Alija Izetbegović je oslobađao krvnike i kriminalce iz zatvora i od njih stvarao Armiju BiH

Alija Izetbegović je oslobađao krvnike i kriminalce iz zatvora i od njih stvarao Armiju BiH

5 avgusta 2013

Alija i mudžahediniPolitički vrh tzv. Republike BiH sa Alijom Izetbegovićem na čelu tokom rata je iz zatvora pustio na stotine ubica, silovatelja i kriminalaca osuđenih za najteža krivična dela. Pod izgovorom i obrazloženjem da je to „u interesu odbrane BiH“, Izetbegovićev režim je tokom rata na slobodu pustio na stotine zatvorenika osuđenih na dugotrajne zatvorske kazne kojima je dao puške i uniforme i poslao u prve redove u borbi protiv Srba i RS.

Osuđene ubice i kriminalci su oslobađanje iz zatvora iskoristili samo da dodatno pokažu svoju krvoločnost, a najpoznatiji među njima su predratni sarajevski kriminalci Juka Prazina, Ismet Bajramović Ćelo, Ramiz Delalić Ćelo, Mušan Topalović Caco i brojni drugi po zlu upamćeni likovi, od kojih najveći broj više nije među živima, jer su u ratu i posle rata stradali u međusobnim obračunima kriminalnih bandi.

Zaštićeni kriminalci

Javnost u RS na ovu pogubnu praksu čelnika tzv. RBiH podsetio je slučaj Slovenca rođenog u Bihaću Feliksa Plohla koga je bečka policija uhapsila pre nekoliko dana zbog napada na prostitutku u najpoznatijem bečkom parku Prater.

Ovaj 39-godišnji Slovenac od 20. maja 2010. godine nalazi se na poternici Interpola zbog dvostrukog ubistva i ranjavanja treće osobe koje se 1994. godine desilo u Bihaću. Poternica za Plohlom je raspisana zbog ubistva tada maloletnog Merlina Bratića i slučajnog prolaznika Huseina Mušanovića, te teškog ranjavanja Mehmeda Kahrića u novogodišnjoj noći između 1994. i 1995. godine.

Plohl je pred Višim sudom u Bihaću 23. juna 1995. godine osuđen na osam godina robije, ali posle nepunih mesec i po dana, tačnije 4. avgusta 1995. godine, po nalogu tadašnje vlasti je, „zbog interesa odbrane BiH“, pušten iz zatvora. Prema saznanjima Pressa RS, na slobodi se i danas nalazi na stotine „plohlova“ koji zahvaljujući ratnom bošnjačkom rukovodstvu i njihovoj brizi za „odbranu BiH“ nikada nisu izdržali zasluženu zatvorsku kaznu, iako su osuđeni za najgrozomornija krivična dela. Da zlo bude veće, ni Plohl verovatno ne bi bio uhapšen po poternici Interpola, samo da nije napao prostitutku, posle čega je i utvrđeno da je za njim raspisana poternica.

Politički analitičar i ekspert za borbu protiv terorizma Dževad Galijašević tvrdi da je Plohl samo jedan među stotinama osuđenih kriminalaca i ubica koji slobodno šetaju svetom zahvaljujući blagonaklonosti bivšeg bošnjačkog ratnog rukovodstva i nečinjenju aktuelnih bošnjačkih lidera. On podseća da je Alija Izetbegović odmah posle rata proglasio opštu amnestiju, na osnovu koje su zatvorsku kaznu izbegle najokrutnije ubice, ali i sinovi nekolicine najbližih saradnika „oca bošnjačke nacije“.

Alijini zločinci

– Emir Ajanović, sin bivšeg Alijinog saradnika, a potonjeg funkcionera Stranke za BiH Ekrema Ajanovića, u ratu je u hirurškoj sali u Tešnju ubio uglednog hirurga Midhata Hadžikadunića, ali zahvaljujući Alijinoj amnestiji nikada nije okusio zatvorsku hranu. Pored njega, još niz predratnih ubica, silovatelja i najokorelijih kriminalaca i danas je na slobodi, a poseban problem predstavlja to što su isti oni koji su im omogućili da izađu iz zatvora, kasnije omogućili i da dobiju drugi identitet ili lažna lična dokumenta – kaže Galijašević.

On dodaje da su ti ljudi veoma opasni, jer je reč o osobama koje su umesto neophodne socijalizacije i boravka u zatvoru pušteni iz zatvora i danas se slobodno kreću, ističući da su retki među njima koji se nisu nastavili baviti kriminalnim radnjama.

– Problem je što je ubicama i kriminalcima uz oružje i uniformu Armije RBiH, u velikom broju slučajeva dat i komandujući položaj, a oni su ga iskoristili jačajući svoje veze uglavnom u kriminalnim krugovima i među licima sumnjive prošlosti – kaže Galijašević.

Juka, Ćelo, Caco, Ćelo…

Na spisku predratnih sarajevskih kriminalaca koji su se dočepali slobode zahvaljujući volji bošnjačkog političkog vrha najpoznatija su imena Juke Prazine, Ismeta Bajramovića, Ramiza Delalića i Mušana Topalovića.

Juka Prazina početkom rata u BiH postavljen je za komandanta jedinice za posebne namene, da bi ubrzo posle toga formirao svoju paravojnu jedinicu „Jukini vukovi“. Početkom 1993. godine sukobio se sa vrhom tzv. Armije BiH i prešao na stranu HVO-a. Pod nerazjašnjenim okolnostima je ubijen u Belgiji 3. decembra 1993. godine.

Ramiz Delalić Ćelo ubio je srpskog svata Nikolu Gardovića početkom marta 1992. godine, a taj događaj se uzimao kao neformalni datum početka rata u BiH. Umesto kazne za ubistvo, Delalić je postao komandant Devete brdske brigade tzv. Armije RBiH, a suđenje za ubistvo Gardovića nikada nije okončano. Ubijen je u Sarajevu 27. juna 2007. godine.

Ismet Bajramović Ćelo je 1985. godine osuđen na 11 godina zatvora, ali je pušten na slobodu 1991. godine da bi početkom 1992. godine bio postavljen za komandanta Vojne policije tzv. Armije RBiH. Izvršio je samoubistvo u Sarajevu 17. decembra 2008. godine.

Mušan Topalović Caco bio je komandant Desete brdske brigade tzv. Armije BiH i glavni osumnjičeni za zločine nad sarajevskim Srbima na zloglasnom stratištu Kazani. Ubijen je 26. oktobra 1993. godine u sukobu sa policijom.

(Pressrs.ba – Banja Luka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *