Zbogom, kapetane!

Zbogom, kapetane!

1 novembra 2013

Zoran ŽužaPiše: Zoran Žuža

Sa ovog sveta otišao je bard srpskog novinarstva Aleksandar Tijanić. I preranom smrću potvrdio pravilo o kome je često, među onima kojima je verovao, lamentirao. Novinarstvo zaista jeste najlepša profesija kad se na vreme napusti. Ako je, međutim, srpsko novinarstvo (i društvo uopšte!) lađa koja se jedva održava na pučini, a često je beskompromisno oštro pisao i govorio da jeste, Tijanić je svakako bio čovek koji bi je poslednji napustio. Pravi dostojanstveni kapetan i borac za ono malo preostalog digniteta profesije u kojoj je bio nenadmašan!

U toj borbi da promeni svet i društvo u kom je živeo često je primao, ali i uzvraćao udarce. Nije trpeo neznalice i nepismene likove ni u profesiji, ni van nje. Nije mario za lažne autoritete, koji su nedostatak obrazovanja, pameti i pismenosti nadoknađivali novcem ili golom silom. „Izabrali ste poslednju robovlasničku profesiju na svetu. Uvek zavisite od nekog urednika koji na vama leči sve komplekse svog, takođe, jadnog života“, govorio je u čuvenom obraćanju studentima Fakulteta političkih nauka u Beogradu, institucije iz koje je, na početku novinarske karijere, bukvalno istrčao u redakciju „NIN-a“ i poručio: „Dajte mi papir i olovku i j…ću vam mater!“ Tako je i govorio i pisao do kraja života, rušeći stereotipe i zidove oko sebe, čak i na poziciji generalnog direktora RTS-a, na koju, po pravilu, ne dolaze ličnosti poput Aleksandra Tijanića.

Kontroverzan, kakav je bio, on je često žestoko kritikovao one koje su svi hvalili i hvalio one koje su svi kudili. Ali, znao je šta govori, pogotovo kad je govorio o srpskim političarima i tabloidnom novinarstvu. I ljudi su mu verovali. „Voleo bih da svaki bogataš ima sopstveni tabloid. Urednici tabloida su pošteni ljudi. Oni napadaju samo osobe koje su ‘uplaćene’, ‘tipovane’ i naručene od gazda. Tek tada, u sveopštem medijskom ratu moćnih, gde svako svog protivnika cinkari javnosti i policiji, saznaćemo sve o svima. Dajte nam još tabloida, ako mislite dobro Srbiji. U njima je istina“, govorio je Tijanić, jedan od najvećih oštroumnih cinika u istoriji srpskog novinarstva. Ne dugujem nikakvo izvinjenje svima koji su se prepoznali u ovom citatu.

Često je isticao da se bori za normalnu i pristojnu Srbiju. I, ma šta ko o tome mislio, u poslednjih deset godina takav je javni medijski servis i napravio. I znam da je odnosio pobede nad onim što je zvao tabloidna Srbija. Ne samo onu evrovizijsku, ne samo u serijama „Ranjeni orao“ i „Selo gori“, ne samo „Ravnom gorom“, kojoj ćemo, kažu, tek da se divimo. Njegova najveća pobeda je u tome što prema njemu i njegovom delu niko nije ostao ravnodušan.

Zbogom, dakle, kapetane i neka tvoj večno nemirni duh u miru počiva. Nama, koji smo ostali na palubi broda srpskog novinarstva, valja verovati da on, zahvaljujući tvom nasleđu, ipak neće potonuti.

(Pressrs.ba – Banja Luka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *