Zašto EU odlazi sa Kosmeta

Zašto EU odlazi sa Kosmeta

11 септембра 2013

iskenderovPiše: Petar Iskenderov

Sudeći po raspoloživim informacijama, civilno-policijska misija EU na Kosmetu (EULEKS), zaista odbrojava poslednje mesece, ako ne i nedelje. Na stolu njenih rukovodilaca već leži dokument sa radnim naslovom “Operativni plan o izvršenom mandatu i predaja punomoćja EULEKSA vlastima Kosova”. U razmatranje ovog dokumenta aktivno su uključeni i Hansjorg Hajber (odgovaran za civilne misije u EU), Bern Borhardt (šef misije EULEKSA) i potpredsednik Tačijevog kabineta Hajredin Kuči. Karakteristično je da u pres službama EU kategorički odbijaju da potvrde ili opovrgnu postojanje ovog dokumenta – saopštavajući samo da se nastavljaju zajedničke “diskusije”.

Uprkos tome, diskusije su poodmakle – po podacima izvora iz Brisela, nemački rukovodilac misije EULEKS već u skorije vreme može “ostati bez posla”. Formalno prisustvo EU na Kosmetu u ovom slučaju će biti radikalno preformatirano i smanjeno. Navedeni dokument zahteva zatvaranje misije i predaju njenih punomoćja u ruke tri međusobno nezavisne strukturne jedinice, koje se nalaze “pod kontrolom predstavnika EU u Prištini”. U ovom trenutku to je slovenački diplomata Semjuel Žbogar. Radi se o tome da bi EU na Kosmetu imala “tri tima” ali ne i “specijalnu misiju”.

Po ovom pitanju, posebno važno i najoštrije pitanje za Brisel i Prištinu jeste otvaranje specijalnog Tribunala za istraživanje počinjenih ratnih zločina na Kosmetu, koji bi bio potčinjen Evropskoj Uniji. Prema scenariju napisanom u EU, ovo telo treba da predstavlja svojevrsnu “kompenzaciju” za Srbiju i Srbe zbog praktičnog odlaska misije EU sa Kosmeta i predaje njihovih punomoćja kosovskim organima vlasti. Međutim, problem je u tome da kosmetski Albanci odbijaju da po ovom pitanju idu na neke ustupke. Ovih dana je poziciju kosovskih albanskih vlasti veoma jasno formulisao predsednik lokalnog Vrhovnog suda Fejzula Hasani: “Neće biti nikakvih sudskih procesa za ratne zločine sa učešćem međunarodnih predstavnika”. Prema njegovim rečima, relevantni predmeti će se rešavati isključivo u nadležnosti lokalnih sudova i tu “ne postoji alternativno rešenje”. Fejzula Hasani je kao primer koji treba slediti naveo Hrvatsku, gde “ratnim zločincima sude hrvatske sudije i tužioci, a ne međunarodni predstavnici”.

Kakav razvoj događaja može uslediti iz ovakve situacije i kakve posledice to može imati po Srbiju i Kosmetske Srbe? Situacija se razvija na takav način da posle odlaska EU sa Kosmeta, srpska strana neće imati realnih briselskih instanci kojima su se do sada bar teoretski mogli požaliti. Na kraju krajeva previranja u samoj EU i postojanje u njoj pet država koje ne priznaju samoproglašenu nezavisnost Kosova, mogla bi, makar delimično, naterati Brisel da ne forsira “kosovski projekat”. Sada, posle preformatiranja misije EULEKS, Evropska Unija praktično sa sebe skida svaku odgovornost za situaciju u pokrajini, pa tako i po pitanju kosmetskih Srba.

Razlozi za sličan razvoj događaja imaju mnogo dublji koren od puke specifičnosti odnosa Brisela i Prištine. Prema podacima kojima raspolažemo, nedavno usaglašeni parametri oko budžeta EU za period 2014 – 2020. godine postalo je moguće zahvaljujući ozbiljnim kompromisima u geopolitičkim pitanjima unutar te organizacije. A glavni među tim pitanjima bili su spoljni prioriteti Brisela. A oni se očigledno premeštaju ka istočnim i južnim pravcima – pre svega u pravcu bivših republika SSSR-a, Ukrajine i Belorusije.

Inače, odgovarajuća tačka dnevnog reda tekuće sednice Evropskog Parlamenta nosi naziv “Politika EU prema Belorusiji”. Poslanici Evropskog Parlamenta posebnu pažnju su posvetili izveštaju koji je pripremio Justas Paleckis, izvestilac EU za Belorusiju. Njegova preporuka je veoma konkretne prirode: pojačati pritisak na zvanični Minsk da se izvrše promene koje su ugodne za EU, između ostalog da se natera vlast u Belorusiji da “ponovo pokrene politički dijalog”. A u svojstvu poluga kojima bi se izvršio pritisak, navode se “prednosti sadašnjeg predsedavanja Evropskom Unijom od strane Litvanije” kao i samita za “Istočno partnerstvo” koji se održava u Viljnusu.

Da li je preterano ako kažemo da se program “Istočnog partnerstva” sve aktivnije razmatra u zemljama-članicama EU kao alternativa, danas ne naročito popularnom u zapadnoevropskim krugovima, prijemu novih članica u redove EU, a istovremeno i kao sredstvo da se drže pod kontrolom postsovjetske države na zapadnim i jugo-zapadnim granicama Rusije. Uz to, kako ispravno ističu stručnjaci analitičke agencijeEvropske Unije -Euractiv -Evropska Unija ima “ograničene resurse sistemskog znanja” na temu šta ona u stvari želi da postigne istočno od svojih granica sa sloganima “zajedničkih vrednosti” ili “kolektivnih normi”. Pored toga, model uzajamnih odnosa sa članicama “Istočnog partnerstva” koji nameće Brisel (koji podseća na odnos učitelja i đaka) nije baš u potpunosti u skladu sa društveno-političkom realnošću u regionu, a još više odudara od opšte priznatih kriterijuma partnerstva. Nije slučajno da je od svih Istočnoevropskih zemalja simpatije prema EU i njenim projektima iskazala samo Moldavija, kao što je pokazalo nedavno održano istraživanje koje je uradio Univerzitet Aberistvit u Velsu…

Upravo u pokušaju reanimacije “Istočnog partnerstva” se kriju ozbiljni razlozi sadašnjeg slabljenja interesa EU za Kosovo i Metohiju. Što se tiče same Srbije, ona ne bi smela da se zavarava. Srpsko usmerenje u politici Evropske Unije nije prioritetno ni danas, a još manje će biti prioritetno u budućim planovima Evropske Unije.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u