednja vremena danas - stampana 90-tih godina u izdanju Svetigore. Sve lepo objasnjeno. Sad ovaj otkrio Ameriku.

  7. M says:

    Ne može Vatikan biti na vrhu piramide nikako,jer su na vrhu piramide onaj (oni) koji su tamo već tisućama godina.Pitanje je dal opće dolaze iz ove (fizičke) dimenzije?

  8. M says:

    A i jest,u pravu si,tu su vjerovatno tajno i dobro je da im konačno vidimo lice,pa ma kako ružno izgledalo.Ali,nadam se da ni oni nisu jedini jer svaki lonac ima poklopac.

  9. Lajla says:

    Sloboda je stanje svesti,abole me uvo za te monstrume,znam ih i ne bojim ih se. Ljepota ce pobediti tu tamu,a ljepota je sve sto postoji na svetu.I oni mogu samo da ga puse,nabijem im sve njihove dolare,ziveti se moze u simbiozi sa prirodom a protiv prirode oni ne mogu nista,jer i na njih utice.Ako je uniste unistit ce i sebe.Tako da smo mi 1-0 za nas.

  10. stočanin says:

    Ako sačuvamo planetu od postojećih Aždaha,pa po njegovom mišljenje svijetom će upravljati SVIJETSKA VLADA,umjesto sadašnjih UN i Vjeća sigurnosti.To mu ga dođe ,otprilike ,da će S.Vlada zamjeniti Vjedće sigurnosti koje je do sada i uzburkavalo sva dosadašnja svijettska užasna događanja.

  11. darko says:

    NEMA SANSE NI 1 % APSOLUTNO NEMA SANSE RUSIJA I KINA INDIJA NIKAD NECE BITI DEO NATO KAO NI ODKB NATO JE PROSLOST ON JE NEMOCAN PRED TZV ISTOCNIM NATOOM KOJEG CINE RUSIJA KINA INDIJA IRAN PAKISTAN VIJETNAM BELORUSIJA TADIKISTAN UZBEKISTAN KAZAHRSTAN [REAM TOME OVA VOJSKA JE 3 MILJARDE NATO CINI 700 MILIONA NIKAD NECE POSTOJATI SVETSKA VLADA U KOJEM CE BITI ISTOK AZIJE APSOLUTNO NIKAD

  12. Dušan Buković says:

    Dušan Buković: ČLANAK PERE POPIVODE Odmah posle rezolucije informbiroa Popivoda je pobegao iz Jugoslavije u Sovjetski Savez 1948. godine. Pobegao je u jeku strašnih zločina nad izvesnim „srpskim“ komunistima, kada ih je Brozova velikohrvatska, gestapovska, fašistička, fabijanska, intermariumska i internacionalistička beogradska rajetinska klika, Udba i milicija hapsila i inscenirala njihova ubistva pod raznim izgovorima… (Vidi: Udba uvodi miliciju u svoje krvave zločine, „Pod zastavom internacionalizma“, Ogran jugoslovenskih komunista polit-emigranata u NR Rumuniji, broj 10, 1.H.1949). Broz je na našu srpsku žalost poznat i po tome da je došao iz Hrvatske u Srbiju da pokrene diverzantske akcije i točak „buržoasko-demokratske“ revolucije koja je bila samo nagli prelaz u velikohrvatsku i proletersku i da je kao Pavelićev agent zloupotrebio deo srbskog naroda da se bori protiv sopstvenih interesa. Kao i svaki izdajnici, tako su i izvesni “srpski” komunisti-rajetini prelazili preko interesa svoje otadžbine i svoje nacije iz koje su poticali. Potpuno su zanemarili činjenicu da i u drugim ideologijama, dogmama i nacionalizmima ima imperijalizma, ali ih nisu napadali jer su vaspitavani na jaslama bečko-berlinskih marksista baljezgara da je samo srbski i ruski narod „hegemonistički i ugnjetački“ i da ih zato treba razbiti, obespraviti, potlačiti i osakatiti. Tako su „srpske“ komuniste učili bečko-berlinski marksisti baljezgari, fabijanci, bundisti, intermariumisti i boljševici, koji su imali sedište svog Generalnog Saveta Internacionale Karla Marksa u Njujorku od 1872. godine. Takođe, imajući u vidu da ih je tako učio i sovjetski diktator J. V. Staljin, koji je imao kao i Broz nekoliko desetina pseudonima, pod kojima se skrivao (Vidi: Simeon Sebag Montefiore, Young Stalin, Toronto, 2007, ctr. 395), da oni “imaju pravo i dužnost da svakog socijalistu ugnjetačke nacije, koji ne vodi ovakvu propagandu, smatramo imperijalistom i nitkovom” (Vidi: Staljin J, Pitanje lenjinizma, Beograd, 1946, str. 60). Imajući na umu da su u Kraljevini Jugoslaviji „srpski“ komunisti sa ostalim državnim neprijateljima zaoštravali nesuglasice između pojedinih pokrajina, stvarali od njih razdore, izazivali mržnju jednih prema drugim, da bi ih doveli do najoštrijih sukoba. Potrzali su „nerešeno“ nacionalno pitanje i pravo na samoopredelenje i otcepljenje nesrbskih nacija i nacionalnih manjina. Na čumu je krajem sudbonosnog i tragičnog HH stoleća pala nesrećna i neblagodarna državna tvorevina Jugoslavija, kada su to pravo ostvarili uz pomoć tz. „međunarodne zajednice“ nesrbski narodi i nacionalne manjine na štetu neserećnih, obespravljenih , potlačenih i okupiranih Srba. Nije na odmet napomenuti da je Pero Popivoda govorio izvesnim partizanima u Sloveniji o njihovoj čežnji za Sovjetskim savezom u maju 1943: „Borimo se za slobodu i pobedu bilo koje slovenske pokrajine. Svi krajevi Balkana biće slobodni. A kada jedanput budu slobodni, onda će jedna posebna delegacija, koju će voditi drug Tito, zamoliti druga Staljina da nas primi u svoj Savez. Drug Tito, koji se bori u Hrvatskoj, istovremeno je i slovenački partizan i spreman je da zamoli druga Staljina da nas uključi u Sovjetski Savez Socijalističkih Republika…“ Ukazali bismo da je i Milovan Đilas u „Borbi“ od 7. novembra 1942. godine između ostalog, pisao: „Branili su nam da volimo Sovjetski savez. Mi dokazujemo danas oružjem u ruci da smo ga uvek voleli… Ljubav naša prema Sovjetskom savezu neugasiva je, jer ona je kroz krv i oganj postala naš život, naša budućnost, naš opstanak, hleb naš nasušni…“ Popivoda je objavio ovaj članak, koji prenosimo pod naslovom „Izdajnička delatnost klike Tita-Rankovića u periodu narodno-oslobodilačke borbe jugoslovenskih naroda“ u informbirovskim listovima „Pod Zastavom Internacionalizma“ i „Za socijalističku Jugoslaviju“, koje su izdavali jugoslovenski komunisti polit-emigranti u NR Rumuniji i Sovjetskom Savezu. On je i danas od interesa za razobličavanje Brozove izdajničke i zloglasne fašističke uloge u toku Drugog svetskog rata. Na kraju ne upuštajući se u nikakve druge komentare da vidimo što komunisti sami kažu o sebi. * * * Pero Popivoda (general-major Jugoslovenske Armije) IZDAJNIČKA DELATNOST KLIKE TITA-RANKOVIĆA U PERIODU NARODNO-OSLOBODILAČKE BORBE JUGOSLOVENSKIH NARODA Sadašnji fašistički upravljači Jugoslavije, a u prvom redu njihov glavešina Tito, već mnogo godina se bave hvalisanjem svojih „zasluga“, koje su tobože oni stekli za vreme narodno-oslobodilačke borbe u Jugoslaviji protiv fašističkih okupatora. Sada je poznato da su mnogi ljudi iz rukovodstva takozvane KPJ već odavno plaćeni agenti imperijalističkih obaveštajnih službi. Činjenice o podloj delatnosti klike Tita-Rankovića potvrđuju se i time, što su Tito i njegovi pomoćnici još u toku rata bili zakleti neprijatelji narodno-oslobodilačkog pokreta u Jugoslaviji. Sada mnoge činjenice, koje su ranije bile poznate jugoslovenskim partizanima, primoravaju nas da ponovo razmotrimo događaje iz doba rata. Sada je jasno zašto je narodno-oslobodilački pokret u Jugoslaviji od prvih dana ustanka protiv okupatora prolazio više puta kroz ogromne poteskoće, a partizanske jedinice trpele velike gubitke, i to pre svega u ljudstvu. Partizanski pokret je više puta preživljavao teške krize, a iz poslednje krize u 1944 godini izašao je samo zahvaljujući energičnom nastupanju Sovjetske Armije na Balkanu, zahvaljujući neposrednoj i odlučujućoj pomoći našoj Narodno-oslobodilačkoj Armiji od strane bratske Sovjetske Armije. Kao član KPJ, aktivni učesnik partizanskog pokreta i rukovodilac niza jedinica narodne armije od prvog dana ustanka do kraja rata, nalazeći se u raznim krajevima Jugoslavije, imao sam mogućnosti da na sopstvenom iskustvu vidim rezultate tih zločinačkih dela, koje su Tito i njegovi saučesnici, počinjući od 1941 godine, tajno sistematski sprovodili. Sada, kada je špijunska Titova banda konačno raskrinkana za svoje zločine prema narodima Jugoslavije i narodima drugih zemalja, neophodno je napomenuti neke nepobitne činjenice iz perioda rata. Poznato je da su jugoslovenski partizani u periodu narodnog ustanka u Crnoj Gori, koji je buknuo u julu 1941 god., uspeli za kratko vreme da očiste od okupatora gotovo čitavu Crnu Goru, izuzev tri grada (Cetinja, Podgorice i Nikšića), koji su bili blokirani partizanskim jedinicama. Usled toga bile su opkoljene desetine hiljada vojnika i oficira okupatorske vojske. Borba protiv okupatora vođena je uspešno do kraja leta 1941 godine kada su u Crnu Goru stigli Milovan Đilas i Moša Pijade u svojstvu delegata CK KPJ. Crnogorskom narodu bilo je neshvatljivo sve to što se dogodilo po dolasku tih delegata. Sada, pošto su postala poznata podla dela tih okorelih špijuna izdajnika razumljivo je za koga su i po čijim direktivima u to vreme u Crnoj Gori radili ti „delegati“. U to vreme dok je Moša Pijade počeo da organizuje masovna streljanja aktivnih partizana i međusobno da zavađa Crnogorce, raspirujući njihovu staru plemensku mržnju, Đilas je zahtevao da se prekine oružana borba protiv okupatora. Bila je dostavljena direktiva i saopštenje CK partije sa potpisom Đilasa – gde se govorilo o revoluciji koja je tobože buknula u Bugarskoj, kao i o tome da su jedinice Sovjetske Armije već ušle u Jugoslaviju. Narod je likovao, no uskoro je shvatio da su Đilasova „saopštenja“ unapred lažno smišljena. Usled toga nastupila je demoralizacija narodnih masa i nepoverenje prema komunistima. Okupatori su ubrzo otpočeli ofanzivu protiv partizana, koja je svuda praćena uništavanjem sela i gradova, masovnim streljanjima i teranjem ljudi u koncentracione logore. „Delegati“ Đilas i Pijade izdali su direktivu, tražeći da definitivno likvidiraju partizanski pokret, u kojoj su predlagali da se partizanski odredi razdele na po 2-3 čoveka i da se te male grupe kriju od okupatora. Zbog toga je okupatorima uspelo da pohvataju, bace u koncentracione logore i unište nekoliko hiljada partizanskih boraca. Pomenuta direktiva dovela je do toga da narod nije hteo da krije partizane i nazivao ih je izdajnicima. Uprkos „direktive“ jedan manji deo partizana-komunista probio se u Bosnu i sjedinio se sa srpskim i hrvatskim partizanima. To su nepobitne činjenice, koje do tančina zna svaki Crnogorac i Crnogorka. U martu 1943 godine, tokom četvrte ofanzive fašista protiv Narodno-oslobodilačke Armije Jugoslavije, Nemci su iznenadno i na veliko čuđenje boraca-partizana predložili našoj komandi pregovore za primirje. Hitlerovci su dobro znali da se partizani nalaze u vrlo teškom položaju i složenoj situaciji. Partizanske jedinice je vezivalo oko pet hiljada ranjenika, tifus je kosio borce, Nemci su zatekli nespremne naše jedinice. Do poslednjeg dana rukovodstvo nije govorilo o tome da neprijatelj priprema ofanzivu. Radi toga je bilo čudno da su Nemci bili inicijatori primirja. Na pregovore s Nemcima otišao je, u ime CK i Vrhovnog štaba, Titov sluga Velebit, koji je posle rata razobličen kao engleski špijun. On se sastao s nemačkom komandom negde u dolini reke Rame. Nemci su bili „velikodušni“, predložili su primirje, koje je Tito prihvatio. Neke naše jedinice su namerno prekršile primirje i napale Nemce, jer su borci počeli da protestvuju protiv ma kakvih pregovora s neprijateljem. „Tito namerava da prevari Nemce“, – tako je bilo zvanično objašnjenje koje su saopštili partizanima. No, vrlo brzo posle toga partizani su se ubedili, da su njih, a ne Nemce, podlo obmanuli Tito i njegovi pomoćnici. Kao rezultat pregovora s Nemcima, glavnina partizanskih snaga (oko 25.000 ljudi) bila je opkoljena u reonima bazena reke Tare i Pive. Titovci su u tome periodu hitno uputili načelnika Vrhovnog štaba druga Arsu Jovanovića da rukovodi vojnim operacijama u Sloveniji, a drug Sreten Žujović bio je jedini član rukovodstva, koji se kategorički suprostavljao Titovom operativnom planu. Žujović je predložio svoj plan, koji su odbacili Tito, Đilas i Ranković. Posle toga Žujović se obratio borcima prve divizije i još u toku prve noći uspeo da bez gubitaka izvede diviziju iz neprijateljskog obruča. Drugu Žujoviću je uspelo da osobodi deo partizana, napadajući neprijatelja s leđa snagama dvizije. Nemci su stegli obruč oko osnovne grupe partizana u dolini reke Sutjeske. Nastupila je panika, Đilas se sakrio, ranjenici su masovno počeli da vrše samoubistva. Tito i Ranković su izabrali najsvežije jedinice i, spasavajući svoju kožu, uspeli da se probiju kroz obruč. Do današnjeg dana niko ne zna kako i kuda se probio Tito, to je ostala tajna za nas partizane. Prepušteni od strane rukovodstva na milost i nemilost sudbine partizanski komandanti na čelu svojih jedinica jurišali su na fašiste i gotovo svi izginuli. Nemci su brzo razbili partizanske jedinice i počeli zverski da istrebljuju ranjenike. Na tom mestu (2-3 kv. km.) poginulo je više od deset hiljada boraca, od kojih 4.500 ranjenih i više od pedeset narodnih heroja. Tako su se završili pregovri Tita i Velebita s Nemcima. To su činjenice od kojih se Tito ne može sakriti i za koje on posebno mora da odgovara pred narodima Jugoslavije. Jugoslovenski narodi treba da znaju, da je Sutjeska i sve što se tamo dogodilo bilo rezultat najsramnijeg i najpodlijeg izdajstva u periodu narodno-oslobodilčkog rata, koje je direktno izvršila banda Tita-Rankovića. Sutjeska je najteža optužba za današnje fasištičko rukovodstvo Jugoslavije na čelu sa Titom. O slavi na Sutjesci može se govoriti imajući u vidu podvige partizana, heroizam boraca, legendarnost podviga Save Kovačevića i drugih partizanskih boraca i komandanata. U vezi s tim potrebno je napomenuti i o vezama Tita sa engleskim generalom Maklinom i Randolfom Čerčilom, koji sada iz Londona hvale Tita, nazivajući ga „milim i dragim drugom“. Samo jedna činjenica iz ove Titove veze sa imperijalistima razjasniće tu „ljubav“ i „intimnost“. Kada je 1944 godine, na Vrhovni štab u Drvaru bio izvršen nemački desant iz vazduha u toku bitke, između ostalih u nemačke ruke pao je i Stojan Pribićević, poreklom Jugosloven, američki podanik i član američke vojne misije. Tito je uspeo preko Randolfa Čerčila, da Nemci i ustaše kroz nekoliko dana povrate Vrhovnom štabu Pribićevića, koji je već bio odveden u Zagreb. Poznato je da za vreme desanta Tito nije hteo da se probija i hteo je da se preda Nemcima. Sreten Žujović i Arso Jovanović pod pretnjom oružja primorali su ga da napusti pećinu gde je bio Vrhovni štab. Ovo je naširoko poznato među partizanima i time se među nama objašnjavala mržnja Tita prema Žujoviću i Jovanoviću. 1941 godine u ruke Gestapoa pao je Ranković, koji je bio poznat beogradskoj policiji kao jedan od članova Politbiroa CK KPJ. U to vreme, dok su Nemci i nedićevci streljali i vešali sve simpatizere kompartije i narodno-oslobodilačkog pokrta, Ranković je uskoro posle hapšenja premešten u bolnicu, a zatim se pod vrlo sumnjivim okolnostima najedanput našao na slobodi. Za komuniste u to vreme bila je isfabrikovana zvanična titovska verzija, da su „oslobođenje“ Rankovića ostvarili komunisti pomoću „organizovanog begstva“ iz zatvorske bolnice. Nema sumnje da su prebacivanje Rankovića u bolnicu stvarno izveli gestapovci na osnovu prethodnog sporazuma, da bi zamaskirali njegovo oslobođenje. Današnja zločinačka gestapovska aktivnost Rankovića u Jugoslaviji ubeđuje sve poštene ljude u to, da njegovo „oslobođenje“ iz gestapovskog zatvora nije bilo slučajno. General-major Miladin Jovanović, koji je bio „oslobođen“ zajedno sa Rankovićem, govorio je 1942 godine, nama – nekolicini drugova iz Prve proleterske jugoslovenske brigade, da ih nisu silom oslobodili nego u dogovoru s Nemcima. Na taj način su bile oslobođene iz gestapovskih ruku Đilasova žena Mitra Mitrović – Đilas i Kidričeva žena Marieta Kidrič. Prvu su pratili Nedićevi žandarmi do oslobođene teritorije, a Kidričevu ženu su dovezli automobilom gestapovci i predali je direktno CK-u Kompartije Slovenije. Veze današnjeg fašističkog rukovodstva Jugoslavije sa nemačko-italijanskim fasištičkim okupatorima jasno se vide i po tome kako se držao, radio i živeo u toku čitavog rata član CK Svetozar Vukmanović-Tempo. Taj čovek je živeo legalno u gradovima, koji su bili pod vlašću okupatora, lečio se u bolnicama i slobodno se kretao po okupiranoj teritoriji. Do rata Vukmanović je bio nekoliko puta u zatvoru i bio je dobro poznat staroj policiji, koja je sva bila u službi okupatora. Pa ipak mu to nimalo nije smetalo da se nekoliko godina nalazi na neprijateljskoj teritoriji. Te činjenice koje su navedene i u nizu knjiga zvanično izdate od strane klike Tita-Rankovića, razobličavaju Tempa i njemu slične kao stare „prijatelje“ okupatora. Ko je taj Vukmanović? O tome svedoče sledeće činjenice. U početku 1942 godine, Vukmanović se nalazio u Sarajevu kao delegat CK i tamo je rukovodio partijskom organizacijom. Dogodila se krupna provala, usled čega je potpuno bio uništen partijski aktiv Sarajeva (više od 150 komunista), ostao je živ jedini Vukmanović! Još u tom periodu partizani su sa ironijom govorili: ili je Vukmanović mađioničar, ili ima neke dobre veze sa neprijateljem. Poznato je, na primer, da je on bez ikakvih poteškoća u početku 1942 godine otpravio vozom iz Sarajeva u Ljubljanu Kardelja i Ivana Mačeka, sadašnjeg zamenika pretsednika vlade Slovenije. Na putu su oni navratili u Zagreb (!) i tamo ostali oko dva meseca, „krijući se“ u kući Vlatka Velebita. Kasnije je Maček pričao partizanima kako se na falsifikovanim dokumentima potpisao svojim pravim prezimenom i da su to primetile ustaše, ali je Velebitu uskoro „uspelo“ da ih spase! Upravo u to vreme, kada su tako uspešno „oslobađali“ Rankovića, žene Đilasa i Kidriča, kada se Vukmanović mogao slobodno da kreće pred nosem neprijatelja i da se leči u ustaškim bolnicama, po zatvorima su bili uništeni najbolji jugoslovenski revolucionari, komunisti-heroji – Ognjen Prica, Božidar Adžija, August Cesarec, Otokar Keršovani i mnogi drugi. Titovsko rukovodstvo nije našlo načina da ih oslobodi, ma da su držani u zatvoru još od marta 1941 godine. Treba napomenuti da su neki od pomenutih drugova, kao Prica bili članovi CK KPJ i otvoreni protivnici Tita i njegove politike još pre rata. Iz toga se vidi da su Tito i Ranković zajedno sa fašistima uništavali najodanije i najproverenije partiske kadrove Jugoslavije. Činjenice govore i o vezama Titove klike sa gestapovskim agentima. O ovome svedoči, između ostalog, veza CK KP Slovenije u toku čitavog rata sa italijanskom Ovrom i Gestapom. Koliko su tesno bili povezani sa okupatorima rukovodioci CK Slovenije – Kardelj i Kidrič, govore svima poznati podaci o „pomoći“ partizanima od strane načelnika Gestapoa Slovenačkog primorja po nadimku „Jožica“, koji je imao rezidenciju na Bledu. On je uspostavio vezu sa CK KP Slovenije preko žene vlasnika hotela na Bledu. On je sa svojim automobilom prebacivao Kardeljeve kurire iz Dolenska u Gorensko, Štajersku, Korusku, Primorsku i obratno. Partizanima su govorili da je on tobože obaveštavao naše jedinice o nemačkim namerama, ma da su jugoslovenske jedinice u tom sektoru trpele strašne gubitke. Jedan za drugim bila su uništena tri partizanska štaba. U partizanskim jedinicama bilo je gestapovaca, od kojih su neki bili komandanti bataljona. Kardelj je objasnio tu „pomoć“ od strane „Jožice“ time, što je on Poljak član socijal-demokratske partije koji je izrazio spremnost da pomaže partizanima. Kapitulaciju Nemačke „Jožica“ je dočekao mirno na Bledu, postavljajući šta više zahteve, oslanjajući se na veze koje je on imao sa Kidričem i Kardeljem. Čim je on počeo da provaljuje veze koje je imao sa rukovodstvom, titovci su ga, odmah posle rata, hitno likvidirali. Poznati titovski sluga Blagoje Nešković u toku čitavog rata nalazio se u Beogradu i „ilegalno“ rukovodio partiskom organizacijom… Za vreme rata mnogi partijski rukovodioci, među njima i članovi CK, ginuli su tajanstveno. Može se sa sigurnošću tvrditi da za našu partiju nema više tajni o stvarnim uzrocima smrti naših najboljih drugova. O ovome najrečitije govori slučaj s Lolom Ribarom. Neposredno pred letenje Lole Ribara avionom u inostranstvo, što je bilo poznato samo Titu, Kardelju, Đilasu, Rankoviću i njihovim engleskim prijateljima iz vojne misije, doleteo je ustaški avion i na zemlji unistio avion kojim je trebao da leti Ribar i ubio samog Ribara. Još zagonetnije, odmah posle oslobođenja Beograda, poginuo je član Politbiroa CK KPJ Ivan Milutinović. CK je saopštio da se Milutinović utopio, ali kako, pod kakvim okolnostima, kuda je išao i s kime, do današnjeg dana ostala je tajna za sve, osim za kliku Tita-Rankovića. To su samo neke činjenice koje ilustruju izdajničku delatnost fašisticke bande Tita-Rankovića u prošlosti. Saopštavajući o ovim činjenicama, ja to činim sa punom odgovornošću za njihovu tačnost pred svojim narodom i svetskom javnošću. Neka znaju narodi Jugoslavije o tome kakve su namere i kuda vode našu zemlju najcrnji neprijatelji u istoriji naroda Jugoslavije – fašistička banda Tita-Rankovića. Iz svega ovoga može se izvesti samo jedan jedini zaključak, da je Titova klika stari klasni neprijatelj, imperijalistička agentura, koja se dugo krila u radničkom poketu Jugoslaviji. Jugoslovenski komunisti i patrioti potpuno su svesni toga, da je njihov prvi i neodložni zadatak obaranje i kažnjavanje te zločinačke fašističke bande koja nam je nanela toliko nesreće i sramote. Nema sumnje da će jugoslovenski komunisti ispuniti ovaj zadatak. Neka prijatelji Jugoslavije u to ne sumnjaju (Vidi: General-major JA Pero Popivoda, Izdajnička delatnost klike Tita-Rankovića u periodu narodno-oslobodilačke borbe jugoslovenskih naroda, „Pod zastavom intrnacionalizma“, broj 11, od 15. X. 1949, Organ Jugoslovenskih komunista polit-emigranata u NR Rumuniji; General-major JA Pero Popivoda, Izdajnički rad klike Tita-Rankovića u periodu narodno-oslobodilačke borbe jugoslovenskih naroda, „Za socijalističku Jugoslaviju“, broj 13, 5.H.1949, Organ jugoslovenskih komunista polit-emigranta u Sovjetskom Savezu).

  13. goran says:

    Svetska vlada vec postoji. Njen sef je americki dolar kome se svi klanjaju, pa i Rusi i Kinezi. Naravno da ce i dolar propasti, ali ono sto ce ga zameniti bice isto to samo drugo pakovanje. Srbi su previse glupi da to razumeju. Oni su robovi emocija.

  14. Dušan Buković says:

    U ovom kontekstu imajući u vidu kneza Pavla Karađorđevića, diktatora, masona, viteza britanske Podvezice, anglo-američkog lakeja, koji nije bio ni Srbin ni vojnik – “Paul was neither a soldier nor a Serb…” ( Vidi: Richard Basset, Hitler’s spy chief – The Wilhelm Canaris mystery , the most dangerous intelligence man in the world, London, England, 2005, str. 210), koji je po nalogu Londona i Vašingtona eliminisao Milana Stojadinovića, fašistu, filokomunistu, rotarijanca i masona da bi na štetu nesrećnog, obespravljenog, obezglavljenog i potlačenog srbskog naroda “rešio” intermariumsko “hrvatsko pitanje” 26. avgusta 1939. godine, koje se nije moglo rešiti po Trumbićevom mišljenju bez rata (Vidi. Dr. Časlav Nikitović, Jedna knjiga o Vlatku Mačeku, Bratstvo-Fraternity, Toronto, Ontario, Canada, broj 248, Februar, 1976); Editorial Staff, Proceedings twenty-sixth annual convention of Rotary international, Mexico City, Mexico, June 17-21, 1935, Chicago, 1935; Editorial Staff, Proceeding 27th annual convention of Rotary international, Atlantic City, N.J., U.S.A, June 22-26, 1936, Chicago, 1936). On je je 20. maja 1939. godine preneo zlato Kraljevine Jugoslavije u Englesku i Ameriku; on je uhapsio kolonijalnog jugoslovenskog državljanina Milana Stojadinovića i predao ga Englezima 18. marta 1941. godine; on je bio za rat; on je udario temelj Komesarijatu za izbelice u Beogradu; on je prema svedočenju kralja Petra II Karađorđevića pripremio pobunu protiv Sila Osovine i Tripartitnog Pakta (Vidi: Petros Karagjorgjevitis, Povratak na staro, Ta Nea, Atina, 17. jul 1947; Vlada Vladisavljević, Od monarhije na republiku, sveska prva, Paris, France, 1980. str. 34-35); on je glavni krivac za anglo-američki, sovjetski i nemački prevrat od 27. marta 1941. godine; on je sprečio osnivanje koncentracione vlade i osnivanje unutrašnje solidarnosti u anglo-američkoj koloniji Kraljevini Jugoslaviji (Vidi: Adam Pribićević, Moj život, Windsor, Ontario, Canada, 1980, str. 93). Takođe, imajući na umu da u Hitlerovom okultnom, idolatriskom, ritualističkom, ezoteriskom (Vidi: Paul Roland, Nazis and the occult – The dark forces unleashed by the third Reich, London, 2012), korporativnom i rasističkom nacional-socijalističkom novom poretku od 1931. godine nije bilo mesta za korporativnu anglo-američku koloniju i Versajsku tvorevinu Kraljevinu Jugoslaviju, prema izvesnim beleškama Richard-a Breiting-a, koje su objavljene u knjizi “Tajni razgovori sa Hitlerom – Novootkriveni intervjui iz 1931”, gde stoji: “Mađarska će biti naš prirodni saveznik, jer je i ona rasparčana Versajskim mirom kao i Nemačka… Transilvanija i Vojvodina su mađarske teritorije… Međutim mi nećemo zaboraviti da jaka nemačka manjina živi na ušću Save i Dunava… Beograd je bio i još je tvrđava princa Evgenija… Bratislava i Zagreb su predgrađa Beča. Narod tamo mora da uči nemački jezik i da tako oda respekt Nemačkoj… Nećemo se odreći bivših austrijskih teritorija Trsta i Istre… Dalmacija i preostali deo Balkana doći će pod italijanski uticaj. Naš najbliži saveznik na jugoistoku Evrope biće Bugarska. Makedonija je bugarska teritorija. Bugarska mora imati izlaz na Jegejsko more… Ukratko, Austrija, Švajcarska, Belgija, Jugoslavija, i Čehoslovačka moraju nestati kao države; Poljska i Rumunija moraju promeniti svoj status, jer su obe biološki rezervoar Jevrejstva” (Vidi: Secret conversations with Hitler. The Newly discovered 1931 interviews. Edited by Edward Calic, New York, The John Day Co., 1971, str. 191). Stojadinovićeva korporativna, fašistička spoljna i unutrašnja politika nije odgovarala geopolitičkim planovima zapadno-evropskih i američkih imperijalista i njihovih satelita, naročito zbog tz. komunističkog, intermariumskog i ustaškog “hrvatskog pitanja” preko kojeg su planski potpaljivali reakcionarna i revolucionarna tajna i podzemna društva, da bi uništili neblagodarnu i privremenu Versajsku tvorevinu Kraljevinu Jugoslaviju, zato su od kneza Pavla za vreme njegove posete u Londonu u novembru 1938. godine zahtevali njegovu smenu (Vidi: James I. Bray and C. G. Marshall, Yugoslavia, Pathfinder, Washington, Dec. 17, 1938, str. 9). Na projektu intermariumskog tz. “hrvatskog pitanja” ili “federativnog rešenja” u anglo-američkoj kolonijalnoj državi Kraljevini i Brozovoj republici Jugoslaviji, radili su “najbolji eksperti Forin ofisa” u Londonu… (Vidi: Filis Oti – Phyllis Auty, Jugoslavija u britanskim strogo poverljivim dokumentima, NIN, broj 1123. – 16. Jul 1972). Izvesnu ocenu o političkim i ličnim odnosima između masona kneza Pavla i masona Mlana Stojadinovića, dao je i Dragoljub Popović u jednoj manjoj studiji koja je objavljena pod naslovom “Engleska, knez Pavle i događaji 27. marta 1941. godine u Beogradu”, gde stoji: “Milan Stojadinović je bio jedini naš političar koji je otvoreno, zbog svojih ambicija, bio pristalica fašizma i nacizma… On je imao poverenje i u Rimu i u Berlinu. On bi knezu Pavlu bio najpogodnija ličnost za sprovođenje proosovinske politike. Njega je Knez ne samo zamenio sa poslušnim Dragišom Cvetkovićem, nego ga je predao Englezima, da ga interniraju usred Indijskog okeana, do kraja rata…” (Vidi: Dragoljub Popović, Engleska, knez Pavle i događaji 27. marta 1941. god. u Beogradu, Glasnik SIKD “Njegoš”, Chicago, Illinois, USA, 1982, sv. 49, str. 74).

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *