Zašto militanti iz „Islamske države“ nisu zaustavljeni na vreme?

Zašto militanti iz „Islamske države“ nisu zaustavljeni na vreme?

12 septembra 2014
366536_Iraq-Tikrit-ISILČitav svet se nalazi u strahu pred mogućom najezdom militanata iz „Islamske države Iraka i Levanta“. Ova grupa nije samo opasna, već i veoma bogata. IGIL se našao na čelu liste najbogatijih terorističkih grupa koju je sastavio portal vestifinance.ru sa prihodom od 2 milijarde dolara. Od trenutka njegove pojave, svetski mediji nastavljaju da traže razloge nastanka terorističke grupe, podržavajući, namerno ili ne, opštu histeriju u društvu.

Igor Pankretanko, glavni urednik lista „Savremeni Iran“, navodi imena osnivača IGIL – Džefri Feltman, bivši ambasador SAD u Libanu, princ Bander ben Sultan, u to vreme šef saudijske obaveštajne službe, emir Katara, viši činovnici turske, britanske i francuske obaveštajne službe. Kada se pogledaju sva ova imena, njihove funkcije i nacionalnosti, nemoguće je ne pomisliti da se ovde radi o nekoj vrsti teorije zavere. Još u martu 2013. godine britanski list Guardian objavio je članak o izvođenju obuke sirijskih militanata na teritoriji Jordana pod rukovodstvom CIA i instruktora iz Velike Britanije i Francuske.

Visoki diplomata iz vlade Nurija Al-Malikija nazvao je SAD „saučesnikom“ džihadista. Kako piše Itar-Tas, on je izjavio da se „jedna od baza“ na kojoj Amerikanci obučavaju militante nalazi u Turskoj, u blizini aerodroma Inkirlik, pored grada Adana, gde se nalazi baza NATO. Kada se Nuri ali-Maliki obratio Americi za pomoć, Obama nije žurio sa izvođenjem vazdušnih napada po položajima militanata.

O umešanosti Saudijske Arabije i Katara u formiranju IDIL govori dokument koji je u junu objavila iranska agencija „Fars“, s popisom katarskog diplomate zaduženog za poslove u Libiji Nadžefa bin Abula al-Amadija. U njemu se kaže, da je emirat unajmio 1,8 hiljada militanata iz Maroka i drugih zemalja Severne Afrike za učešće u vojnim opracijama u Iraku na strani IDIL. Teroristi su prošli obuku u vojnim bazama u Libiji. Plate najamnika se kreću oko 700 dolara i stižu iz Saudijske Arabije i Katara.

Podozrenje izaziva i izjava zvaničnog El-Rijada u junu, na početku ofanzive IDIL. Tada, Arabija se kategorički usprotivila stranom mešanju u unutrašnji konflikt u Iraku, okrivivši za sadašnju situaciju u zemlji „sektašku politiku“ Bagdada. Sa sličnim optužbama izašla je i vlada Katara. Izgleda, kao da su svi čekali da se teroristi učvrste na određenoj teritoriji. To se i desilo. Za samo nekoliko nedelja IDIL je zauzeo trećinu teritorije Iraka i severni deo Sirije.

Dok, zapadni mediji nazivaju Islamsku državu hordom religioznih fanatika nadahnutim srednjevekovnim tradicijama, svi, slučajno ili namerno, gube iz vida jedno: ovo je klasični rat za naftu. Dok svi pričaju o mogućim napadima na Saudijsku Arabiji, Jordan, Tursku, pa čak i na Rusiju i Balkan (Balkan se nalazi u njihovim petogodišnjim planovima) u stilu Sulejmana Veličanstvenog, oni nastavljaju da zauzimaju oblasti Iraka i Sirije bogate naftom. Teroristi već kontrolišu dva glavna naftovoda: prvi – kroz koji se isporučuje nafta u Siriju, koji je sada potpuno zatvoren, što je dovelo do restrikcija struje u zemlji, dok drugi – odlično funkcioniše. Kroz njega, nafta iz Iračkog Kurdistana (koji se zvanično bori protiv IGIL) ide u turski Džejhan i dalje – u Izrael.

Ovde se postavlja pitanje: kako teroristi mogu da prodaju naftu na međunarodnom tržištu koje skoro u potpunosti kontrolišu SAD? 29. jula Savet Bezbednosti UN usvojio je rezoluciju, predloženu od strane Rusije, o nedopustivosti kupovine sirove nafte od terorista iz IDIL i „Džabhat al-Nusra“. Ali to se i dalje nastavlja. Nafta se nelegalno isporučuje turskim trejderima po 25 dolara za barel. Dnevni prihodi terorista od prodaje dostižu 1 milion dolara.

Najveću štetu od ofanzive terorista osetili su Iran, Sirija, naravno, irački šiiti i Kina. Zašto Kina? Zato što je ona bila glavni kupac iračke nafte. Što se tiče Sirije, teritorija koju su zauzeli militanti u potpunosti razdvaja Siriju od šiita. Događaji u Iraku smanjili su mogućnosti Irana da pruža pomoć Bašaru Asadu. Dalja ofanziva IGIL na jug Iraka zaustavljena je zajedničkim naporima iračkih ripadnika snaga bezbednosti-šiita i specijalnih jedinica Irana, prebačenih u Irak. Prema podacima iz iračkih, iranskih i zapadnih izvora, u Bagdad se nalaze vojnici „Korpusa čuvara islamske revolucije“ na čelu sa sivom eminencijom iranske obaveštajne službe, generalom Kasemom Sulejmanijem. On praktično rukovodi pripremama za odbranu iračke prestonice od terorista. Iranci se, pre svega, koncentrišu na zaštitu šiitskih religioznih svetinja. To je „crvena linija“ Irana. Ako se malo dublje proanaliziraju događaji od poslednja tri meseca, vidi se da je Iran, ako ne računamo Siriju, možda jedini na Bliskom Istoku koji se iskreno bori protiv još jednog u nizu zapadnog proizvoda na ovom trusnom području – IDIL.

Uopšte, ne mora da znači da će IDIL brzo otići u istoriju. Naprotiv. Velike su šanse da se on učvrsti na zauzetoj teritoriji, kao minimum, dok postoji sadašnji režim u Siriji, a možda i u Iranu… Svim ostalim zemljama ide na ruku današnji haos u Iraku i Siriji. Ovo može biti idealna prilika za Baraka Obamu da, ipak, bombarduje Siriju.

(Glas Rusije)

 

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. pedja says:

    pa oni rade po komandi americke Cie sta ima tu da se cudimo posle njih americka vojna sila sprzi sve i to je to

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *