Vraćeno 1.447 kuća, stanova i lokala oduzetih posle Drugog svetskog rata

Vraćeno 1.447 kuća, stanova i lokala oduzetih posle Drugog svetskog rata

6 oktobra 2013

dru-restitucija_620x0Više od pola veka čekali su naslednici da im država vrati deo kuće od 110 kvadrata koji je koristio gerontološki centar, i to bez važećeg ugovora o zakupu sa beogradskom opštinom Rakovica. Samo šest meseci nakon podnošenja zahteva za povraćaj oduzete imovine Agencija za restituciju donela je rešenje da taj poslovni prostor pripadne pravim vlasnicima.

To je jedna od dve nekretnine do sada vraćene na teritoriji ove beogradske opštine ili jedna od ukupno 1.447 zgrada, poslovnih prostora i stanova vraćenih na teritoriji cele Srbije. Za neke od atraktivnih nekretnina, poput hotela „Beograd“ ili vile „Crnogorka“ u Užičkoj 1, još nije stavljena tačka, jer je u toku žalbeni postupak na rešenja o vraćanju.

Rok za podnošenje zahteva za povraćaj imovine oduzete posle Drugog svetskog rata ističe u februaru 2014. godine. Kojeg tačno dana još nije poznato, jer se čeka zvaničan odgovor Ministarstva finansija o tome kada je poziv vlasnicima i naslednicima objavljen na sajtu, pošto po zakonu od tada teče rok od dve godine za podnošenje prijava.

Do 1. septembra ove godine u Agenciju za restituciju stiglo je ukupno 24.305 zahteva, od kojih je 80 odsto obrađeno. Uz lokale, stanove i zgrade, raniji vlasnici i njihovi naslednici dobili su do 4. oktobra ove godine u svojinu i 1.170 hektara, 81 ar i 73 kvadrata šumskog zemljišta, 1.162 hektara, 32 ara i 86 kvadrata poljoprivrednog i 139.236 kvadrata građevinskog zemljišta. Kada je reč o lokalima, stanovima i zgradama, najviše ih je vraćeno u beogradskim opštinama Stari grad – 369 i Vračar 213, a sledi Novi Sad sa 111 nekretnina.

Agencija za restituciju sada rešava samo one predmete gde imovina može da se vrati u naturi. Agencija još ne može da donosi rešenja o obeštećenju, dok se ne utvrdi koeficijent, a to je moguće tek kada prođe rok za podnošenje prijava, odnosno kada budu analizirani svi zahtevi. Taj koeficijent zavisi od broja predmeta i vrednosti imovine koja ne može da se vrati u naturi, pošto su sredstva za obeštećenje predviđena zakonom ograničena na najviše dve milijarde evra. Međutim, Mreža za restituciju tražiće da se kroz izmenu Zakona o restituciji, ukidanjem nepotrebnih ograničenja i uvođenjem supstitucije, stvore uslovi za dominantno vraćanje imovine u naturi i samim tim smanjenje iznosa od dve milijarde evra u što većoj meri.

U prilog tom zahtevu Mreže idu i podaci o tome koliko se zaista imovine potražuje. Reč je o svega manje od jedan odsto sada državnog šumskog zemljišta, oko 15 odsto poljoprivrednog, dok se građevinsko meri promilima. To znači da država ima rezervu iz koje može da podmiri gotovo sve ranije vlasnike dajući im drugu adekvatnu imovinu u zamenu za onu koja ne može da se vrati.

Inače, Republička direkcija za imovinu ima spisak nepokretnosti u javnoj svojini na 32.767 strana, gde je evidentirano 100.510 nekretnina – poslovni prostori, zgrade, stanovi, zemljište… Ovaj spisak u Direkciji je nepotpun zato što veliki broj korisnika još nije prijavio imovinu koju koristi, niti je za građevinsko zemljište to obaveza, tako da javne svojine ima daleko više nego što je popisano.

– Mreža za restituciju zamera Direkciji za imovinu to što kompletna baza javne svojine nije dostupna na internetu i što je sa sajta Direkcije uklonjena baza oduzete imovine za koju su podnete prijave 2006. godine – kaže Mile Antić, koordinator Mreže. – To je važno, jer se zabrana prometa odnosi upravo na imovinu prijavljenu 2006. godine. Agencija za restituciju, bez ikakve sumnje, postala je najefikasnija državna institucija u čijim se postupcima povraćaja oduzetih nepokretnosti otkrivaju velike zloupotrebe i pokušaji krađe državne imovine. Najviše zloupotreba bilo je oko poljoprivrednog zemljišta, odnosno razgraničenja državne od društvene imovine. Nauštrb državnog upisivao se u katastar, neosnovano i nezakonito, veći procenat društvene imovine. Za razliku od državne, društvena imovina je mogla da bude u prometu. Ključno je hoće li država takve pokušaje da aminuje ili će sve te ugovore i upise, a za to ima osnova po zakonu, poništavati. U korist zadruga i nekih društvenih preduzeća sakriveno je tim zloupotrebama najmanje 150.000 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta.

Veliku borbu vode naslednici čija je dedovina u preduzeću DIPOS, koje te nekretnine izdaje u zakup diplomatskim predstavništvima. Naslednici očekuju da će se i ta imovina vratiti u naturi kroz izmene zakona o restituciji, prihvatajući da rok u kojem bi bili dužni da zadrže zakupca bude duži od tri godine, što važi za poslovni prostor.

U Beogradu ima 117 vila, 11 stanova i 10 garaža za koje je Vlada Srbije prošle godine zaključkom odlučila da ne mogu biti predmet restitucije u naturi.

(Novosti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *