DRŽAVA SRBIJA – Čini se da je sve izgubljeno, ali nije, sve zavisi od nas, za početak; ne spuštajmo glavu pred primitivcima

DRŽAVA SRBIJA – Čini se da je sve izgubljeno, ali nije, sve zavisi od nas, za početak; ne spuštajmo glavu pred primitivcima

11 јула 2013

Tara SrbijaPiše: Dejan Bursać

„Treba gledati pravo. Jer da se htelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubiti zemlju dece svoje, a ne dedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo, nego kuda idemo.“

Već neko vreme pokušavam da pronađem sintagmu kojom bih opisao stanje u Srbiji danas. Sintagmu koja bi tačno i sažeto obuhvatila ono što se dešava oko nas. Počevši od haosa u „krupnim pitanjima“ (politici, ekonomiji, pravosuđu), pa do stanja „duha“, skupine destruktivnih osobina i praksi koje su postale toliko uvrežene da na njih više i ne obraćamo pažnju. Mislim da sam, konačno, pronašao pravu definiciju. Zapuštena zemlja. Zemlja u kojoj preovladavaju malodušnost, apatija, zlovolja i, najgore, nemar. Zemlja u kojoj ljude jednostavno više nije briga.

Ovakvo stanje se oslikava u prolongiranoj nemogućnosti stvaranja organizovane države. Države u kojoj vladaju zakoni. Jer, u takvoj, uređenoj državi, kao ključna kategorija postoji predvidljivost. Predvidljivost u međuljudskim odnosima, predvidljivost u radu institucija, predvidljivost pred zakonom, predvidljivost u privredi – utvrđena pravila koja usmeravaju društveni napredak i koja su nužan preduslov održivom razvoju i prosperitetu stanovništva.

Srbija, očigledno, nije takva zemlja. Problem je što gotovo svaka sfera društvenog delovanja u ovoj zemlji pokazuje znake „zapuštenosti“. Od najkrupnijih državnih pitanja, načina rešavanja političkih nesuglasica, sprovođenja demokratskih procedura, rada institucija, sprovođenja zakona, preko stanja u privredi, nauci, kulturi, načina raspolaganja budžetom, rukovođenja državnim resursima i infrastrukturom, sportom, pa do najobičnijih stvari koje nas svakodnevno okružuju – kvaliteta javnih službi, urbanističkog plana ili izgleda naših fasada, spomenika, ulica i parkova.

O uzrocima ovakvog stanja možemo reći mnogo. Često se govori o negativnim osobinama usađenim tokom vekova otomanske vladavine (tzv. „pusto tursko“). Pa ipak, Turska je danas uređena zemlja, sa izuzetno jakom ekonomijom i – posebno primetno ovih dana i nedelja – svesnim i aktivnim građanima koji znaju da ustanu za svoja prava. Da li su godine pod totalitarnim socijalističkim sistemom imale uticaj? Moguće, ali većina zemalja koja je patila pod mnogo težim totalitarizmom je uspel da se oslobodi tog nasleđa i izgradi uređene, stabilne države. Postkonfliktni kontekst, nikada završena tranzicija i rđavo upravljanje zemljom onih koji su srušili diktatorski režim i od kojih se očekivalo da će doneti promenu, svakako su uticali na nastanak postojeće situacije.

Da li su odgovorne naše elite, koje suštinski pogrešno shvataju prirodu političke vlasti? Da li je u pitanju promašeno shvatanje državne funkcije, koja se u Srbiji ne percipira kao služba za građane plaćena od strane tih istih građana, već kao prilika za obogaćivanje i treniranje strogoće nad „podanicima“? Da li je to odsustvo etike odgovornosti, ili opšteprihvaćeni moral koji se podanički pomirio sa korupcijom, kriminalom, lošim upravljanjem? Ili je po sredi puko odsustvo edukacije, obično nerazumevanje važnosti zakona, institucija, prava i obaveza, od strane velike većine građana?

Mogućih odgovora je mnogo. I mnogi od njih su posredni. Jer, korumpirani i neodgovorni političari su došli iz ovog društva, u njemu su stvoreni i oblikovani, mi smo ih birali. Institucije, moral i etika su se oblikovali među nama, u odnosima između društvenih grupa i pojedinaca kroz istoriju i kroz sadašnjost. Bolna je činjenica da smo mi ti koji su zapustili ovu zemlju, mi koji u njoj živimo. Mi smo, kao društvo u celini, zapali u stanje apatije i izbegavamo da menjamo svoju okolinu. Društvena apatija kao zaraza vlada Srbijom, rojeći se nad istrošenom energijom nacije koja je 10, 20, 25 godina dizala glas, izlazila na ulice, borila se za ideje koje su na koncu poražene, koje su prodate i koje su pregažene. Takvoj naciji je ostalo malo snage.

Da li je sve izgubljeno? Pre nekoliko dana, Hrvatska je ušla u Evropsku uniju, ostvarivši tako i poslednji od postavljenih strateških nacionalnih ciljeva. Hrvatska je zemlja slična Srbiji – isti region, slično istorijsko breme i nasleđeni problemi, pa i mentalitet. Sa jednom velikom razlikom – Hrvati su, možda nošeni ratnom pobedom ili nekim drugim podsticajem, shvatili kako se gradi normalna država. Zacrtali su sebi jasan cilj iza koga je stala gotovo cela nacija. Razmontirali su nasleđene institucije i prakse iz prošlosti koje su ih sputavale i stvorili organizaciju koja je u stanju da taj cilj iznese. Hrvatsku, u poređenju sa Srbijom, karakterišu odgovornija elita, izraženija nacionalna i građanska svest, istrajnija borba i stalan rad u ostvarivanju cilja. I nije bitno da li je taj cilj Evropska unija ili nešto drugo. Sve ove promene su se desile u prethodnih desetak godina, kada su se Hrvati trgnuli iz stanja u kome smo mi praktično danas.

Pa zašto onda mi to ne činimo? Zašto ne iskoristimo naš takmičarski duh i toliko pominjani inat da bi ih prestigli? Ne u evropskim integracijama, očigledno, ali u parametrima u kojima još uvek možemo da se takmičimo. U snazi naše ekonomije. U efikasnosti naših institucija. U broju izgrađenih kilometara autoputeva. U procentu visokoobrazovanih. U kvalitetu života naših građana.

Hajde da slomimo tu apatiju. Hajde da se takmičimo. Da menjamo šta nam se ne sviđa. Da ne spuštamo glave pred primitivcima. Da ne uzimamo korupciju i kriminal zdravo za gotovo. Da se borimo protiv neznanja, lenjosti, nemara. Kako? Pa od početka. Malim koracima. Od svoje kuće, svog dvorišta, svog praga.

Razgovarajmo o problemima.

Pokupimo smeće.

Prijavimo korupciju.

Potpišimo peticiju.

Pokrenimo inicijativu.

Pročitajmo knjigu.

Podelimo znanje.

Napišimo tekst.

Dignimo glas.

Ostavimo poraze iza sebe.

Počnimo da marimo.

(Srpski akademski krug)

KOMENTARI



Један коментар

  1. Roki says:

    Losiji tekst i izmesane teza odavno nisam citao. Ako je ovo Srbski akademski krug sastavio onda mi je jasno zasto smo tu gde jesmo. Vi ste izvukli Srbiju iz celokupnog konteksta i gledate je kao izolovan problem. Vi ne razumete ili necete da kazete da je Srbija pod udarima stranih sila vec 20 godina, ja bi rekao i da je okupirana ili mozemo novi izraz u svetskoj terminologiji da upotrebimo meko okupirana. Sistem urusavanja drzave je svuda isti od latinske Amerike do bliksog i dalekog istoka. Odredi se drzava koja ima potencijal za razvoj a koja nije prihvatila zapadni golobalisticki plan koji podrazumeva deobu svega i svacega ukljucujuci pridodna bogatsva i resurse ( citaj Srbi i vi ostali vama ne treba , srebro , zlato, bakar i uglaj, Libicima i Iracanima vama ne treba nafta toliko koliko nama ...)Podrzi se nacionalna ili verska manjina i podbode protiv legalne vlasti, i eto ocas posla drzava u gradjanskom ratu. U tim situacijama novac ide uvek napolje, onda se uvedu sankcije , drzava ostane bez novca i mogucnosti obnove posle , koja se uslovljava ili kontrolise kreditima zemalja koje su izasvale rat. Ako nisu postigli potpuni cilj dobombardovace malo ako treba. Povrh svega na vlasti su strane marionete ili ti domacim izrazom izdajnici, koji ne gledaju interes Srbija vec onih koji im naredjuju a za poslusnost dobijaju deo kolaca ili proviziju od neke prodaje, a ucene nisu strane jer fala Bogu ima materijala iz proslosti nasih politicara koliko hoces. Da predejmo na stvar, znaci oni su na vlasti i drze sve poluge , od medija do policije i vojske a sto je najbitnije pravosudja. Vi predlazete neku prijavu korupcije , peticiju i slicno, pa ljudi oni su promenili nezakonito ustav da bi mogli da daju Kosovo a dace i jos pride nesto ( zivi bili pa videli), kakvu pravnu pomoc vi ocekujete od peticija i ostalig zamlacivanja. Mozda skupljanje smeca i podela znanja mogu da se primene ali jedino sa ciljem samoorganizovanja i oruzane pobune. Zamena teza se ogleda u tomo da vi mislite da pozitivnim delovanjem pojedinca moze nesto da se promeni, ja vam kazem da ne moze mozete i trebate izaci iz sistema odlaskom na selo i uzgojem svoje hrane , jedino tako da ne zavisite od drzave, ako pokuste da taj pozitivni stav udruzite istog momenta ste stavili drzavnu vojsku i policiju sebi na vrat. Ovo sa Turskom i Hrvattskom nema veze sa vezom, hrvati barem vecina poceli su da vrte glevom i da se pitaju sta su to potpisali, ali sad je kasno, oni su izmanipulisani u ovom nesretnom ratu, zapitajte se zasto ako smo isti su strane sile de fakto stale na stranu Hrvata i Muslimana iako su istoriski te strane bile uvek bile sa losim momcima. Sloba je pitao Amere u vise navrata sta Srbija da uradi da bi bili prijatelji, ostao je bez odgovora , a Djindjic je dobio spisak posle kobga je okrenuo svoju politiku, a sticajem okolnosti neposredno posle toga je ubijen. Turska je dobila prolece isto kao i Egipat i Sirija cisto da se da do znanja ko je glavni, demonstranti su podbodeni spolja , a to je kazna za pasivnost Turske u sukobu sa Sirijom , jer je trebalo Turska da intervenise. Ovako zapad gubi jednu vrlo vaznu bitku da bi zaokruzili bliski istok, i to je bila poruka Erdoganu, isto kao i Klintonu afera u beloj kuci kad nije bio poslusan. Poenta, ili oruzje i svrgavanje ove vlastele , jer ovo je marionetska diktatorska drzava i ona ne slusa pojedinca vec sama sebe i spoljne nalagodavce, ili potpuna pasiva i odvajanje od sistema da bi ostali normalni ali tako necete uticati na sistem na brzi rok ( moze vremenom kad se omasovi ta pojava) a mi vremena za to nemamo. U zdravlje i Boziju pomoc. Nisam spomenuo da veru niste ni spomenuli, to samo govori koliko vam je slaba cela konstrukcija, jer ovo sve je posledica otpada od vere za vreme komunizma, tu pricu necu da sirim neka svako donese zakljucak po svom nahodjenu. Ovo je borba dobra i zla na svetu zato vera ne sme biti iskljucena iz cele racunice.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u