Ако Трамп буде срушен, ЕВО КО ЋЕ ГА ЗАМЕНИТИ – „ЏОКЕР“!

Ako Tramp bude srušen, EVO KO ĆE GA ZAMENITI – „DŽOKER“!

19 decembra 2019

Glavna vest koja je noćas stigla iz SAD je ta da je predsednik Donald Tramp „opozvan“. Neki od onih koji nisu pratili aktuelnu američku političku krizu, koja zapravo traje već gotovo 5 godina (negde od trenutka u izbornoj kampanji kada se naslutilo da bi Tramp zaista mogao osvojiti predsedničke izbore), mogli bi pomisliti da je ovo Trampovo „rušenje s vlasti“ – nije, ali konkretan pokušaj svakako jeste. Tramp će, ostati na vlasti, ali ta njegova „pobeda“ će se pretvoriti u što veću Pirovu pobedu kako bi se šansa za njegov ponovni izbor u novembru 2020. maksimalno umanjila.



Dakle, šta se noćas dogodilo? Za opoziv predsednika Trampa glasao je Predstavnički dom, odnosno (samo) donji dom američkog Kongresa. U Predstavničkom domu većinu imaju zastupnici Demokratske stranke tako da ovo zapravo nije veliko iznenađenje. Šta se događa sada? Sada se zahtev za opozivom predsednika šalje u gornji dom američkog Kongresa, odnosno Senat, te će se tamo takođe glasati po tom pitanju. Drugim rečima, tek ako bi i Senat glasao za opoziv Trampa onda bi se moglo reći da je i „Kongres opozvao Trampa“ (takvi netačni navodi pojavili su se noćas u više medija). Kada bi se to dogodilo Tramp, čovek koji je pre političke karijere postao poznat po svojoj uzrečici „Otpušteni ste!“ (iz TV šoua „The Apprentice“), osetio bi istu na sopstvenoj koži.

No, to se (najverovatnije) ipak neće dogoditi. Zašto? Zato jer u Senatu većinu imaju Republikanci. Kada bi nekim čudom (o mogućnosti tog „čuda“ nešto kasnije) i oni glasali protiv Trampa bio to američki politički potres bez presedana. Tramp je ipak pobedio kao službeni kandidat Republikanske stranke i bez obzira što nije „klasični“ Republikanac, tu gde jeste radi daleko više za interese Republikanaca (i njihove baze) nego za Demokrate.

Kako izgleda odnos snaga u Kongresu:

– Donji dom Kongresa (Predstavnički dom): 233 Demokrata i 197 Republikanaca.
– Gornji dom Kongresa (Senat): 53 Republikanaca i 45 Demokrata.

No, postoji mogućnost da se dogodi „čudo“ i da Republikanci u Senatu isto odluče da podrže opoziv predsednika – može li se tako nešto zaista dogoditi? Šanse su male, ali nitko se neće usuditi da kaže da su nemoguće. Kao prvo, da, Republikanci imaju većinu u Senatu, ali nije to baš neka nadmoćna većina – imamo 53 Republikanca i 45 Demokrata (tu su još i dva formalno nezavisna zastupnika: Berni Sanders i Angus King, a obojica su „na strani“ Demokrata). Drugim rečima, nije tako teško zamisliti da se deo Republikanaca „odmetne“ od svog bloka, pa čak i po cenu vlastite političke karijere („za veće dobro“), te glasa protiv Trampa. No, to bi bila poprilična pobuna pošto je potrebna dvotrećinska većina u Senatu da bi se proveo opoziv predsednika.

Čisto hipotetički, da se to i dogodi. Šta onda? Onda bi na scenu stupio scenario koji se potiho spominje od dana kada je Tramp ušao u Belu kuću, a to je scenario „džokera“ – njegovo ime je Majk Pens. Dakle, u slučaju da je Tramp srušen s vlasti postupkom opoziva, vlast u zemlji preuzima potpredsednik, odnosno Majk Pens.

A ko je zapravo Majk Pens? On od početka jest „džoker“ u ovoj igri, džoker čija je funkcija od početka da preuzme vlast u slučaju da se Tramp „otme kontroli“. S njim na umu američka politika se kotrlja dalje iz dana u dan. Svi to znaju, i Demokrate, i Republikanci, on sam, ali svakako i predsednik Donald Tramp.

Da Tramp „ne igra po pravilima“ jasno je od prvog dana. Po čijim „pravilima“ onda igra? To možda više ni on ne zna, ali jedna stvar je sigurna – on je napravio, naročito na međunarodnom planu, dosta stvari koje nisu po volji ni Demokratama ni Republikancima, bar ne „mejnstrim“ većini istih (izuzeci uvek postoje, ali su retki – na primer, na sinoćnjem glasanju o opozivu Trampa u Predstavničkom domu samo je jedan zastupnik Demokratske stranke, odnosno zastupnica, bila protiv – nije teško pogoditi njeno ime, to je dakako Tulsi Gabard).

Da, očekuje se da će republikanski Senatori podržati Trampa, ali to znači da ga sad i oni „drže u šaci“. Ko zna, mogu „iza scene“ od njega tražiti svašta, recimo: „Napadni Iran ako ne želiš da te srušimo s vlasti!“ ili pak „Proglasi Rusiju zemljom koja sponzoriše terorizam“…

Tramp, ako želi iz ovog izaći kao pobednik (i to ne kao epirski kralj Pir!) morao bi sebe prikazati svojim Republikancima kao osobu koja je maksimalno lojalna njihovim interesima i koja iste zastupa iz samog Ovalnog ureda. Pritom bi Trampu bilo najviše u interesu da se što pre obavi i to glasanje u Senatu, da republikanski Senatori zaustave proces, i da se može posvetiti napadu na Demokrate tvrdeći kako su pokušali da izvedu državni udar (što je već i istaknuo u pismu Predstavničkom domu). No, toga su svesne i Demokratie zato mu neće dati tu satisfakciju, bar ne tako brzo…

O čemu se radi? Sledeći korak ove procedure je glasanje o opozivu predsednika u Senatu, ali kada? Glasaće se kada taj zahtev Senatu dostavi Predstavnički dom, odnosno kada im ga dostave Demokrate. Drugim rečima, Demokratama je sada u interesu maksimalno odugovlačenje s time, po mogućnosti nedeljama, možda i par meseci, tako da se Tramp „peče“ u međuvremenu, da se na naslovnicama iz dana u dan spominje „Hoće li Tramp biti srušen s vlasti?“. Podla je to taktika, ali taktika koju će definitivno implementirati. Štaviše, Nensi Pelosi sinoć je odmah odbila da se obaveže na predaju procedure Senatu, a kao argument koristi „zabrinutost“ da glasanje u Senatu „neće biti fer“. Proces će se zato odugovlačiti koliko god je moguće (najverovatnije do polovice idućeg meseca, a možda i duže), a Demokrate polaze od pretpostavke da će u međuvremenu svaki novi dan naneti Trampu političke udarce.



Jaz između Demokrata i Republikanaca u SAD uvek je prisutan i u svim administracijama. Zadnji pokušaj rušenja predsednika s vlasti bio je proces opoziva Bila Klintona 1998. godine (zbog Levinski afere) – tada je takođe proces prošao u Predstavničkom domu da bi kasnije bio srušen u Senatu te je Klinton dovršio svoj mandat u Beloj kući. Zatim su Demokrate napadali Buša, Republikanci Obamu… ali ovaj put je priča ipak drugačija. Naime, svi ti slučajevi bili su više „zabava za mase“ u kontekstu političkih posledica. Tipična politička podbadanja, okršaji lobija itd. No, nikome nije padalo na pamet da recimo predsednika optuži da je „ruski agent“, što su Demokrate pokušali. Ovo više nije tipično političko nadmetanje unutar jednog zatvorenog i sigurnog sistema – sve ovo čemu svedočimo već neko vreme je politička kriza kakva se u SAD-u ne pamti, a postaće još i intenzivnija. 2020. godina mogla bi po SAD biti transformativna, nešto „veliko“ će se definitivno dogoditi, jer do kraja godine mora. Poraz Trampa bio bi velika stvar i ko zna kako bi prošla ta „tranzicija vlasti“, pobeda (reizbor) Trampa bila bi pak još veća stvar, a najveća bi svakako bila rušenje Trampa s vlasti (u kontekstu ovog ili nekog novog procesa). Dakle, nešto će se dogoditi 2020. u Americi, nešto što će imati velike posledice i po nju i svet, a transformativna godina samo što nije počela.

(Advance.hr / INTERMAGAZIN)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. milorad2 says:

    pa slažem se da će se amerika transformisati, transformisaće se u zemlju TREĆEG sveta što i jeste danas defakto.Država u kojoj vlada ovoliki nivo anarhije izmedju državnih ustanova, političkih partija, ili finansijskih oligarhija mora da upadne u anarhiju,to se lepo i videlo na primeru rusije samo što su tamo igranke bile drugačije i mnogo nasilnije.Ali treba sačekati, može nasilja da bude dosta i u USA.Put koji su danas odabrali u političkoj oligarhiji i klasi USA je put koji vodi u HAOS šo je sasvim DOBRA vest za ostatak planete.Nadam se da će početi medjusobno da se rokaju, jer stvarno je bezveze da NAS ostale ubijaju da bi rešavali sopstvene svadje:)Nazdravlje im bilo oboleli su od jugoslovneskog sindroma i sad će da vide kako je to gadna bolest.Ima Boga.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *