Zukorlje i Džudžo

Zukorlje i Džudžo

26 avgusta 2014

Aleksandar-ApostolovskiPiše: Aleksandar Apostolovski

Ako bi časni efendija sandžački Muamer Zukorlić krenuo stazama Džudžinim i počeo da se preziva Zukorlje, što vuče na albansko poreklo, u Srbiji bi nastala panika. Tako tvrdi Muamer Zukorlić Sadašnji. Zamislimo da se dogodi takva gungula, pa da Zukorlić zaista postane Zukorlje Budući! I, eto ti belaja u zemlji Srbiji, sa sve Sandžakom.

Otkada je Esad Džudžević i zvanično postao Džudžo, nastala je prava pomama za pretragom rodoslovlja. Većina se u Sandžaku i van njega sjajno zabavlja lingvističkim kombinatorikama sa svojim i tuđim prezimenima. Pojedinci, među kojima i potencijalni Zukorlje, razmišljaju šta bi se zaista dogodilo kada bi se iz istorije i sećanja zauvek povuklo ono „-ić” ili „-vić”.

Razume se da Džudžević ima pravo da se preziva kako hoće. To spada u takozvani korpus ljudskih prava. Mada je, primećujem bez trunke malicioznosti, Džudžević mogao da bude dosledan i postane – Džudže!

Ali Džudžo ni izbliza ne izaziva takvu papazjaniju kakvu bi mogao da napravi muftija Zukorlje kada bi iznenada, sa novim prezimenom, krenuo ka Beogradu.

Šta ćemo, jadna nam majka, ako Zukorlje, u koloni džipova, zaista krene ka Beogradu? Srbi trče po decu i sklanjaju ih u dvorišta. Zamandaljuju kapije, spuštaju roletne… Državno rukovodstvo razmišlja: da li da se razbeže ili da promene svoja prezimena i pridruže se manjinskim ćefovima?

Ko će prvi da se istakne ako neće šef. Premijer, sav zabrinut zbog   Zukorljine invazije, razmišlja o reviziji svoje porodične istorije. Dakle, logično je da Vučić postane – Vuč!

Pošto svi slede premijera i u dobru i u zlu, Vuča odmah poziva Dačić.

– Zdravo, Dačiću – kaže mu doskorašnji Vučić.

– Zdravo, Vuč, ovde Dač – pozdravlja ga dojučerašnji Dačić.

Ali, premijer se ipak dvoumi. Kako da se srpski šef diplomatije preziva Dač? Šta ako neko od kočničara reformi Ivici doda na kvarno i – „Šulc”? Zamislite ovakav naslov: „Srpski šef diplomatije Dač Šulc u poseti Berlinu!”

Ni kod Vuča stvar ne zvuči ništa bolje. Vučić deluje nekako pitomo. Ali, novokršteni Vuč poplašio bi i ono malo Srbalja koji ne drhte pred njim.

Tako su, u poslednjem trenutku, predstavnici zvaničnog Beograda sačuvali svoje „-ić”.

Ministar Tasovac nema taj problem. Negde davno zagubio je „-ić”. I, šta sada da radi ministar? Da postane – Tasovčić?

Šta čeka Srbenda bez mane i straha, Mile Dodik, kome je strani okupator, verovatno predak nekoga od specijalnih predstavnika u BiH, amputirao „-ić”? Dakle, Mile, kad ćeš postati „Dodikić”?

Ugledni glumac i reditelj ravnogorske orijentacije Radoš Baj, verovatno bi rekao:

– Selo gori, a mi se se češljamo.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *