САД у пустињи Новог Мексика подиже мистериозни град

SAD u pustinji Novog Meksika podiže misteriozni grad

16 septembra 2015

meksikoKrajem avgusta američka kompanija Pegasus Global Holding najavila je reaktiviranje projekta zamrznutog 2012. godine, koji predviđa pravljenje unikalnog poligona u Novom Meksiku za testiranje inovacija u gradskoj infrastrukturi – Center for Innovation, Testing & Evaluation (CITE).

Poligon će biti pravi grad, sa stambenim i poslovnim zgradama, putevima, benzinskim stanicama, bankama, tržnim centrima, bolnicama, auto servisima, čak i crkvom i aerodromom.

Biće napravljena i sva potrebna komunalna i telekomunikaciona infrastruktura.

Prema dogovoru s vladom države, CITE će biti smešten na pustinjskoj teritoriji od 48 kvadratnih kilometara, nedaleko od grada Las Krusis.

Suštinska razlika CITE u odnosu na druge eksperimentalne „gradove budućnosti“, kao što su Masdar Siti u UAE ili Grejt Siti u Kini, u tome je što u njemu neće biti stanovnika. Radnje ljudi vezane za sipanje goriva, uključivanje i isključivanje struje i ostalo, sve do puštanja vode iz vodokotlića, modeliraće mreža uređaja s centralizovanim upravljanjem.

Automobilima i javnim prevozom takođe će daljinski upravljati kompjuteri. Trista radnika poligona nalaziće se u podzemnim prostorijama, kao u luna parku „Dizni Siti“.

Za potrebe modeliranja procesa modernizacije različitih tipova infrastrukture, u CITE će biti izgrađeni gradski centar s  oblakoderima za 35.000 ljudi, prigradske i seoske zone – verna kopija onih u gradu Rok Hils u Južnoj Karolini, u kojem se „idealno“ slažu zajednice iz različitih epoha i tipova gradnje.

Izvršni direktor Pegazusa, Bob Bramli, smatra da će mogućnost da se u realnim uslovima modeliraju posledice implementacije tehničkih inovacija u alternativnoj energetici, telekomunikacijama, saobraćajnoj i komunalnoj infrastrukturi omogućiti procenu njihove ekonomske efikasnosti i pouzdanosti, da se stekne stvarno iskustvo korišćenja.

Takvi podaci će pomoći tvorcima „grada“ da savladaju psihološke, birokratske i finansijske barijere, koje su normalne prilikom uvođenja tehničkih inovacija, tim pre infrastrukturnih.

Ispitivanja „in vivo“ će, po njegovom mišljenju, omogućiti da se utvrdi, na primer, da li je tehnologija koja mnogo obećava na papiru previše skupa s obzirom na troškove prilikom korišćenja u praksi i da li će dovesti ne do smanjenja, već obrnuto, do suštinskog povećanja komunalnih davanja.

Da li je za testiranje novih solarnih baterija, kretanje vozila kojima se automatski upravlja, sistema za dostavljanje robe bespilotnim letelicama itd. potrebno graditi u pustinji ceo grad, s obzirom da je početna vrednost projekta saopštena 2011. porasla sa 200 miliona na 1,4 milijarde dolara?

Ovo kopka i američke medije. Tako glavna urednica arhitektonskog urbanističkog portalaUBM’s Futute Cities Nikol Feraro naivno piše: „Ja ne vidim prednosti tog projekta za testiranje tehnologija budućih gradova… Nemoguće je dobiti sadržajne podatke o korišćenju vezane za rad gradske infrastrukture ako ne dozvoljavate ljudima da žive u gradu i da budu u interakciji sa njima… Ako je Pegazusu potrebna gradska sredina sa zastarelom infrastrukturom, zar mu nije jednostavnije da sprovede svoje ideje ulaganjem milijarde dolara u Detroit?“

Tajanstvenost projekta CITE se raspršuje ako se uđe na sajt Pegasus Global Holding, gde se navodi da je njegova kćerinska kompanija – Pegasus Global Strategic Solutions (PGSS) – najveći izvođač Ministarstva odbrane SAD u oblastima kao što je razvoj sistema za laserske komunikacije, radarsku borbu, elektronsku borbu protiv terorizma, bespilotne avione i kopnena vozila, elektronskih sigurnosnih sistema, za komercijalizaciju i militarizaciju intelektualnih proizvoda koje sponzoriše država s ciljem da se podrže privatne vojne korporacije i državne oružane snage.

Pegasus takođe predlaže međunarodnu pravnu i organizacionu infrastrukturu za otkrivanje naprednih tehnologija u celom svetu radi njihove implementacije preko PGSS i CITE u američkim preduzećima (veoma podseća na špijunažu, i to ne industrijsku).

Izgleda da je urbanistički simulator CITE objekat „dvostruke namene“.

Ukoliko projekat bude realizovan, ne treba sumnjati da će kroz nekoliko godina efikasnost borbenih dejstava američkih privatnih vojnih kompanija i boraca za slobodu i demokratiju koje finansiraju SAD naglo porasti, naročito u gradskim uslovima.

Drugi superprojekat Pegazusa jeste gradnja američkog privatnog kosmodroma.

Poreklo tog projekta postaje jasno iz biografija rukovodilaca korporacije koje su objavljene na istom mestu. Među rukovodiocima Pegazusa vidimo dva bivša radnika Ministarstva trgovine u administraciji predsednika Regana: Čarlsa Vornera i gorepomenutog Boba Bramlija, koji se kasnije u istoj administraciji nalazio na čelu grupe za privatizaciju svemirske industrije. Sada kolege, očigledno, sprovode sopstvene planove.

S nestrpljenjem ćemo čekati „inovacije“ iz komunalne laboratorije koja se simbolično nalazi, kako je napisao građevinski komentator iz Sankt Peterburga Vladislav Šatalov, na mestu bivšeg nukelarnog poligona, na putu koji vodi do kosmodroma.

(Fakti.org)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *