Ajvar, ćilim i malina među 49 zaštićenih srpskih proizvoda

Ajvar, ćilim i malina među 49 zaštićenih srpskih proizvoda

19 januara 2014

ZS_ajvarPosle kranjske kobasice i istarskog terana, Slovenci i Hrvati započeli su novi „rat“. Ovoga puta zatražili su od Evropske komisije da utvrdi čiji je istarski pršut. Proizvodi sa geografskim poreklom česti su kamen spoticanja između dve susedne države, jer obe žele prestiž da jedine koriste brend proizvoda koji vekovima prave stanovnici na ovoj teritoriji, bez obzira u kojoj od dve „nove“ države žive.

Slovenija je, inače, od svih zemalja bivše Jugoslavije zaštitila najviše proizvoda, pa čak i ajvar. Stručnjaci smatraju da Srbija nije ugrožena i da ne bi trebalo da bude sličnih problema u zaštiti tradicionalnih brendova, bez obzira na to što su neke države već registrovale proizvode koji se prave i u našoj zemlji.

Nenad Budimović, sekretar Udruženja za poljoprivredu Privredne komore Srbije, napominje da je prilikom zaštite geografskog porekla akcenat na regionu iz koga proizvod potiče, a ne na državi.

– Niko nam nije ukrao brendove, niti to može da uradi – tvrdi Budimović. – To što je neko napisao na svojoj rakiji da je šljivovica nas ne ugrožava. Nedopustivo bi bilo da stranci zaštite, na primer, srpsku, valjevsku ili užičku šljivovicu, a svaku drugu mogu, ako dokažu da je potpuno posebna i da je prave na jedinstven način. Štiti se receptura i način proizvodnje karakterističan za određeni kraj.

Samo tri proizvoda iz Srbije – homoljski med, bermet, i leskovački domaći ajvar do sada su dobili međunarodnu oznaku kvaliteta. Žig koji su dobili po Lisabonskom aranžmanu za zaštitu oznaka porekla njihovim proizvođačima, omogućava da ih prodaju u 26 zemalja. Na listi Zavoda za intelektualnu svojinu je još 46 domaćih proizvoda sa zaštićenim geografskim poreklom, ali je njihova licenca ograničena samo na Srbiju.

Sremski kulen, rtanjski čaj, svrljiški kačkavalj, futoški sveži i kiseli kupus, ariljska malina, pirotski ćilim i homoljski med samo su neki od proizvoda koji su uspeli da dobiju oznaku geografskog porekla. Pravilnikom Ministarstva poljoprivrede odnedavno je regulisano obeležavanje ovih artikala, pa kvalitet sada garantuje kontrolna markica. Pravo da je nalepe na svoje proizvode imaju samo oni proizvođači koji su ovlašćeni korisnici brenda. To znači da svoje proizvode prave na tradicionalan način, za koji su dobili oznaku kvaliteta, ali i da su pod kontrolom nadležnih inspekcija.

– Proizvodi koji imaju zaštićeno geografsko poreklo su najčešće na meti plagijatora, zato što se njihovo ime koristi kao mamac za kupce – objašnjava Branka Totić, direktorka Zavoda za intelektualnu svojinu. – Zato je važno da se oni zaštite i da samo ovlašćeni korisnici imaju pravo da stavljaju tu oznaku. Suština je da se i proizvođačima objasni da svi proizvodi moraju stalno imati isti kvalitet.

Naša sagovornica napominje da među 49 registrovanih proizvoda ima onih za koje nije upisan nijedan ovlašćeni korisnik, kao, na primer, za užičku pršutu. To ne znači da je nema u prometu, već da ona koja se prodaje na tezgama nije originalna.

– Od uvođenja kontrolnih markica kupci znaju da su samo artikli na koje su one nalepljene pravi, dok su ostali plagijati – tvrdi direktorka Zavoda..

Srbija će tokom pregovora sa EU razgovarati i o registraciji i zaštiti geografskog porekla domaćih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

LISABONSKA KONVENCIJA

ROBA koja ima zaštićeno geografsko poreklo, prema Lisabonskoj konvenciji, ne podleže carinskim barijerama, nema propisanih kvota za njen izvoz na tržište Evropske unije, a na domaćem i inostranom tržištu prodaje se skuplje od proizvoda koji nemaju to obeležje.

– Zaštitom geografskog porekla dobijaju i proizvođači i potrošači – tvrdi direktorka Zavoda za intelektualnu svojinu. – Ovi proizvodi, po pravilu, imaju veću vrednost od ostalih i smatra se da, osim što su posebnog porekla, poseduju i vrhunski kvalitet, pa su i kupci spremni da za njih plate više. Zauzvrat, potrošači očekuju da taj proizvod nosi sve karakteristike i da ima kvalitet iznet u elaboratu za zaštitu koji kontroliše nadležno Ministarstvo poljoprivrede.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *