Zašto je poginuo Marko

Zašto je poginuo Marko

31 marta 2013

miroslav_lazanskiPiše: Miroslav Lazanski

Tog 24. marta na groblju se okupilo dvadesetak ljudi, familija i prijatelji porodica Avramović i Bjelanović. Od zvaničnika države Crne Gore, vojske Crne Gore i grada Tivta niko.

Groblje u Tivtu nalazi se između aerodroma i Ostrva cveća. Odmah pored morske uvale gde su poručnici bojnog broda Jugoslovenske kraljevske ratne mornarice Spasić i Mašera u aprilskom ratu 1941. digli u vazduh razarač „Zagreb” da ne bi pao u ruke Italijanima. Kasnije ih je socijalistička Jugoslavija, Tito je još bio živ, proglasila narodnim herojima, jedna kasarna JNA u Boki dobila je ime po poručnicima…

Na godišnjicu početka agresije NATO-a na Jugoslaviju bio sam na tom groblju, na komemoraciji pripadniku 63. padobranske brigade vojske Jugoslavije Marku Avramoviću. Imao je samo 23 godine kada je poginuo na Kosovu. Nedaleko od njegovog groba nalazi se grob Dragana Bjelanovića, policajca iz Peći. Imao je 25 godina kada je poginuo na Kosovu, roditelji su ga posle nekoliko godina preneli i sahranili u Tivtu. Tog 24. marta na groblju se okupilo dvadesetak ljudi, familija i prijatelji porodica Avramović i Bjelanović. Od zvaničnika države Crne Gore, vojske Crne Gore i grada Tivta niko. Možda Crna Gora 1999. i nije bila bombardovana od strane NATO-a? Ili se Crna Gora danas stidi svojih sinova i kćeri koji su poginuli u toj agresiji? Sve u ime svetle budućnosti i evroatlantskih integracija?

Hladni martovski vetar duvao je između spomenika na tivatskom groblju, sa obližnje piste uzletali su avioni za Milano, Rim, Frankfurt, Moskvu… U njima zavaljeni i zadovoljni strani turisti, strani i crnogorski biznismeni. Svet života i svet uživanja. A dole, ispod, grobovi su Marka i Dragana. Koji su poginuli i za Crnu Goru. Za koju Crnu Goru? Za Crnu Goru u NATO-u? Sigurno ne!

Otac Mijajlo Backović iz Tivta, inače ratni veteran 63. padobranske brigade, održao je opelo. Dirljiv je bio njegov govor, kao i govor mog kolege novinara Željka Komnenovića. Posle, na ručku, na tivatskoj rivi, pričaju mi kako su Amerikanci nedavno doveli u Tivat specijalno dresirane delfine, navodno da istraže podmorje Bokokotorskog zaliva. Uz takve delfine ide i jedinica „Foke”. Od nekadašnjeg delfina Joce, turističke atrakcije Boke sa kojim su se deca igrala, do današnjih delfina-ubica, tekla je i teče demokratska tranzicija naših bivših prostora. Sve u ime svetle budućnosti.

Očekivalo se da bolju budućnost Tivtu donese i čuvena marina Porto-Montenegro. Sada se već proračunava da država od te marine ne prihoduje skoro ništa, da je zaposleno oko 200 ljudi, dok je nekadašnji „Arsenal” u punoj snazi imao oko 2.500 zaposlenih, a posle 2006. godine oko 500 radnika, da su dokovi prodati skoro džabe, jedan je u Hamburgu i radi, da su sinhrolift i skupocene mašine prodate na kilogram, da marina ne plaća komunalije, da je PDV na gorivo u marini sedam odsto, a izvan marine 17 odsto.

Svašta mi napričaše, sunce je na rivi ipak nadjačavalo hladni vetar, šta da im kažem? Nema zajedničke države, nema jake ratne mornarice, nema podmornica, nema ni „Arsenala”. Što reče nedavno, ipak malo zlobno, jedan hrvatski brodarski i podmornički ekspert: „Šta znaju brđani šta su podmornice”?

Dan ranije u Nikšiću, na predavanju koje je organizovala crnogorska NVO „Ne u rat, ne u NATO”, kao deo svetske mreže „Ne u rat, ne u NATO”, sa sedištem u Berlinu, domaćini su mi bili kolega Marko Milačić i gospodin Gojko Raičević. U prvom redu sedeli su časni oci Srpske pravoslavne crkve i gospodin Aleksandar Dedović, direktor nevladine organizacije „Alfa centar” iz Nikšića. Gospodina Dedovića, inače ga ovde zovu Šime, znam godinama i verovatno je najsposobniji i najpošteniji lobista za ulazak Crne Gore u NATO. I jedini od NATO lobista koji se usudio da javno „izađe na megdan” onima koji ne misle kao on. Ovi u Briselu trebalo bi da igraju samo na Šimeta, ostali NATO lobisti u Crnoj Gori su nesposobni. Jer Šime organizuje i kampove na Žabljaku, gde kroz druženje mladih objašnjava prednosti članstva u NATO. Pa Šime pokloni sliku Andersu Fog Rasmusenu, pa pozove Mila Đukanovića u kamp. Tu su i obećanja, ali i stvarnost da ako ste mladi, imate nekakav fakultet i ako želite odmah da dobijete posao u državnim strukturama u Crnoj Gori put do cilja vodi vas kroz Atlantski savet, ili kroz neku nevladinu organizaciju koja propagira članstvo Crne Gore u NATO. To je sada u Crnoj Gori postao pravi biznis. Neverovatno je gledati i slušati mlade ljude, recimo od 23 ili 25 godina, mladiće i devojke, kako pokušavaju da objasne da bez članstva u NATO Crnoj Gori nema spasa, da sutra neće sijati sunce i da se svi svetski problemi moraju rešavati kroz NATO.

I pored svih napora lobista da se uđe u NATO, Crna Gora je nedavno dobila kritike da se na tom putu slabo radi. Pomoćnik generalnog sekretara NATO-a Dirk Brengelman tokom posete Podgorici bio je vidno nezadovoljan rezultatima ispitivanja javnosti povodom tog pitanja: za članstvo u NATO-u je 28,4 odsto građana Crne Gore, protiv članstva je 47 odsto, 26,6 odsto je neopredeljeno. Za članstvo Crne Gore u NATO zalaže se samo 51 odsto pristalica vladajuće stranke DPS-a. Najveće pristalice članstva su građani Crne Gore Albanci i Bošnjaci.

Nemački ambasador u Podgorici Pius Fišer poručio je nedavno građanima Crne Gore da je ,,članstvo u NATO komplikovana odluka koju obični građani ne razumeju, jer su neinformisani, emotivno razmišljaju, pa tu odluku treba prepustiti parlamentu”. Po mišljenju ekselencije Fišera, raja je glupa, poslanici su pametni. A đetići ipak neće u NATO.

Možda Marko ipak nije uzalud poginuo…

(Politika)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. tomo says:

    Ako su stari Brđani znali pre više od sto godina šta je 'vapor', znaju i ovi 'novi' šta je podmornica, ali je njih zahvatio otrovni virus tranzicije i opšte rasprodaje svega što se može prodati, pa što da ne i nekadašnja čast i čojstvo koje je krasilo srpski narod u Crnoj gori, odnosno Crnogorce. Te srpske Spartance nije mogla ni silom oružja naterati tadašnja velesila, Turska carevina, na poslušnost a kamoli na 'integraciju' ili 'globalizaciju'. Zadivili su svet viteštvom i ljubavlju prema slobodi. Današnji Montenegrini su neka druga (tužna) priča. Sva je prilika da su to deca dezertera iz bitaka sa Krusa, Vučjega Dola, Grahovca, Skadra... Sreća je što ima i ona druga polovina pravih. Ali ipak, neka vide kako su sa 'slavnom' NATO-m prošli svi koji su srljali u njegov medveđi zagrljaj.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *