АЛБАНИЈА ПРЕТИ ИРАНУ: Овај сукоб би могао да запали Балкан

ALBANIJA PRETI IRANU: Ovaj sukob bi mogao da zapali Balkan

3 februara 2020

Ubistvo generala Kasema Sulejmanija, komandanta elitnih jedinica Kuds Iranske revolucionarne garde iza koga stoje američke snage u Iraku, izaziva kontroverze koje su stigle i do Balkana.

U rezoluciji koju je republikanski senator Ted Kruz podneo Senatu navodi se da je general Sulejmani planirao terorističke napade širom sveta, uključujući i Bosnu. Iranska ambasada u Sarajevu odbacila je takve tvrdnje. U međuvremenu, Albanija, koja pruža utočište militantnoj iranskoj opozicionog grupi Narodni mudžahedini Iraka (MEK), proterala je dvojicu iranskih diplomata, koji su navodno povezani sa IRGC i iranskim Ministarstvom za informisanje i bezbednost (MOIS).



Detalji ovih epizoda nisu poznati, ali očigledno je da na Balkanu postoji mogućnost izbijanja nasilja između Irana i njihovih protivnika. Tu mogućnost povećava ne samo prisustvo MEK u Albaniji, već i žestoko regionalno suparništvo između Irana i Saudijske Arabije, odnosno Izraela, te traumatizovanost Irana zbog mogućeg pokušaja Amerike da promeni vlast.

Balkan bi mogao da postane kolateralna šteta strateških rivalstava na Bliskom istoku – zbog geografske blizine i lakših ciljeva, i kao mesto gde bi Iran mogao da napadne svoje protivnike. U ovom trenutku dve države su u prvom planu: Albanija i Bosna i Hercegovina.

Albanija se našla na udaru iranskog besa kada je počela da prima pripadnike MEK, organizacije nalik na sektu koja je i jedan od najžešćih neprijatelja iranskog režima. Godine 2013, Albanija je postigla dogovor sa administracijom Baraka Obame, prema kome će pružati utočište članovima MEK.

Počeli su da dolaze 2016, a sada ih ima oko 3.000. Godine 2012. američki Stejt dipartment skinuo je MEK sa spiska terorističkih organizacija, a 2017. delegacija istaknutih američkih senatora posetila je rukovodstvo MEK u Albaniji.

Organizacija već sada uživa podršku pojedinih bliskih saradnika američkog predsednika Donalda Trampa, poput njegovog bivšeg savetnika za nacionalnu bezbednost Džona Boltona, koji je u međuvremenu „izašao iz igre“, i advokata Rudolfa Đulijanija, koji je im je i dalje blizak. On je u zamenu za usluge lobiranja od njih dobio finansijsku nadoknadu.

S obzirom na to da uvek postoji mogućnost da Amerikanci požele da menjaju režim u Iranu, kao i na Trampovo povlačenje iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, prisustvo MEK stvara opasnost da bi Albanija, a možda i ceo region, mogli da budu uhvaćeni u sukob između MEK i iranske vlade.

Iako bi se, zbog udaljenosti, lako moglo posumnjati u sposobnost Irana da napadne MEK u Albaniji, u martu 2018. albanske snage bezbednosti uhapsile su dva Iranca zbog sumnje da su planirali teroristički napad na pripadnike MEK. Oni su pušteni na slobodu zbog nedostatka dokaza. Aprila 2018. Struan Stivenson, bivši član Evropskog parlamenta i borac protiv iranskog režima, optužio je Iran da je imenovao visoke članove MOIS na pozicije u ambasadi u Albaniji, uključujući i ambasadora Golama Huseina Muhamadniju, i prvog sekretara Mustafu Rudakija, a u cilju podrivanja MEK u Albaniji.

Iranski operativci i diplomate navodno su širili strah u lokalnom stanovništvu zbog prisustva MEK u kontekstu kulturnih događaja. Albanija je proterala ambasadora i još jednog neidentifikovanog diplomatu, možda Mustafu Rudakija, u decembru 2018. zbog nacionalne bezbednosti.

U oktobru 2019. šef albanske policije Ardi Veliju tvrdio je da je neka iranska paravojna grupa, koju su činila tri iranca i jedan turski državljanin, planirala terorističke napade na MEK.

Nije poznato da li su optužbe na račun Irana ozbiljne, ili Albanija samo nastoji da s dodvori Americi. Ali nema sumnje da su odnosi između Teherana i Tirane sada veoma zategnuti. Iranski vrhovni vođa Ali Hamnej verovatno je mislio na Albaniju kada je spomenuo “malu, ali zlobnu evropsku zemlju, u kojoj su se američki elementi urotili sa iranskim izdajnicima i planiraju napade na Islamsku Republiku”.

Za Iran, Balkan je plodno tlo za napade na protivnike. Zemlja je poznata po sposobnosti da napada neprijatelje širom sveta, a kako onda ne bi bio u regionu koji je posebno atraktivna meta zbog propustljivih granica, korupcije, slabe vladavine prava i verovatno nespremnih službi bezbednost.

Prema rečima stručnjaka za bezbednost Pola Pilara, Iran možda ne može da bude sponzor globalnog terorizma, ali je i dalje je sposoban za izvođenje terorističkih napada kao vida odmazde. Jasno je zašto bi Iran mogao da strahuje od MEK i njihovog prisustva na Balkanu. MEK se hvalio da njihovo premeštanje u Albaniju znači podmlađivanje pokreta u borbi protiv režima, a neki izvori u Iranu i na Balkanu tvrde da MEK namerava da otvori novi kamp za obuku u Albaniji.

Druga država u regionu, u koju bi mogao da se “prelije” sukob između Irana i njegovih protivnika, jeste Bosna. Iran je u prošlosti često podržavao različite političke i vojne ličnosti u toj zemlji. Za vreme rata u Bosni 1992-1995, Iran je pružao podršku različitim muslimanskih borbenim jedinicama, kao što je Sedma muslimanska brigada, i to u novcu, oružju, kroz obuku ili putem obaveštajnih informacija. Iranska obaveštajna služba time je stekla uporište u Bosni, koje je ostalo jako i posle rata. Godine 2014. Bosna je proterala iranske diplomate povezane sa obaveštajnim službama zbog kontakata sa džihadistima u Gornjoj Maoči, selu ozloglašenom kao centru tvrdokornih vehabija i salafista.

Godine 2016. kosovske vlasti optužile su iranskog nacionalistu Hasana Azarija Bendžadija, koji je vodio Fondaciju za Kuran Kosova, krovnu organizaciju pet šiitskih nevladinih organizacija na Kosovu, za finansiranje terorizma i ekstremizma, kao i pranje novca. Bendžadi je navodno bio zadužen za širenje ideološke antizapadne i antisemitske propagande u korist Irana. Posle Sulejmanijeve smrti, kosovske vlasti uhapsile su ženu koja je na Fejsbuku zahtevala osvetu za ciljani napad.

Saudijska Arabija takođe širi prisustvo u muslimanskim delovima Bosne, dok je Izrael postao jedan od glavnih pomagača Republike Srpske. U tom kontekstu, Balkan, a naročito Bosna mogli bi da postanu neka vrsta bojnog polja „sa strane“ za velike protivnike na Bliskom istoku.

U situaciji kada ima osećaj da su ga SAD, Izrael i Saudijska Arabija saterali u čošak, Iran bi mogao da dođe u iskušenje da uništi svoje protivnike u Bosni, uz pomoć političkih predstavnika, oružanih grupa i obaveštajnih službi, pogotovo što i Izrael i Saudijska Arabija imaju veći uticaj na Balkanu, nego Iran.

(Blic)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *