Америчко-кинески односи и гдје је ту Русија

Američko-kineski odnosi i gdje je tu Rusija

5 maja 2017

Piše: Predrag Ćeranić

Odluku da raketnim napadom napadne aerodrom u Siriji sa kojeg su, prema američkoj procjeni, poletili avioni koji su koristili hemijsko oružje protiv pobunjeničkih snaga u Idlibu, predsjednik Tramp je donio tokom posjete kineskog predsjednika Si Đipinga. Američki predsjednik je javnosti prezentovao reakciju Si Đipinga kada mu je saopštio vijest da su na snage Bašara el Asada ispaljeni projektili. Prema Trampu, kineski predsjednik je podržao američku akciju. Ovaj događaj ukazuje da američko-kineske odnose treba sagledati i objasniti.

Tramp je obećao spas za srednji sloj i razvoj SAD. On planira ekonomsku saradnju sa Kinom. Ako ne želi ekonomski kolaps SAD, Tramp mora od Kine tražiti veću trgovačku tarifu za kinesku robu u SAD. Ponudiće političku podršku po pitanju Tibeta, Tajvana, vještačkih ostrva u Južnom kineskom moru. Na osnovu sadašnje geopolitičke situacije može se zključiti da nije sporno da će Kina i Rusija zadržati blizak odnos. SAD pokazuju veliko nestrpljenje prema Rusiji jer se „usidrila“ u Siriji, razvija dobre odnose sa Turskom, koji su istina nesigurni, ali će se Rusija usidriti i u Iranu. U kojoj mjeri će uzajamne odnose razviti SAD i Kina na Bliskom istoku je neizvjesno, jer Izrael želi napad na Iran i Liban, što bi dovelo do produžetka rata na ovom prostoru. Na taj način bi Izrael trupe SAD doveo u direktnu konfrontaciju sa Rusima u Siriji i Iranu.

Tramp će imati otpor sa neočekivane strane, od američkih korporacija koje imaju ogromne pogone u Kini s obzirom na Trampovu direktivu da fabrike iz Kine vrate u SAD. Korporacije će se snažno usprotiviti Trampu jer se enormno bogate i izbjegavaju plaćanje poreza. Ne interesuje ih što je posljedica izmještanja proizvodnje u Kinu dva miliona izgubljenih radnih mjesta u SAD. Američka srednja klasa gubi radna mjesta, njihova zanimanja nestaju, opstaju samo stručnjaci za visoke tehnologije, ali zbog novih tehnologija potreba za visokoobrazovanom radnom snagom je sve manja.

Zanimljivi su i odnosi Kine i Turske, odnosi Turske i Izraela, te odnosi između Kine i Izraela. Da li se tursko-rusko partnerstvo dovodi u pitanje, da li je za Ruse iznenađenje carina koja se kreće između 90 i 150 % na poljoprivredne proizvode koje Turska uvozi iz Rusije (žito)? Istovremeno jača saradnja medijskih eksperata Kine i Turske, a saradnju imaju i na univerzitetskom nivou u vezi medija. Turska svojim mega projektima ima važnu geopolitičku ulogu u povezivanju Istoka sa Zapadom. Naime, Turska je izgradila most na Bosforu, na glavnom plovnom putu između Evrope i Azije, a drugi most u mjestu Čanakale (Dardaneli). Turska planira izgradnju kanala Istambul, koji će biti alternativa Bosforu, kao i treću luku u Istambulu za promet kontejnera robe velikih kapaciteta. Tursko ministarstvo spoljnih poslova je promoter i zaštitnik navedenih aktivnosti. U ovom ministarstvu su uvjereni da je Kina vrlo poželjan trgovački partner, drugi po značaju za Tursku, i često ističu da je Turska domaćin za skoro 800 kineskih kompanija. Kinu, opet, ubjeđuju da je Turska u centru komunikacijskih pravaca od Atlantika do Pacifika i da Turska može biti most između Kine i Zapada. Kina je dala signal da ima veliki interes za ulaganja u Turskoj.

Kina podstiče saradnju Turske sa Izraelom. To uglavnom čine kineski analitičari, mahom univerzitetski profesori, navodeći da je ta saradnja imperativ za krak Puta svile na Bliskom istoku. Iz istog razloga Kina je pozdravila posjetu izraelskog premijera Natanjahua kralju Salmanu. Portparol kineskog ministra spoljnih poslova istakao je da Izrael i Saudijska Arabija zajedno mogu dati doprinos miru na Bliskom istoku. Kina svojim ulaganjima u centralnoj Aziji, na Balkanu i na Bliskom istoku, želi u interesu Puta svile da stabilizuje te regione.To ukazuje na ekonomsku doktrinu koju će Kina praktikovati u ovom i u narednom vijeku.

Shodno navedenoj doktrini Kina je u Izrael uložila 8 milijardi dolara, uglavnom u infrastrukturu (metro u Tel Avivu, luke u Tel Avivu, Haifi i Ašdodu). Kina je vlasnik alžirske luke Port de Šeršel (Port de Cherchell), a u Egiptu luka Port Said i Aleksandria port, u Turskoj luke Kumport, a u Italiji luka u Đenovi i Napulju. Kina sa Turskom planira izgraditi dio željeznice Hejaz, a sa Izraelom Džezrael Vali reilvej(Jezreel Valley railway) što predstavlja revitalizaciju pruge izgrađene prije 65 godina. Ova pruga je već u funkciji, a omogućiće da se kontejneri s robom transportuju iz Turske u Haifu, te vozom za Jordan i prema Persijskom zalivu. Tako se Izrael postavlja u centar protoka globalne trgovine globalne Kine. Ujedno, ulaganjima u „golf“ koridor Kina Zalivske zemlje upućuje na saradnju sa Izraelom. Naravno da Britanci to ne žele, pa su već preuzeli vakum u odnosima između Rijada i Vašingtona.

Ankaru i Peking, pak, približava i „ujgursko pitanje“ koje su ove dvije zemlje riješene da prevaziđu u cilju ekonomske saradnje. S tim u vezi su kineski i turski think tankovi održali samit još 2016. godine i potpisali memorandum Think 20. Kina želi koridor kroz centralnu Aziju, Kaspijsko more, južni Kavkaz, što je Kini potrebno za koridor Kina-Turska. O tome su se već usaglasili Erdogan i Si Đinping na skupu G-20. Usaglasili su se i oko gasovoda Tanap, transandolijski projekat kojim bi se omogućilo da azarbejdžanski gas bude transportovan kroz Gruziju i Tursku ka EU. Da li zatezanjem odnosa sa Moskvom Turska ovih dana šalje signal da odustaje od Turskog toka i izgradnje atomske centrale?

Ili su apetiti Turske postali veći pa Turska želi kontrolu svih gasovoda u kontekstu svojih odnosa sa EU, kako bi Erdogan pored migrantskog u svojim rukama držao još jedan ventil? Krajem 2016. godine u hotelu Regnum u Antaliji Si Đinping i Erdogan potpisali su 7 ugovora i svi se tiču Puta svile i transportno-željezničkih ugovora koji se odnose na sektor poljoprivrede i stočarstva. Međutim, odnosi Kine sa Turskom i Izraelom mogli bi se iskomplikovati u Siriji, gdje svaka od navedenih zemalja ima suprotstavljene stavove. Između Turske i Grčke postoje politički i teritorijalni sporovi, Turska planira da izgradi bazu u Iraku, svrgavanje Asada, stvaranje islamskog društva u Siriji, čemu se Kina protivi. Turska se nije odrekla ni pretenzija prema Kipru zbog velikih nalazišta gasa pod morem, ali su interesovanje pokazali i Britanci.

Ne treba zanemariti ambiciju Turske, koja se želi nametnuti kao važan regionalan faktor vojnim putem preko turkofonskih zemalja, pri čemu se neće libiti da upotrijebi i Ujgure. Turske ambicije su zaista velike. Ova zemlja planira da napravi pandam NATO u vidu TAKM organizacije. Ovu skraćenicu čine početna slova zemalja koje su sporazumom iz 2013. godine dogovorile vojnu i bezbjednosnu saradnju (Turska, Azerbejdžan, Kazahstan, Mongolija) a namjerava da u organizaciju uključi i Uzbekistan, Avganistan, čak i Gruziju. Neizvjesno je da li će Erdogan odoliti iskušenjima i nastaviti da gradi dobre odnose s Kinom i Rusijom. Paljenje vatri na Balkanu je s namjerom da se Kina udalji od Rusije jer bi joj, u protivnom, komunikacije prema Turskoj i Bliskom istoku bile onemogućene u dužem periodu.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *