7 činjenica koje pokazuju da je američki san mrtav

7 činjenica koje pokazuju da je američki san mrtav

26 oktobra 2014

amerika25456767Nedavna anketa je pokazala da više od pola ljudi u ovoj državi više ne veruje u Američki san. Oko 95% anketiranih u junu se složilo da je „Američki san postao nemoguć za mnoge ljude“. Sve više i više Amerikanaca veruje da „nema puno prilika“ za napredovanje.

Javnost je došla do ovog zaključka iz vrlo prostog razloga: To je istina. Ključni elementi Američkog sna – plata dovoljna za život, sigurnost penzionisanja, prilika za decu da napreduju u životu – sada su nedostupni za sve osim za najbogatije među njima. Najgore je to što se situacija pogoršava. Kako se nejednakost povećava, osnovni elementi Američkog sna postaju nepristupačni za većinu.

Ovo su sedam činjenica koje pokazuju da Američki san umire:

1. Većina ljudi ne može da napreduje finansijski

Ako Američki san označava razumnu stopu porasta prihoda za radni narod, mnogi ljudi ne očekuju da će ga ostvariti.

Srednja klasa nije doživela porast plata poslednjih 15 godina. Zapravo, procenat domaćinstava srednje klase u ovoj naciji opada. Srednji prihod domaćinstva je pao od finansijske krize 2008., dok su se prihodi najbogatijih Amerikanaca zapravo povećali.

2. Roditelj koji ostaje kod kuće je stvar prošlosti

Nekada su porodice iz srednje klase mogle da vode lagodan život uz samo jednu platu. Jedan roditelj bi radio dok bi drugi ostajao kod kuće sa decom.

Tih dana više nema. Broj porodica sa dva radnika se povećao zajedno sa povećanjem cena obrazovanja, troškova oko kuće i transporta.

Ovo povećanje cena, zajedno sa stagnacijom plata, označava da se porodice muče da sklope kraj s krajem i da nijedan roditelj više nema taj luksuz da ostane kod kuće. Zapravo, roditeljstvo je postalo finansijski rizik. U jednoj knjizi piše: „Dete je danas najbolji predskazivač da će žena doživeti finansijski kolaps“.

3. Bogati imaju manje dugova. Ostali nemaju izbora.

Mnogi Amerikanci zaostaju, pošto njihova plata ne može da pokrije njihove troškove. Nije ni čudo da su se dugovi povećali.

Ova „ekonomija koja zavisi od dugova“ ima negativne implikacije za čitavu naciju, ali i pojedinačne porodice to osete.

Postoje dve klase Amerikanaca u porastu: Oni koji uzimaju dodatne dugove i bogati.

4. Studentski dugovi ruše generaciju nedobrostojećih Amerikanaca

Obrazovanje za svakog Amerikanca koji želi da napreduje? Kako da ne. Danas morate biti bogati da bi dobili fakultetsko obrazovanje; to jest, ako ne želite da započnete karijeru gomilom dugova. Kada jednom napustite koledž, ubrzo ćete otkriti da se rupa između trošenja i prihoda povećava kod ljudi ispod 25 godina.

troškovi koledža su se povećali za 500% od 1985., dok je potrošačka korpa poskupela za 115%. Od 2013. godine, školarina na privatnom univerzitetu košta prosečno 130.000 dolara za period od 4 godine, a tu nisu uključeni hrana, smeštaj, knjige i durgi troškovi.

Javni koledži i univerziteti su dugo posmatrani kao opcija napredovanja za sve Amerikance, uključujući i najsiromašnije. Sada više ne. Univerzitet u Kaliforniji je nekada smatran nacionalnim modelom za besplatno, visokokvalitetno javno obrazovanje, ali današnja školarina na Berkliju na Univerzitetu u Kaliforniji iznosi 12.972 dolara po godini (a bilo je besplatno pre Regana). Soba i smeštaj su 14.414 dolara. Ukupna cena prisustvovanja na kampusu u Berkliju, uz knjige i ostalo iznosi oko 32.168 dolara.

Ova priča je sada ista u celoj državi, a ne samo u Kaliforniji. Sa prosečnim nacionalnim prihodom srednjeg domaćinstva od 51.000 dolara, čak i javni koledži postaju nedostupni.

Naravno, postoje razne stipendije. Ali dok troškovi koledža rastu, dostupnost programa opada, ostavljajući srednji sloj studenata u dubljim dugovima.

5. Odmor se više ne može priuštiti

Želeli biste da odete na odmor? Razmislite ponovo. Prema anketi iz 2012. godine, Amerikanci koji su planirali odmore očekivali su da potroše u proseku oko 1.180 dolara po osobi. To je oko 4.720 dolara za porodicu od četvoro. Ali zašto brinuti o tome? Ako ste nezaposleni, ne možete to sebi priuštiti. A čak i ako jeste, velike su šanse da svejedno nećete dobiti godišnji odmor.

Prema Centru za ekonomska i politička istraživanja (CEPR), Amerika je u 2013. godini imala jedinu naprednu ekonomiju na svetu koja ne zahteva od poslodavaca da ponude plaćene odmore radnicima. Broj plaćenih praznika i dana odmora koje dobije prosečni radnik (16) ne ispunjavaju minimalne zahteve od 19 u drugim razvijenim državama. Oko 31% radnika u manjim preduzećima uopšte nije imalo plaćeni odmor.

CEPR je takođe otkrio da 14% radnika u većim korporacijama nije dobilo plaćeni odmor. U proseku, oko jedan od četiri Amerikanca uopšte ne dobije godišnji odmor.

Prema navodima, prosečan radni Amerikanac provede 176 sati više godišnje na poslu nego 1976. godine.

Rastrzani između prekovremenog rada i troškova odmora, čak i ljudi koji dobiju godišnji odmor – bar na papiru – teško da će uzeti slobodno. Zato oko 175 miliona dana odmora ostane neiskorišćeno svake godine.

6. Čak i sa zdravstvenim osiguranjem, zdravstvena nega je prilično nepristupačna za većinu ljudi

Zdravstvena nega kada vam je potrebna? To je samo za bogate.

Pristupačni akt nege dizajniran je da se poveća broj Amerikanaca koji su pokriveni zdravstvenim osiguranjem. Ipak, zdravstvena pokrivenost u ovoj državi gora je nego u bilo kojoj razvijenoj naciji – a to je za ljude koji imaju zdravstveno osiguranje.

Svake godine se analizira prosek troškova zdravstvene nege, uključujući premiju osiguranja i troškove iz džepa za porodicu od četvoro sa vrstom osiguranja koja se smatra pokrivenošću visokog kvaliteta u ovoj državi.

Kako studije pokazuju, deo troškova koji plaća poslodavac povećao se za 52% od 2007. godine, prve godine recesije. Ipak, troškovi domaćinstva su porasli za zapanjujućih 73% ili 8% godišnje pri čemu je sada prosek 9.144 dolara.

To znači da troškovi zdravstvene nege domaćinstva ubrzano rastu iako prihodi dramatično opadaju.

Troškovi zdravstvene nege i dalje rastu, pošto korporacije nastavljaju da povećavaju svoj profit tako što premeštaju troškove zdravstvene nege na mušterije.

Prema nedavnoj anketi, sve više Amerikanaca prijavljuje da ne koristi zdravstvenu negu zbog skupoće, a čak i oni koji su osigurani osete pojačane troškove.

Kako se nejednakost pogoršava, plate nastavljaju da stagniraju, a troškovi se prebacuju na radne porodice, te sve manje Amerikanaca može da priušti zdravstvenu negu.

7. Amerikanci više ne mogu da očekuju sigurno penzionisanje

Želite da se penzionišete kada budete stariji kao što su to činile starije generacije i uživate u sigurnom životu nakon teškog posla? Moći ćete…ako ste bogati.

Nekada je srednja klasa Amerikanaca mogla da radi do 65. godine i da ode u sigurnu finansijsku penziju. Korporativne penzije su garantovale minimalni prihod do kraja života. Te penzije zajedno sa prihodom od Društvene sigurnosti i životnom ušteđevinom osiguravale su Amerikancima lagodan život u starosti.

Više ne. Kao što se da videti, rastući troškovi označavaju da su mnogi Amerikanci zakopani u dugovima, te ne mogu da sačuvaju ni skromnu ušteđevinu.

U međuvremenu, korporacije pustoše penzione planove zarad manje velikodušnih programa.

Po pitanju sigurnosti penzionisanja, SAD su 19. na svetu među razvijenim državama. Osnovni, bedni razlozi SAD su 1) slabost njihovog penzionog programa i 2) škrtost njihovog zdravstvenog sistema.

Zaključak

Odmor, obrazovanje, ostajanje kod kuće radi dece, život bez razarajućeg duga, odlazak kod doktora, šansa za penzionisanje: jedno po jedno, ključni elementi života srednje klase nestaju kod mnogih Amerikanaca. Dok ne dođe neki politički vođa koji će to povratiti, ništa se neće promeniti.

Može li se vratiti Američki san? Da, ali biće potrebni ogromni napori za dva osnovna problema. Prvo, mora se završiti sa dominacijom elite izbornim procesom. Istovremeno se mora rešiti problem rastuće ekonomske nejednakosti. Bez nacionalnog pokreta koji će pozvati na promene, promena se prosto neće sama desiti.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *