70 година Института за српски језик САНУ: Одржали пламен језика

70 godina Instituta za srpski jezik SANU: Održali plamen jezika

17 novembra 2017

POVODOM proslave sedam decenija postojanja i rada Instituta za srpski jezik, u sredu je u zdanju SANU upriličena svečana akademija, na kojoj je predsednik SANU Vladimir Kostić čestitao „časnu starost“ Institutu čiji članovi „čuvaju, istražuju, gaje i razvijaju živi organizam koji se uvija“.

– Jezik, ukoliko se na njega pazi, najčešće se razvija, ali ukoliko se na njega ne pazi, uleće u anoreksiju, koja se potom dugo leči, i to sa promenljivim uspehom – istakao je Kostić, uz opasku da nije lako čuvati ni arheološke iskopine, a jezik to definitivno nije. On je delatnost Instituta za srpski jezik nazvao „poslom vestalki koje održavaju plamen našeg jezika u sredini u kojoj broj stručnjaka za jezik polako prevazilazi broj fudbalskih eksperata“.

Specijalni savetnik ministra kulture i informisanja Dragan Hamović rekao je da je borba za oslobođenje i za podržavljenje bila nerazdvojna od borbe za srpski jezik i poručio da „ako nam je stalo do države, biće nam stalo i do jezika, ako nam je stalo do slobodnih i odgovornih pojedinaca, biće nam stalo do jezika“.

Direktor Instituta Jasna Vlajić Popović podsetila je da je on, kao centralna naučna ustanova u Srbiji za sistematsko proučavanje srpskog jezika i njegove istorije, te izradu kapitalnih rečnika, osnovan 15. jula 1947. godine na temeljima Leksikografskog odseka koji je Srpska kraljevska akademija ustanovila 1893. godine na inicijativu Stojana Novakovića. Ona je naglasila da su za Institut vezana sva vodeća imena srpske lingvistike 20. veka – počevši od osnivača i prvog direktora Instituta Aleksandra Belića, dugogodišnjeg predsednika SANU.

– Danas, 70 godina od osnivanja, u Institutu je zaposleno čak 65 saradnika, među njima 41 doktor nauka – rekla je Vlajić Popovićeva, i navela da se danas u Institutu, koji sarađuje i sa brojnim međunarodnim naučnim institucijama, realizuje pet projekata i jedan potprojekat.

KOMENTARI



5 komentara

  1. goran says:

    Svaka Vam casti Akademijo, lazno zvana srpska, kad i dalje negujete pojam srpskohrvatskog jezika i objavljujete srpsko-hrvatski recnik.

    • zlatko says:

      Gorane, radi se samo o terminologiji, nazivu jezika na koricama. Rečnik je inače u celosti srpski, jer Hrvati govore i pišu srpskim. Većina onih reči koje nama danas zvuče strano, tj. hrvatski, kao što su npr. nazivi meseci, potiču iz prastarog srpskog kojim se pre mnogo vekova govorilo na prostoru današnje Hrvatske. One koje ne spadaju u tu kategoriju kao npr. "kolodvor" i slično, izum su ustaških "stručnjaka". Takvih reči je relativno malo, lako se prepoznaju po rogobatnosti i biće lako da se izbace. Ima i onih koje su pozajmljene iz italijanskog, verovatno za inat Srbima, kao što je na primer reč "škare" (makaze) za koju postoji stara reč koju su nekad davno koristili Srbi "nožice" (kratki silazni akcenat na o, za razliku od slične reči, samo sa kratkim uzlaznim, a sa značenjem male noge). Takve reči stranog porekla mogu se prikupiti i izneti pred neku Institutovu radnu grupu da ona odluči šta će sa njima, hoće li ih izbaciti ili ostaviti u rečniku uz etimološku napomenu. Sve je to daleko manji problem i posao. Najvažnije bi ipak bilo završiti više taj prokleti rečnik. On je potreban ljudima koji se na bilo koji način bave jezikom (piscima, prevodiocima, lektorima itd), a naročito naučnicima koji izučavaju srpski. On bi trebalo i da da osnovu za izradu drugih, izuzetno korisnih alata za upotrebu i unapredjenje srpskog jezika. Uostalom, treba to više završavati, pa makar bilo i naopako, ako ništa drugo, samo zbog toga što je vreme da već jednom naučimo da završavamo ono što započnemo, a ne da stanemo na pola puta. Sto godina mi smo zaglavljeni kod jednog rečnika! Pa ko je to još video?!!

  2. doktor says:

    @goran: slažem se sa vama, a dodajem i da je malo šta ostalo od srpskog jezika. Evo primera u gornjem tekstu: 'istakao je Kostić, uz opasku da nije lako čuvati ni arheološke iskopine, a jezik to definitivno nije.'///// 'Opaska' je hrvatska imenica, a na srpskom se kaže 'primedba'. ///// Svakodnevno smo svedoci da se na TV i u štampanim medijima koriste hrvaštine kao 'mirovina', 'probava', 'poravnati' (u sportu, umesto 'izjednačiti'),'opaska', 'upriličiti' (pripremiti), 'učinkovit' (delotvoran)itd. TV spikeri govore katastrofalnim akcentom koji nema veze sa srpskim jezikom. SANU održala plamen jezika ? Nema plamena, ostao je samo žar...

  3. goran says:

    Da li ste primetili da i nasi poznati pisci redovno koriste izraz "glede" koji je cista i nimalo lepa hrvastina. Prosto para sluh. Pitam se ko to forsira i sa kojim ciljem?

  4. zlatko says:

    Ovaj kostić palaca jezikom i govor mu zvuči kao zmijsko siktanje. Naravno da u Srbiji ima mnogo stručnjaka za jezik. I treba da ih ima. To je naš jezik i mi treba da se bavimo njime što bolje znamo i umemo. Šta je tu loše? Kome to smeta? Walteru Kostiću ili italijanisti Klajnu ili anglisti Bugarskom zato što im mi laici otimamo njihovo "prirodno" polje delovanja... ili vršljanja? Po čemu ste vas trojica pozvaniji da govorite i pišete o srpskom od nas Srba? U kućicu, Waltere, jer ako pukne bruka, smrdeće do Berlina.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *