Združeno na srpsku svest

Združeno na srpsku svest

14 jula 2013

slika-25-12-23-17-49_darkoPiše: Dr Darko Tanasković

Posle istorijskog jugoslovenskog poraza, još rastrzana nedoumicama, neslogom, deobama i različitim, kako iskrenim tako i interesnim, viđenjima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, osiromašena i pokradena Srbija polako se osovljava na noge. Nakon sveopšteg zemljotresa koji je preživela, mada joj se silno žuri, brže i ne može ići, a da ostane Srbija, da se prilagodi uglavnom nepovoljnim okolnostima ovoga vremena, ali i da sačuva jezgrena uporišta samosvesti i dostojanstva, radi budućih vremena, i pokolenja. Prava kvadratura kruga! Nema jednostavnih i spasonosnih rešenja, jer bi svako od takvih moglo biti ravno putu u nacionalno i državno samopotiranje i nestajanje.

Kompromis ne mora značiti poraz, ako je onome ko na njega pristaje jasno u ime kojeg višeg i dugoročnijeg nacionalnog i državnog cilja to čini. A da bi se narodna sudbina mogla dalekovidno sagledavati i predviđati, mora postojati čvrsta nacionalna (samo)svest, svest o samome sebi, ono što je danas uobičajeno nazivati (nacionalni i kulturni) identitet. Zato svi kojima, i van zemlje i u zemlji, smeta i ovakvo teško pridizanje Srbije i prvi znaci da te napore počinju, ako već ne prijateljski, a ono racionalno uvažavati i neki međunarodni činioci koji su njenom padu bitno doprineli, svi koji žele da Srbija zauvek ostane na kolenima, združeno kreću u juriš na taj poslednji zabran, poslednji bedem, na normalnu srpsku nacionalnu i građansku svest. A to je bedem koji ni po koju cenu ne sme pasti!

U duhu brutalno otvorenog šestog zahteva sa čuvene Šokehofove liste, koji se prividno odnosio samo na svest Srba sa severa Kosova i Metohije, odmah po pomaku koji je Beograd učinio na neizvesnom putu približavanja pregovorima o članstvu u EU, oglasili su se dežurni dušebrižnici koji bi da zabludele Srbe oslobode tereta zdrave svesti o tome da, i pored mnogih sagrešenja, nisu jedini krivci za sva zla koja su se od devedesetih godina sručila na bivši jugoslovenski prostor i da im nikakva „denacifikacija“ nije potrebna, iz prostog razloga što nacisti nikada nisu bili.

Na beogradskim ulicama tridesetak nevladinih organizacija traži proglašavanje 11. jula danom sećanja na genocid, insistira se na unošenju Deklaracije o Srebrenici u obaveznu đačku lektiru, Bakir Izetbegović tamošnju tragediju po ko zna koji put izjednačava s Holokaustom… Komentator zagrebačkog „Večernjeg lista“ Milan Jajčinović drsko poručuje da su „iskreno kajanje i nacionalna katarza u Srbiji preduvjet za dobrosusjedske odnose“, a da se u tom pogledu Nikoliću i Vučiću na može verovati, jer nisu ni Konrad Adenauer ni Vili Brant, koji su iskreno odbacili hitlerizam. Ova dvojica, a svakako i mnogi drugi Nemci, verovatno jesu, i ne treba sumnjati u iskrenost nemačkog pokajanja i autentičnost katarze posle pakla Drugog svetskog rata. Da li je to značilo i promenu svesti kakva se zahteva od Srba? Ako je suditi po ponašanju današnjih Nemaca, ne bi se reklo.

(Novosti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *