Američka pravda

Američka pravda

3 juna 2013

cedomir-anticPiše: Čedomir Antić

Haški tribunal ne prestaje da donosi iznenađenja. Nikako, međutim da nas zaprepasti pozitivno svojom samostalnošću i nepokolebljivom, slepom pravednošću. Ukratko: posvećenošću pravdi i zakonima, koji su možda teški i grubi – ali su stameni do apsolutnosti i imaju se sprovoditi pa makar i Svet propao. Završilo se farsično suđenje načelniku resora Državne bezbednosti Republike Srbije iz vremena većeg dela vladavine Slobodana Miloševića i njegovom zameniku Franku Simatoviću.

Posle desetogodišnjeg suđenja ova dvojica su prvostepenom odlukom sudskog veća oslobođena po svim tačkama optužnice. Slobodan Milošević bi, da je živ, sledstveno bio oslobođen za teži i veći deo svoje optužnice. Ne bih ulazio u argumente tužilaštva, niti u pojedinosti odbrane. Zanimljivije su mi okolnosti. Dakle, posle rušenja Miloševićevog režima, Stanišić koga su ljudi iz Miloševićevog i Šešeljevog režima optuživali kao nedovoljno lojalnog, pa je uoči rata sa NATO-om i smenjen, predstavljen je kao neka vrsta sive eminencije demokratske revolucije. Prvi šef RDB koji je postavljen posle promena, izjavio je za NIN kako su svi novi prvi ljudi službe, pa biće i on, izašli iz Stanišićevog šinjela. Stanišićevi nekadašnji štićenici bili su viđeni kao osobe koje su zadužile demokratske stranke i narod, pošto su u ključnom času otkazali poslušnost Miloševiću.

Posle atentata na Zorana Đinđića vlada je započela progon svih za koje se predpostavljalo da imaju veze sa oružanom formacijom JSO. Među uhapšenima bio je Stanišić. Vlasti Srbije, koje nisu imale hrabrosti da otvore dosijee političkih protivnika bivših režima, nafilovane raznim krticama, te udbašima na odmoru i oznašima u penziji, nisu znale šta će sa visokim gostima od kojih su godinama jednovremeno drhtali i divili im se, pa su se tu našli spasonosna Karla Del Ponte i tužiteljstvo Tribunala u Hagu. Uhapšeni su ubrzo prebačeni u pritvor Haškog tribunala. Međutim, gle čuda, novine su počele da donose vesti o tome da je za jednog od njih navodno bezuspešno intervenisao bivši direktor CIA – Džon Dojč. Stanišić je verovatno jedini optuženik u Hagu kome je preporuku za odbranu sa slobode uputila američka administracija.

Pre četiri godine uticajni Los Anđeles Tajms objavio je tekst svog novinara Grega Milera prema kome je Stanišić od 1992. bio „glavni čovek CIA u Beogradu“. U Srbiji je taj tekst izazvao veliku pažnju, a hor analitičara i javnih ličnosti, umilniji od zborova „Kolibri“ ili „Čarolija“, horski zapevao je pesmu o velikom profesionalcu, nerazumevanju stranih novinara, zaslugama neupitim koliko i neočiglednim. Proces je trajao dugo, oko deset godina. Presuda je uglavnom bila očekivana. Ipak, i ovom presudom zatvoreno je jedno veliko poglavlje, ako ništa drugo ono u odnosima južnoslovenskih država. Srbija je ovom presudom, posebno ukoliko bude potvrđena u drugom stepenu, konačno oslobođena krivice za ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Oslobađanjem generala Perišića, kakvo čudo odavno u javnosti označenog kao saradnika američkih službi, i sada Stanišića i Simatovića izvesno je da pred Tribunalom u Hagu niti jedan predstavnik zvanične Srbije, a neće se to promeniti kakva god presuda bila izrečena Vojislavu Šešelju (koji se od 1991 do 1995 nalazio u opoziciji), neće biti osuđen za zločine u Hrvatskoj i BiH. Izlazi da Haški sud ne osuđuje one koji slove za ljude bliske Sjedinjenim Državama. Ovakav zaključak doprinosi uverenju da je Sud u Hagu tek oruđe politike. Ravnoteža je sada uspostavljena. Srbija je nevina, ali su Srbi prepoznati kao glavni krivci za rat i ratni zločinci. Oni koji su branili državna prava srpskog naroda u Srpskoj i Krajini pomešani su sa ukoljicama, silovateljima i drugim manijacima iz sva tri naroda.

Srpskom narodu SAD i EU ne vide budućnost u prekodrinskim zemljama, u Crnoj Gori, na Kosovu, a možda čak ni u Vojvodini. Ako uspeju u svojim težnjama dozvoliće tamošnjim Srbima da postoje kao kulturno-umetničko društvo i grupa spremna da se uvek izvini i mazohistički trpi. Srbija će i na taj način, svojom nevinošću, biti odvojena od Srba koji ostaju izvan njenih granica. Ucenjena senkom nacifikacije kojom će je stalno plašiti i sankcijama kojima će joj pretiti upravo države čiji su narodi nekada većinom birali naciste ili podržavali ustaški pokret. Krivica Srbije biće Kosovo. Slično je konstruisana i daleko manja i relativnija krivica Hrvatske za Herceg-Bosnu, zgodno definisana u vreme kada se prelama politička sudbina hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Nezadovoljstvo na Balkanu će ostati. Politika namirenost Sjedinjenih Država dala je sudsku potvrdu činjenici Srbija nije bila Treći Rajh. Srpski narod će ostati nezadovoljan zato što su mu osporena prava u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, zato što je označen kao kolektivno kriv a više od osam hiljada njegovih civilnih žrtava dobilo je u zbiru četvorostruko manju kaznu nego jedno najteže ubistvo. Hrvatski, bošnjački i albanski nacionalni pokreti biće nezadovoljni Tribunal nije bio njihovo – već oruđe SAD. Ove „nacije-pupoljci“ uskoro će pronaći uzrok svog niskog životnog standarda, jer bi uz ratnu odštetu i po mogućnosti zajedničku okupaciju Srbije sve bilo mnogo drugačije…

Toliko o Tribunalu u Hagu i njegovoj ulozi u donošenju pravde i pomirenja.

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *