Zašto je Obama odobrio povećan nadzor građana

Zašto je Obama odobrio povećan nadzor građana

9 јуна 2013

2-7-12-Barack-Obama_full_600Nije ništa strašno, samo se branimo od terorizma, a, uostalom, niko ne sluša vaše telefonske razgovore, suština je odbrane predsednika Baraka Obame posle otkrića da američke tajne službe imaju direktan uvid u sve njihove telefonske i internet komunikacije, kao sredstva za otkrivanje terorista i sprečavanja da se ponovo ugrozi američka bezbednost.

Obama je u svojoj izjavi, datoj u Kaliforniji, gde je u petak i juče bio domaćin kineskom predsedniku Si Đinpingu, rekao da podržava debatu o merama za sprečavnje terorizma i o ravnoteži između bezbednosti i privatnosti kao „zdravu za demokratiju”. Nastojao je i da odbrani tajnovitost: „Ako bi svaka mera koju preduzimamo bila na naslovnim stranama novina, onda bi i oni koji bi da nam nanesu štetu mogli da nađu način da ostvare svoje ciljeve”.

Pozvao se i na činjenicu da je sve legalno i pokriveno zakonima koje je izglasao Kongres, ali Amerikancima je posle svega ostao gorak ukus u ustima, pri čemu je glavni utisak onaj koji su izneli mnogi medijski komentatori i blogeri: da je ono što se ne zna o aktivnostima tajnih službi strašnije od onoga što se zna.

„I ja sam imao zdrav skepticizam prema ovim programima. Moj tim ih je analizirao i posle toga smo ustvari neke mere nadzora povećali, ali i pooštrili mere za sprečavanje zloupotreba. Saldo je da je vredelo to učiniti”, dodao je.

„Ne možete imati 100 odsto bebednosti uz 100 odsto privatnosti i nulto neuznemiravanje. U društvu moramo da načinimo neki izbor”, zaključio je Obama.

Mnogi sledbenici američkog predsednika uprkos svim objašnjenjima ne razumeju, ili se teško mire sa njegovim zaokretom i ovim opravdavanjem povećanog nadzora građana, prisećajući se da je kao mlad senator političku reputaciju izgradio upravo na protivljenju antiterorističkoj strategiji tadašnjeg predsednika Džordža Buša.

On je 2005, kako je juče podsetio „Vašington post”, bio među podnosiocima predloga zakona koji znatno ograničava ovlašćenja vlade da špijunira građane. Prošle godine međutim, upravo je njegova vlada produžila i donekle dopunila zakon o tajnom sudu koji izdaje naloge za presretanje svih komunikacija.

Taj sud, čije je zvanično ime Sud za nadzor stranih obaveštajnih podataka radi u potpunoj tajnosti, što znači da se njegove odluke ne publikuju, pa prema tome ne mogu da se kritikuju, a zahteve za nadzor podnose jedino vladine službe.

Prema dosijeu „Vašington posta”, od 11. septembra 2001, podneto je više od 20.000 zahteva za nadzor, od čega je odbijeno samo 11. Obama je izbornu pobedu izvojevao obećanjima da će da promeni sistem u Vašingtonu, da bi danas preovlađujući utisak ovde bio – da se dogodilo ono što se najčešće događa: sistem je promenio njega.

Kao profesor ustavnog prava, bio je ogorčeni protivnik ograničavanja građanskih sloboda u ime navodno povećane bezbednosti, dok danas zagovara ono što je nekada kritikovao.

Oni koji ga opravdavaju kažu da se u ovom pitanjima ne može primenjivati vrednosti sistem, odnosno ideologija, već da se mora biti pragmatičan, kao i da cilj – očuvanje bezbednosti nacije – oprvdava primenjena sredstava. Drugim rečima, i Obama je samo politčiar kome principi nisu toliko bitni koliko rezultati.

„Kad ste predsednik SAD, dan vam počinje sa obaveštajnim brifinzima”, objasnio je Obaminu poziciju njegov nivši savetnik Dejvid Akselord. „Ja zna mda on svaki dan živi sa realnostima da pretnje stvarno postoje, pa je prirodno da preduzima sve što mu je na raspolaganju, u okviru odgovarajućih parametara, da te pretnje suzbije”..

Za ovakav pristup je i najveći deo američkih zakonodavaca. Od sto senatora i 435 članova Predstavničkog doma, samo njih 50 dosad je izrazilo diretno protivljenje i zabrinutost zbog najnovijih otkrića da Nacionalna bezbednosna agencija (NSA) direktno, uz pomoć svojih superkompjutera, prati celokupan internet saobraćaj, ne samo onaj strani, već i domaći.

Moć nadzora svakako je povećana i tehnološkim napretkom – ono što je juče bilo nezamislivo, danas je lako izvodljivo, pa i analiza milijardi telefonskih i internet komunikacija, koliko se obavi dnevno, u realnom vremenu: u isto vreme kada se zbivaju.

Iz centrala internet kompanija – „Gugla”, „Jahua”, „Majkrosofta”, Fejsbuka” i ostalih na čije servere je, prema dokumentu čiji su sadržaj obelodanili „Vašington post” i „Gardijan”, NSA direktno priključena, u petak su su stigli kategorični demantiji da je to slučaj.

To je svakako razumljivo, s obzirom da to ugrožava njihovu poslovnu reputaciju, ali je u isto vreme nedokazivo: nema načina da se utvrdi da li je ono što je izneto tačno i koliko.

Privatnost u 21. veku je nešto sasvim drugačije od onoga što je postojalo u 20. i prethodnim. Pravo je u velikom zaostatku za tehnološkim napretkom, ali to ne znači da vladama treba dati blanko ček da nas špijuniraju. Što se Amerikanaca tiče, na njima je da odmere zašto su toliko ugroženi terorizmom protiv koga su u ratu bezmalo već 12 godina. I da li je cena tog rata adekvatna onome što se za uzvrat dobija.

(Politika)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u