Зоран Бабић – коридор од туцаника

Zoran Babić – koridor od tucanika

6 maja 2017

Piše: Mihailo Medenica

Govor Zorana Babića nakon imenovanja za direktora Koridora Srbije.

„Poštovane dame, gospodo i vi nakromani koji niste glasali za nas- uzakali ste mi vekilu čast inemovanjem za direktora prezudeća Kodirori Srbije, tog giganta u tekstilnoj industriji čiji…

Aha, izvinite, izgleda da sam porgešno ukucao na gulgu pa mi izašlo „Jumko“, a ovo čega sam direktor bavi se, dakle, kodirorima, ili što bi prost čovek koji nije iz SNS-a rekao: putevima?!

Srećna vest o inemovanju zatekla me je na tužnom mestu, u Kući cveća, gde sam s grupom Slonevaca koji su odseli u mojim apartmanima…ovaj, u apartmanima jedne divne žene koju poznajem samo iz viđenja i koja me je rodila, polagao cveće na gorb druga Tita, čoveka koji je posle onog kome se mentalno i fizički divim do pucanja bešike, sargadio najviše kodirora i koji bi danas da je živ sirguno rekao: „Majku ti božju, Vučiću, pa i Prva proleterska je ponekad odmarala ali ti nikad“!

I taman ja naplaćujem Slonevcima po 50 evra za noćenje uapratmanima, koje inače ne izdaje ta divna žena već u njima ponekad prespava neko od prijatelja sedam do deset noći na bazi polupasniona, kad zvoni molbini i čujem: „Zorane, sine, ostavi tu grupu i dolazi brzo kući da pokupiš ove suncobrane i ležaljke i da promeniš posteljinu, sad će ovi iz Bosne! E, da, izgleda da su te izabrali za nešto, proveri usput…“, i ja se taman ponadao da su me konačno izrabrali za „Piknove zvezdice“, ali ne, opet zazvoni molbini i mama, ovaj, ta divna žena koju ovlaš poznajem kaže: „Nisu s „Pinka“, jbg, postavili te za nekog direktora! Nemoj da mi sediš na betonu po tim kodirorima i obavezno potkošulju da uvlačiš u gaćice, još je ovo varljivo proleće“!

Dakle, iako neki na teleziviji očigledno nemaju sluha za moj talenat samo zato što imam 46 godina i kao sam fašlirao na audiciji izvodeći „Brazil“ od Debi Bol, ima onih koji su preznopali moj kapacitet da mi užaku poverenje i inemuju da ubuduće stojim na kodirorima umesto onog znaka za ograničenje brzine, jer mojoj ograničenosti nema kraja i to ću i ovog puta dozakati!

Znam, dušnami će reći kako nisam kvalikifovan za ovu funkciju na šta odmah mogu da odrogovim kotraarmugentom: „A, za šta sam pa bio kvakilifovan pa sam ipak radio“, te ću tako i kao direktor kodirora nastaviti tamo gde je „Jumko“ stao i završiti onu naplatnu rampu ispred apartama u Vrnjčačkoj Banji, ali poručujem mami, pardon, gospođi koju jedva da sam video nekoliko puta: „Ne pada mi na pamet da radim u njoj kao insakant pre podne a popodne da izdajem suncorbane i ležaljke, sad sam direktor, mogu jedino vikendom!“
Što se kodirora tiče, daću sve od sebe da oba tri budu završena u predviđenom roku, ali nemojmo se držati rokova ko pijan plota, odnosno, ko onaj pijani Slonevac za ivicu bazena i mokriti u njega iako sam napomenuo da je to strogo zarbanjeno, zato smo i posadili onolke tuje okolo, ali ne, on zapeo…ovaj, nemojmo se držati rokova jer tako sam se i ja držao obećanja one Leontine da prolazim u sledeći krug ali je ipak pustila onu malu što sa sedam godina još nije završila ni falkutet a kamoli dotkorirala, ali kao zna da peva i sad je ona neka zvezdica a ja moram uveče da nastupam sa „Banjskim marijačima“ na letnjoj terasiapartmana za džerapac od mame, odnosno, te žene koju uporno pominjete a ja skoro da i ne poznajem nikog pod tim imenom u Vrnjčačkoj Banji, baš sam proveravao u knjizi gostiju!

Iskoristio bih prikilu da se zahlavim prejimeru- predsedniku- samorođenom i samokrštenom na uzakanom porevenju, ne samo zato što me je bordio dok sam bio na dijeti, već zbog toga što je među saradnicim uvek znao da izarebe prave za najteže polsove, i obećavam da na kodirorima neće biti ni jednog stajališta kako bi svi puntici morali da izdrže bez odlaska u toalet po 12 sati i ponosno voze u bolje sutra do kojeg će se stizati za dve, najkasnije dve i po godine, pojavile se neeke reke niotkud a mi na tim mestima ucrtali tulene umesto mostova, jbg!

Toliko do mene, nema se vremena za govore, čeka me odgorovan posao, treba da vodim goste na Kamelegdan a onda i da na tenane pročitam šta su beše ti kodirori i jel to isto što i aerordom, toga sam valjda terbalo da budem direktor, kupio sam onu pilotsku kapu ko Radoš Bajić u „Partizanskoj eskadrili“..?

Hvala na uzakanom porevenju još jedanput, neću vas iznereviti, IMT će opet biti što je nekad bio…mislim, kodirori, a Leontini poručujem- sad ćemo da vidimo ko ne zna da peva i ko je mator za „Pinkove zvezdice“, sad ću ja da se smejem kad dođeš do reke a ono tulen umesto mosta…“

(Dvaujedan)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *