Живот нам удара данге

Život nam udara dange

27 aprila 2017

GLEDAJUĆI svoju stvarnost, Radoje Domanović pravio je nadrealnu, iracionalnu, izmaštanu literaturu, a mi danas to njegovo delo živimo: na ulicima srećemo i slepce, i vođu, i Stradiju, i udaraju nam dange. Zato se i postavlja pitanje kako satiru pisati, kada je život otišao korak dalje.

Ovogodišnji dobitnik nagrade sa Domanovićevim imenom, za ukupan doprinos srpskoj satiri, dramski pisac i pripovedač Dragan Usković, ovako za „Novosti“, u kojima je proveo najveći deo svog radnog veka (kao urednik satirične rubrike našeg lista i „Enigme“), opisuje muke s kojima se susreću njegova braća po peru. Upečatljiv trag u domaćoj satiri, koji mu je doneo visoko priznanje, ostavio je čuvenim „Čegovićem“ i drugim komadima za pozorište („Jablanci“, „Prispjenak“, „Stidna kapica“, „Ua, kiša“, „Plajvaz“…) igranim više od 4.500 puta, ali i knjigama „Pile od sokola“, „Đina“ i „Čomige“ („Tu reč sam čuo u Cetinju, za udarce kojima vas upućuju na pravi put, a posle njih vam izlaze čvoruge“).

Rođen na Cetinju, školovao se u Podgorici i Beogradu (diplomirao dramaturgiju na FDU), Uskoković piše sočnim i koloritnim jezikom svoga detinjstva, kako kaže, „iz jednog srpskog jezičkog rukavca“ („Kada su me nedavno pitali za onaj jezik, sa ona dva-tri slova više, rekao sam da moraš bar malo da budeš pametniji od Vuka i da znaš zašto ih je on izbacio“).

– Sve što vredi nalazi nam se u jeziku, jer ako se držiš jezika, onda znaš da imaš i ime i prezime i da si to što jesi – tvrdi naš sagovornik. – U nekom najdubljem, fundamentalnom, antropološkom sloju kod nas se, recimo, u jeziku, strava poistovećuje sa lepotom. Strašno je najveće, najsveobuhvatnije, iako je u realnosti obrnuto. A svakodnevica se poistovećuje sa nečim što je nekad bilo, pa o caru Lazaru, ili kralju Nikoli, razgovaraju kao da su ih sreli iza ćoška.

Satiričan otklon prema stvarnosti ovaj pisac kaže da nosi u svom svom biću i po tome se razlikovao od porodice, drugova u školi, komšiluka:

– Nisam mogao da se poistovetim sa pričama koje nisu imale uporišta u životu. To bi se moderno reklo – sa lažima. A video sam kako se u laž veruje kao u najveću istinu i jedino što sam onda mogao je da to okrenem na šalu. Nisam samo smeo da prekoračim granicu svojih brzih nogu, da ne bih morao da plaćam svoj stav i smeh. Odrastanjem se to kultivisalo u misao, rečenicu, izbrusilo se u priču koja će progovoriti na način da se Vlasi ne dosete, ili da se bar teško dosete.

Ironija i samoironija pomogli su mu, objašnjava, da se „drži na zemlji“, podalje od „naših hvalisanja, da smo moćni i veliki“, ali i leleka nad sopstvenom sudbinom.

– Jezik kome pripadam i koji volim kaže: u dobru se uznesi, a u zlu se ne ponizi – priča Usković. – Naši se ponose i na neumereno malu radost, a na malu muku strašno gube samopoštovanje.

Iako je odabrao da piše na jeziku pradedova koji u njemu odzvanja snažno, rizikujući da savremeni čitaoci ponekad i slabije razumeju tu leksiku, Uskoković svoja dela „kroji“ uz pomoć univerzalnog dramaturškog zanata.

– Zanat uobličava, kao što se knjiga ukoričava, kao što rečenica ima tačku na kraju, jer inače, misao bi se rasplinula – objašnjava naš sagovornik. – Malo je dramskih pisaca baratalo smehom, a još manje ih je bilo uspešno, od Aristofana boljega do danas nema. Da je Nušić kojim slučajem bio Francuz, ne verujem da bi bio predaleko od Molijera. Ovako je naš mali kućni, pa mu prebrojavaju zube, nalaze mane, šta je odakle uzeo… A ni Šekspir, ni Molijer nisu imali nijednu originalnu, svoju priču.

ČEGOVIĆEVA SESTRA

VELIKA popularnost „Čegovića“ ovom piscu nije donela ni radost, ni novac, već samo, kako kaže, poniženja zbog kojih je prestao da odlazi u pozorište. Ipak, iz jedne polurečenice iz „Čegovića“: „Otac ima tri sina, sestru nije ni spominja“, nastalo je novo delo „Đina“, koje za temu ima žene:

– Đina je sve radila za braću, od kojih nijednog trenutka nije doživela, nežnost, saosećanje… Najveći mi je problem bio da ta priča o Đini bude duhovita, lucidna. Pokojni pesnik Rastko Zakić je za nju rekao da je antički moćna i da je zato tragična. Inače, devedeset odsto žena koje znam su pametnije i lepše od muških, a da muški rade ono što i žene, krepali bi treći dan.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *