Zašto se bojimo da će nastupiti Treći svetski rat?

Zašto se bojimo da će nastupiti Treći svetski rat?

14 септембра 2014

WW 3 Third world war 44Poznati ruski psiholozi govore o velikoj zabrinutosti u svetu povodom Trećeg svetskog rata. U ekskluzivnom intervjuu magistar medicinskih nauka, direktor Istočnoevropskog Geštalt Instituta, psihoterapeut Konstantin Pavlov, objasnio je zašto se u poslednje vreme toliko mnogo govori o temi eventualnog izbijanja Trećeg svetskog rata:

Kao prvo, to je povezano s napetošću u svetskoj geopolitici. Ona se akumulirala dugi niz godina i sad se odlikuje mnoštvom lokalnih konflikata, „munjevitim ratovima“ koji su pozvani da „uvedu red“ i „pobede diktatore i teroriste“ u regionima koji su bogati ovim ili onim resursima. Takođe, ne smemo zaboraviti ni podgrejanu polarnost između Istoka i Zapada, uključujući i protivrečnosti između islamske i hrišćanske religije.

Kao drugo, ako je reč o stanovnicima Rusije, prvi put se za većinu njih rat odvija u neposrednoj blizini ruskih granica, na teritoriji gde skoro svaki stanovnik Rusije ima rođake, prijatelje ili poznanike, u zemlji koja je s nama povezana rodbinskim, istorijsko-kulturnim i vrednosnim vezama. Razume se, stepen „realnosti“ i bliskosti opasnosti ima bitan značaj. Jedna je stvar kad čovek koji živi u doba kompjuterskih specijalnih efekata na televiziji vidi kako se bombarduju nečije tuđe kuće, a potpuno drugačija osećanja ga obuzimaju kad vidi da je srušena kuća na mestu kroz koje je on možda prolazio, a možda je to kuća koju je znao od detinjstva i kad ljudi u reportaži govore jezikom koji on razume. Stepen „emocionalnosti“ ovakvog materijala, kao i trajanje reakcije organizma na stres su neizmerno veći nego prilikom gledanja filma strave i užasa.

S čim su povezana pesimistička raspoloženja ljudi na internetu? Da li se zaista treba prepustiti panici i plašiti hipotetičke opasnosti?

Ja bih u ovom kontekstu razlikovao „zdrav“ strah od „patološkog straha“. Zdrav strah je evolucijski neophodna emocija vezana za realnu procenu opasnosti koja postoji u konkretnoj situaciji. Zdrav strah pomaže čoeku da planira i ostvari potrebne radnje kako bi izbegao ili sveo na minimum rizike vezane za razvoj situacije. Čovek koji je lišen zdravog straha jednostavno ima manje šanse da dâ potomstvo sposobno za život. Ako vam se više sviđa, on otpada u prirodnom odabiru. Upravo zato heroji na koje su svi navikli da gledaju kao etalon neustrašivosti uvek u svojim uspomenama pričaju o tome kako upravo dobro poznaju osećaj straha! A ono što je njihove postupke činilo neustrašivim za spoljne posmatrače jeste to što nisu gubili glavu i što su osećajući strah nastavljali da deluju.

Ispostavlja se da je čak korisno plašiti se?

Plašiti se nije prosto korisno, čovek radi opstanka treba da se boji. Da li treba da razmišlja o tome šta će da radi u slučaju opasnosti? Treba. I po mogućstvu, treba da priprema izvesne varijante sopstvenih aktivnosti. To je razuman odgovor na realne opasnosti. U ovo složeno vreme kad propaganda koristeći najsavremenije tehnologije za formiranje javnog mnjenja teži ka tome da hrani mržnju prema „neprijateljima“ treba preduzeti niz mera kako emocije ne bi „preplavile“ čoveka.

Kakve su to mere?

Procenjujući situaciju raspitajte se o stavovima svih strana koje su uvučene u sukob. To će Vam dati šansu da steknete „sveobuhvatnu“ sliku. Ako imate mogućnosti, pitajte očevice. Ponekad se ono što govore stvarni učesnici u događajima izuzetno mnogo razlikuje od onoga što se prikazuje na televiziji.

Često posle gledanja najnovijih vesti na televiziji ili čitanja postova u društvenim mrežama čovek ima utisak da najgore samo što se nije desilo. To deluje vrlo demotivišuće. Šta možete da posavetujete? Jer, u savremenom društvu nije lako zaštititi se od bujice informacija…

Obavezno izdvojite sve izvore koji „polarizuju“ situaciju. To mogu biti vaši poznanici, „prijatelji“ u društvenim mrežama, to mogu biti specifični „radikalni“ TV-kanali. Ograničite uticaj ovih informacionih kanala na svoj život! Ja sam, na primer, sa spiska „prijatelja“ na Fesjbuku i Vkontakte isključio dvadesetak okorelih ekstremista koji situaciju nisu hteli da posmatraju u svoj njenoj raznolikosti i složenosti i koji nisu u stanju da poštuju opšteprihvaćene norme u diskusiji na svakodnevne teme.

Nemojte zaboraviti da preusmeravate pažnju. Brinite se o rođacima i bližnjima. Radite ono što daje smisao vašem životu. Redovno se bavite fizičkim aktivnostima, obezbedite sebi dobar san u toku noći, racionalno se hranite. I naravno, ne treba „ublažavati stres“ alkoholom. To ne pomaže. Ako imate sagovornika koji zbog nečega nije toliko emocionalno angažovan u vezi s temom sukoba, ispričajte mu kako se osećate. Zamolite ga da vas sasluša, a ako može, da ne daje nikakve savete. Ako nemate takvog druga, a rodbina i bliski ljudi, nažalost, vrlo brzo gube strpljenje u sličnim situacijama, ako ih lako obuzimaju emocije i počinju da savetuju, teše, umiruju, što avaj, ne pomaže, treba da se obratite profesionalnom psihoterapeutu ili psihologu.

(Glas Rusije)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u