Ziheraške promene

Ziheraške promene

30 јула 2013

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

Mijat Stanić je predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata. Njegova je, dakle, zadaća da se zajedno s kolegama izbori da zaposleni na hrvatskim autocestama imaju što bolje plaće i što veću razinu drugih materijalnih prava. Ovaj mu je tjedan bio dobar, pa je potpisao novi kolektivni ugovor za radnike na autocestama u Istarskoj županiji. Stanić je pritom iskazao zadovoljstvo ne samo visinom plaća nego i kako su riješeni troškovi prijevoza, božićnice, regresi, otpremnine, jednokratne nagrade za rođenje djeteta… Vjerojatno sve ove beneficije nisu posljedica isključivo Stanićevih pregovaračkih sposobnosti nego valjda i poslodavac ima razumijevanja za radnike. A s obzirom da istarskim autocestama upravlja strani koncesionar, moglo bi se pretpostaviti da je Stanić, poučen tim iskustvom, među glasnijim zagovornicima monetizacije ostalih autocesta u Hrvatskoj. Ali, vraga. Upravo suprotno. Stanić najavljuje da će prikupljati potpise za referendum kako bi spriječio monetizaciju. I to u koaliciji s HDZ-om i Božidarom Kalmetom, kojeg je, dok je bio ministar prometa, povezivao s brojnim aferama. Nije baš jednostavno objasniti zašto to Stanić radi. On se opravdava nekakvom brigom za državno bogatstvo, kao da je nacionalni tribun, a ne primarno zastupnik radnika kojima bi svejedno trebalo biti tko im daje plaću, regres i božićnicu

Na kraju se, međutim, sve svodi na to da je Stanić tek jedan od aktera na javnoj sceni koji se, iz shvatljivih ili potpuno iracionalnih razloga, protive promjenama. Stanića je puna Hrvatska. To je u petak u Umagu morao priznati i premijer Zoran Milanović, ali na politički uvijen način. Milanović je ustvrdio da je njegova Vlada išla sa srednjim promjenama, malim rezovima, ali da je »javnost reagirala s otporom«. No, iz činjenice da građani još nisu kamenovali Banske dvore, premijer je izvukao nategnuti zaključak da ljudi ipak prihvaćaju promjene, ali ne radikalne. Možda ni sam Milanović ne vjeruje u to što je rekao. Hrvati nisu skloni promjenama, ni malim ni srednjim ni krupnim. Zato je HDZ dosad i bio tako politički uspješan i toliko dugo na vlasti. HDZ ulijeva narodu sigurnost da se ništa neće mijenjati, izručenje generala, odustajanje od ZERP-a i korupciju već se nekako preboli.

Hrvatskoj su nužne temeljite promjene, no one su za Kukuriku koaliciju put u poraz na idućim parlamentarnim izborima. U opoziciju ih, međutim, mogu dovesti i sitne reforme, proračunate da previše ne pogađaju birače. Ali, od njih nema osobite koristi za državu, pa nije li onda logičnije pokrenuti korijenite promjene hrvatskog društva, a na izborima što bude? A opet, možda je bolje gurati polako, ziheraški, dokopati se i drugog mandata te tijekom osmogodišnjeg ciklusa ipak bitno, nepovratno izmijeniti Hrvatsku. Milanovićeva vlada odlučila se izgleda za ovu zadnju opciju. Za dvije i pol godine znat će se hoće li od toga profitirati oni, Hrvatska, oboje ili nitko.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u