Америка и Кина су постигле трговински споразум

Amerika i Kina su postigle trgovinski sporazum

8 marta 2019

Piše: Momir Bulatović

Iako američko-kineski trgovinski pregovori nisu dovedeni do kraja, po svemu se može zaključiti da je dogovor postignut. Kada će biti objavljen zavisi od unutrašnje (američke) politike. Pozicija Kine je snažna i jasna.

Tokom predizborne kampanje budući predsjednik SAD Donald Tramp je koristio oštru retoriku opisujući uzroke enormnog ekonomskog deficita koji je Amerika ostvarivala u trgovinskoj razmjeni sa Kinom.

Stupanjem na dužnost Donald Tramp je pokazao da u pitanju nije bila izborna priča koju stvarnost politike brzo odvede u zaborav. Na tom polju, za razliku od brojnih drugih, podržavali su ga i mediji glavnog toka. O Kini i njenoj ekonomiji, o takmičenju u razvoju novih tehnologija, o „nepoštenoj“ igri u oblasti zaštite intelektualnih prava… napisano je nebrojeno priloga. Ogromna većina je bila negativna i stvarala je strahove od nove budućnosti.

Stoga je bilo očekivano da će prosječni Amerikanac „mrziti“ Kinu i da će očekivati od svoje države, odnosno predsjednika, da bude zaštićen od očigledne pošasti koju ona predstavlja.

Proces je narastao do tačke da je posljednji samit G 20 u Argentini u decembru prošle godine protekao u očekivanju objave otvorenog trgovinskog rata između ove dvije supersile. Svijet je odahnuo kada su se dva predsjednika dogovorila da odgode direktan sukob i da pregovaraju.

U međuvremenu, vidno se promijenila retorika, a time i klima koja dolazi sa američke strane. One strane koja je izrekla optužbe, najavila kazne, ali konačno i pokazala spremnost da pregovara.

Naslovi medija glavnog toka imaju zadatak da pripreme američku javnost na nužnost dogovora sa Kinom. Tako, po agenciji „Blumberg“, desio bi se veoma negativan uticaj na svjetsku ekonomiju, ukoliko bi izostao trgovinski dogovor Amerike i Kine. Magazin „Politiko“ je naslovio tekst „Tržište opada kako rastu sumnje oko dogovora Trampa sa Kinom“. NASDAG je nedavno objavio da će sporazum Amerike i Kine biti „okidač“ za rast trgovine na berzi.

Dakle, onaj isti prosječni Amerikanac, koji je bio učen da se plaši Kine, sada se obavještava da je dogovor i u njegovom najboljem interesu, jer će mu pružiti mogućnost dodatne zarade. A takvu muziku on najradije sluša, zaboravljajući sve u šta je bio prethodno ubjeđivan.

S druge strane, kineski mediji saopštavaju u istom duhu. „Čajna dejli“ je nedavno objavio tekst pod naslovom „Međusobno povjerenje će popločati put za trgovinski sporazum“, a „Saut Čajna morning post“ piše: „Postoji put za vin-vin rezultat USA — Kina trgovinskih pregovora“. Dakle, objavljuje se da obje strane mogu biti na dobitku.

Bitna razlika između ovih naslova koji upućuju na isti zaključak, jeste u prirodi medija koji ih lansiraju. U Kini zvanični mediji gotovo nikada ne objavljuju ono što već nije odlučeno. Komunistička partija, koja stoji iza svih ključnih društvenih i političkih odluka, veoma pažljivo je birala riječi i one imaju isti značaj i izvorno i kada su prevedene na engleski. Mudro, ali odlučno, one saopštavaju spremnost da se diskutuje o budućim kineskim interesima, ali i spremnost da kineska Vlada stane iza svojih kompanija, posebno kada budu optužene za nepoštovanje intelektualne svojine, ili budu kažnjavane mimo međunarodnog prava.

Ono što se naslućuje kao priča iza novinskih naslova — da je dogovor postignut, nesumnjivo se potvrđuje kada se prate tokovi novca.

U decembru prošle godine, kada je kulminirala mogućnost objave trgovinskog rata između Amerike i Kine, cijene akcija vodećih američkih kompanija koje posluju na kineskom tržištu, poput „Boinga“ i „Epla“, doživjele su pad. Trenutno su stabilne, kao i pedeset odsto drugih akcija koje se kotiraju u okviru S&P 500, na nivou prosjeka od dvjesta dana i sa tendencijom rasta.

Velike američke kompanije koje ostvaruju poslove u kineskoj primarnoj ekonomiji imaju stalnu državnu brigu kineske Vlade i predstavljaju najbolju sponu između nje i zapadnih tržišta roba, usluga i, posebno važno, kapitala.

„Alibaba holding grup“ je, na primjer, od običnog prodavca stvari na kineskom tržištu prerasla u globalnog igrača u oblasti medija, vještačke inteligencije, elektronske trgovine i procesa plaćanja. Alipej, prvi kineski sistem plaćanja „potrošač-potrošaču“, kreiran je 2004. godine, sada obuhvata već više od pedeset odsto kineske elektronske trgovine, transakcija i obračuna.

Akcije „Alibabe“ se trenutno kotiraju po cijeni od 170,18 dolara. U decembru, kada je postojala mogućnost trgovinskog rata, one su bile na nivou od 129,77 dolara za akciju. Prosječna cijena koju očekuju američki berzanski analitičari je 209,33 dolara i to u uslovima izostanka trgovinskog sporazuma.

Kada bude objavljen trgovinski dogovor, očekuje se da bi rast cijena akcija ove i sličnih korporacija mogao biti i duplo veći.

U ovoj se činjenici krije osnovni razlog zašto se ne objavljuje da je dogovor suštinski postignut. Valja se dobrano pripremiti za tako dobru vijest i na njoj (kao i na svemu ostalom) zaraditi što je moguće više.

Amerika treba Kinu, jednako kao i Kina Ameriku. Bez obzira na Tviter diplomatiju, Donald Tramp je, prije i iznad svega, poslovno orjentisan čovjek, koji shvata da su koristi od sporazuma mnogo veće od stvarnog sukoba. A to je dobra vijest za svjetsku ekonomiju.

Iako, još uvijek, nije zvanično objavljena.

(Sputnjik)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *