ZAPADNA DEMOKRATIJA: Izbori bez izbora

ZAPADNA DEMOKRATIJA: Izbori bez izbora

11 октобра 2014

9AP0202020939-620x330U liberalnim krugovima demokratiju zapadnog obrasca obično smatraju najvišim dostignućem čovečanstva u čitavoj istoriji, etalonom, merilom dobra i zla, mal te ne idealnim načinom uprave i najvišom vrednošću društva. Ipak ova tačka gledišta pri pažljivom posmatranju ima niz bitnih nedostataka, a ponekada se gradi na otvoreno utopijskim tvrđenjima ili lukavstvu.

Vlast naroda, a upravo to i jeste demokratija, realnost je ili dobra namera, deklaracija o namerama? Ovo pitanje je ključno za zapadni svet. Uz sve pluseve institucija izbora vrlo je teško dospeti u političku elitu. Radi toga postoji stroga kontrola, koja pretpostavlja postojanje finansijskih mogućnosti, uticajnih pokrovitelja i nužnih veza, između ostalog rođačkih. Zato postati visoki činovnik ili stati na čelo evropske države ili SAD put je sa unapred utvrđenim orijentirima. Na tom putu nema slučajnih ljudi. Iz tog razloga verovatno u velikoj Americi, koju naseljavaju milioni talentovanih ljudi, na novim predsedničkim izborima namerava da učestvuje još jedan predstavnik uticajne i bogate porodice Buš – već treći po redu.

Evropski lideri sa svoje strane čak kada se nađu u predsedničkim foteljama na osnovu kompromisa političkih i poslovnih elita, vrlo brzo gube svoju popularnost. Šta više, njihova dejstva se radikalno razilaze sa mišljenjem društva. To je još jednom potvrdilo anketiranje koje je organizovala agencija Rosija sevodnja povodom ukrajinskih događaja. Za razliku od Brisela, Pariza, Berlina i Londona, obični evropljani ne vezuju krizu u toj zemlji sa umišljenom agresijom Rusije i ni malo nisu raspoloženi za mešanje u poslove suverene države, tim pre za isporuku oružja u nju. Međutim establišment, po diktatu iz Vašingtona i uprkos mišljenju ljudi i biznisa, ide na nepovoljno zaoštravanje odnosa sa Moskvom. I gde je tu demokratija? Direktor Fonda za proučavanje SAD na Moskovskom državnom univerzitetu Jurij Roguljov smatra da je pitanje zapadne demokratije sporno.

Ako se govori o stabilnosti režima i sposobnosti prevladavanja različitih kriza, ovaj sistem se pokazao kao stabilan. Ali sa druge strane, on ima i gomilu problema i nedostataka. Ako se govori o američkom, predsedničkom sitemu, koji se razlikuje na primer od britanskog, njegova osobenost je u tome da je predsednik istovremeno i šef vlade. Zato je izvršna vlast u celini potčinjena predsedniku.

Pored toga, američki predsednik poseduje vrlo širok krug ovlašćenja koji stalno raste, što ga čini vodećim zvaničnim licem u zemlji. I njegove greške se pretvaraju u greške čitave državne uprave. Pored toga, kako pokazuje najnovija istorija, pripadnost predsednika jednoj partiji uz parlamentarnu većinu koja pripada drugoj, konkurentskoj, stvara sonovu za čitav niz ne samo političkih, već i administrativnih problema. Vodeći naučni saradnik Evropskog instituta RAN Sergej Fjodorov u vezi sa tim setio se reči Vinstona Čerčila:

Govoreći o demokratiji, možemo se setiti Čerčila koji je rekao da se može kritikovati ovaj politički režim, ali niko nije smislio ništa bolje. Ali to ne znači da je demokratija na Zapadu savršena, da je dostigla svoj zenit upravljanja državom. Teškoća ima dovoljno, možemo da pogledamo bilo koju zemlju. Na primer, sve demokratske institucije u Francuskoj ne spasavaju je od mnogobrojnih problema, sa kojima se suočava francusko društvo, da ne govorim o ekonomiji i migraciji.

Jedna stvar su predizborne parole, a druga želja i mogućnost kandidata koji je pobedio da ih ispuni. Često one zavise od različitih grupa uticaja, a ne od birača. Pa i obećati ne znači uraditi, što mi često vidimo i u Evropi, i u SAD. U političkom smislu, naravno. Demokratija zapadnog obrasca ima i još jednu karakterističnu i vrlo neprijatnu osobenost – sklonost ka spoljnoj agresiji, ka nametovanju svojih standarda i pogleda na ćivot. Avganistan, Libija, Irak i mnoge druge zemlje već u punoj meri su osetile na sebi šta je to. Pri tome vojne operacije van granica svopsvene zone odgovornosti vodeće zapadne demokratije sprovode opet uprkos mišljenju sopstvnenih građana. I sve to se ne uklapa u tvrdnje da je zapadna demokratija vlast naroda.

(Glas Rusije)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u