Za Srbiju (tek sada) nema opuštanja!

Za Srbiju (tek sada) nema opuštanja!

11 јула 2014

pol-marina-ragusPiše: Marina Raguš

Iako su konfuzne političke (ne)prilike, najčešće indukovane spolja unosile nevericu kada je reč o gradnji Južnog toka kroz Srbiju, kompanija Južni tok Srbija potpisala je devetog jula ugovor sa ruskim Centrogazom. Nema sumnje-prelomni momenat u novijoj srpskoj (geo)političkoj istoriji napravljen je. Kao što nema sumnje da je aktualni premijer, uprkos ogromnim pritiscima na prvom mestu iz Vašingtonske centrale, doneo ispravnu, državnički odgovornu odluku-možda čak i od sudbinskog značaja za srpsko nacionalno pitanje. Naravno, ovo ne znači da se isto može reći za njegov briselski vektor spoljnopolitičke orjentacije. Međutim, to je potpuno druga tema.

Da se vratimo Južnom toku: prvo, prema dogovoru srpskog i ruskog premijera, posebno uz garancije prvog čoveka Rusije, Vladimira Putina, Ugovor predviđa: energetsku bezbednost Srbije, aktivaciju građevinskog sektora (prema rečima srpskog premijera „naše kompanije zaradiće najmanje 350 miliona evra“[1]), ugovor je vredan 2,1 milijardu evra, i prema najavama prvog ministra Vlade Srbije „Ono što građani Srbije treba da znaju jeste da mi ne snosimo nikakav rizik. Mi dajemo 19 miliona evra, Rusi 2,1 milijardu. I da izgradimo sve i da neko ne dozvoli da gasovod radi, naša šteta nije nikakva jer ćemo mi mnogo više da zaradimo na građevinskim radovima”,[2] dodajući da srpska strana, takođe, može na mnogo mesta da „zabrlja“ kada je u pitanju „naša ozbiljnost i marljivost “[3].

I, ovo je prvo mesto koje zaslužuje naslov: Nema opuštanja!

Drugo, Ugovor za kredit za izgradnju srpske deonice Južnog toka, posle susreta sa Vladimirom Putinom, postao je povoljnijim za Srbiju: prema navodima srpskog premijera prvobitno je bilo predviđeno da kredit u iznosu od 765 miliona evra Srbija plaća na drugčiji način uz znatno višu kamatnu stopu od sada dogovorene 4,25 odsto: „Uspeli smo da promenimo način plaćanja i ostavimo kamatnu stopu od 4,25 odsto i za to dugujemo veliku zahvalnost ruskoj strani, koja nam je dala i 50 odsto od građevinskih radova i 40 odsto od ukupnih radova“.[4] Pritom, kredit Srbija neće vraćati u novcu, nego kroz tranzitnu cenu gasa.

S tim u vezi, Ugovor koji prevashodno ima finansijski i privredni karakter, onda i geopolitički, pokazao je da prijateljske odnose među dve zemlje istorijski zasnovane na bratskoj saradnji i pomoći teško mogu da umanje prekookeanska zamešateljstva. Naime, Srbija je dobila (do sada) najpovoljnije uslove jer je pokazala da stoji uz Rusiju u njenim teškim trenucima (odbijanjem da se pridruži sankcijama naloženim od strane Vašingtona i Brisela) podjednako kako je Rusija pokazala kako izgleda bratska pomoć i podrška brzim reagovanjem kada je Srbija do guše bila potopljena! Kao što vidimo ništa se ne zaboravlja u odnosima među državama.

„Mi ne samo da pomno pratimo kako se razvija situacija u Srbiji, nego se i trudimo da aktivno učestvujemo u razvoju pre svega u trgovinsko-ekonomskoj sferi. Imamo dobre zajedničke projekte, ali još veće mogućnosti“[5] naglasio je predsednik Ruske Federacije tokom razgovora sa premijerom Srbije u Moskvi. Te veće mogućnosti, kako neki mediji u Srbiji saznaju odnose se i na: proširenje zone slobodne trgovine, restruktuiranje Srbijagasa, osnivanje radnih grupa povodom daljih pregovora o rudnoj renti[6]: „Razgovarali smo i o mnogim drugim stvarima i o velikom trgovinskom centru ovde u Moskvi i o radu naših građevinskih kompanija. Međutim, moramo pre toga da napravimo ovde ozbiljne građevinske kompanije, da napravimo nekakav konzorcijum, da se ne sramotimo više na svakom mestu“[7], rekao je Vučić.

Nije na odmet da podsetimo, kada je reč o srpskom radniku i preduzeću, da se još nije desilo da na pečalbi u uređenim i jasno definisanim sistemima ni radnik ni preduzeće nisu ostavili „sraman“ utisak! Naprotiv! Ukoliko se bude uspostavio sistem, onda će i marljivost i ozbiljnost podjednako kao i predanost poslu biti realna posledica, zar ne?

Ali o tome, neki drugi put. Ovom prilikom, posle potpisanog Ugovora od nacionalnog interesa za Srbiju koja će sve su prilike postati energetsko čvorište, i preko čije teritorije će u dužini od 422 kilometra do kraja 2016, poteći oko 41 milijarda kubnih metara gasa, moramo da napomenemo koje će se sve EUro-atlantske neprilike nadviti nad Srbiju. Upravo, na ovom mestu naslov ovog teksta nosi specifičnu težinu.

Srbija na meti hladnih ratnika: Po povratku iz Moskve, srpskog premijera (kako se i očekivalo) (sa)čekali su odlazeći EUropski komesar Štefan File, parlamentarc nemačke CDU Šokenkof i brojne druge (pre)poruke upozorenja. Jedna od upečatljivih bila je i (pre)poruka Džejmsa Ker-Lindzija[8] koji je zvaničnicima u Srbiji poručio da bi trebalo „da pronađu način da uvere neke skeptičnije članice Evropske unije da Srbija u budućnosti neće biti predstavnik ruskih interesa u EU (…) Rusija je svesna kakav bi odgovor bio ukoliko bi rekla Srbiji da bira između evropske integracije i bližih ekonomskih i političkih odnosa sa Moskvom (…) jer će se pojedini u EU pitati može li joj se verovati i da li se ona ponaša kao trojanski konj Kremlja“[9], bio je izričit Lindzi.

Kako ovo treba da razume i Rusija i Srbija? O kakvom odgovoru govori Lindzi? Ukrajinskom?

Ne treba nikako smetnuti s uma da je u momentu pred bankrot Ukrajine, Janukovič prihvatio konkretnu i daleko povoljniju pomoć sa ruske strane koja je trebalo da omogući da ova mnogoljudna zemlja preživi-dobio građanski rat potpomognut sa strane SAD! Da li Lindzi najavljuje sličan scenario za Balkan? Onda, ne možemo a da, sledeći prostu logiku postavimo pitanje šta je s članicama EU poput Austrije i Mađarske koje su potpisale ugovor o izgradnji svojih deonica Južnog toka? Očekuje li i njih destabilizacija? Naravno, britanski analitičar bi (valjda) trebalo da zna da svaka kriza ima svoj kaskadni efekat…ili misli da je njegovo ostrvo daleko poput prekookeanske korporativne države poznatije kao SAD?

Ništa dalje od britanskog analitičara, ali s više diplomatskog takta bio je šef delegacije EU Majkl Devenport koji je podsetio da bi „Srbija kao kandidat za članstvo, trebalo da postepeno usklađuje svoje spoljnopolitičke pozicije sa EU“.[10] Kakve su to pozicije, videli smo upravo na primeru Ukrajine gde je EUropa skliznula u srednji vek samim tim što nije osudila ratne zločine počinjene nad nedužnim civilnim stanovništvom u Ukrajini.

Konačno, uskoro odlazeći američki predsednik uputio je oštru poruku EUropljanima izražavajući nezadovoljstvo povodom „mlakog“ stava po pitanju Ukrajine.[11] Dok Nemačka pokušava da „levitira“ između čekića i nakovnja: s jedne strane jačajući savez s Poljskom u naoružanju a po vojnoj direktivi američke komande NATO-a; s druge strane, odbacujući mogućnost zamrzavanja spoljnotrgovinske saradnje s Rusijom. Ta prava, na prvi pogled,  diplomatska šizofrenija ide dotle da ministri u Merkelovoj vladi povodom poslednjeg „špijunskog“ skandala Americi poručuju: da se nad toliko (američkih, prim aut) gluposti, čovek može samo rasplakati.[12] Verovatno od smeha!

Bliskom i dalekom Istoku, kao i severu Afrike, Ukrajini zbog tih istih gluposti apsolutno nije do smeha kao ni nemačkoj kancelarki koja zna na šta je sve korporativna Amerika spremna. Naime, tokom, posete srpskog premijera Berlinu saznali smo da se Merkelova, kada je reč o Balkanu itekako pribojava ukrajinskog scenarija. Upravo iz tog razloga želi češće susrete sa liderima balkanskih zemalja na visokom nivou. Prvi od tih predviđen je za mesec dana.

Tako Balkan, kao i uvek čekaju vrlo turbulentna vremena: u oktobru izbori u Republici Srpskoj, Makedonija kulja kao pod poklopcem uzavrelog lonca i naravno tu je i NATO entitet tzv. Kosovo za Ameriku uvek spremni na novo zločinačko udruženje! Kako će se Srbija u svemu tome snaći-nije baš najjasnije. Posrnula privreda, najavljeni sindikalni protesti i ko zna šta još vrlo su klizavo tlo za malu državu koja se našla na meti hladnih ratnika u sred energetskog rata!

Jedno je sigurno: Za Srbiju (tek sada)  nema opuštanja!

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Један коментар

  1. Hajduk Veljko says:

    jednom mora da se rascisti situacija, svaka cast za analizu stanja.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u