АМЕРИКА У ТИХООКЕАНСКОМ ОФСАЈДУ

AMERIKA U TIHOOKEANSKOM OFSAJDU

5 novembra 2018

Piše: Branko Žujović

Pozivajući se na dobro obaveštene izvore bliske kineskoj vladi, honkonški list „Saut Čajna morning post“ objavio je prošle nedelje da Peking razmatra mogućnost da se pridruži Sveobuhvatnom naprednom sporazumu o transpacifičkom partnerstvu (Comprehensive and Progressive Agreement for Trans-Pacific Partnership). Iako vest nije zvanično potvrđena, privukla je veliku pažnju, naročito u tihookeanskim zemljama, Kini i naravno SAD.

Na ovaj način Peking bi u ekonomskom smislu ostavio Vašington u tihookeanskom ofsajdu u koji je ušao dobrovoljno, odlukom da se povuče iz sporazuma o transpacifičkom partnerstvu. Među jedanaest potpisnica ovog trgovinskog sporazuma, koji tek treba da stupi na snagu, Kina bi pronašla dodatnu mogućnost za produbljivanje saradnje, širenje međunarodne trgovine i sledstveno tome nove džepove svog ekonomskog rasta. Ulazak Pekinga na velika vrata u društvo Australije, Novog Zelanda, Kanade, Vijetnama, Bruneja, Čilea, Japana, Malezije, Meksika, Perua i Singapura značilo bi dodatnu zaštitu od protekcionističke strategije Donalda Trampa formulisane geslom „Prvo Amerika“.

Ali da li je to u ovom trenutku moguće?

PARTNERSTVO KAO NEDONOŠČE

Priča o transpacifičkom partnerstvu počela je Sporazumom o transpacifičkom strategijskom ekonomskom partnerstvu iz 2005. Ovaj sporazum potpisali su Novi Zeland, Čile, Brunej i Singapur. Tri godine kasnije pregovore o pristupanju započinju SAD, Australija, Japan, Malezija, Kanada, Meksiko, Vijetnam i Peru. Broj zemalja zainteresovanih da se pridruže sporazumu raste na 12.

Niko od potpisnika, međutim, nije previše žurio sa ratifikacijom sporazuma, pa ovaj nikada nije stupio na snagu. Poslednju reč na mogućnost ovog, prvog formata trgovinske saradnje tihookeanskih zemalja stavio je Donald Tramp, povlačeći SAD iz sporazuma januara prošle godine.

Zemlje potpisnice, njih 11, odlučile su u maju 2017. da nastave projekat bez SAD, pod novim nazivom: Sveobuhvatni i napredni sporazum o transpacifičkom partnerstvu. Novi sporazum potpisan je u Čileu 23. januara ove godine. Dva dana kasnije Tramp je najavio mogućnost da se SAD vrate u okvire obnovljenog transpacifičkog partnerstva, ali Vašington do danas to nije učinio.

Jedanaest država, okupljenih pod okriljem obnovljenog transpacifičkog partnerstva, ostvaruje 13,4 odsto svetskog BDP-a ukupne vrednosti 13,5 biliona dolara.

OTKUD KINA?

Kina se dosad nije javno izjašnjavala o pitanju mogućnosti da se pridruži transpacifičkom partnerstvu. Kao moguća „pojačanja“ u medijima su pominjani Kolumbija, Tajland, Južna Koreja, Filipini, Indonezija, Šri Lanka i kinesko ostrvo Tajvan. Nakon preformatizovanja sporazuma, izvesno interesovanje je, pored SAD, pokazala i Velika Britanija.

Anonimni izvor lista „Saut Čajna morning post“ tvrdi pak da je Peking proteklih meseci i te kako istraživao mogućnost da se pridruži Sveobuhvatnom naprednom sporazumu o transpacifičkom partnerstvu. Kina je na takav potez očigledno pokrenuta novim trgovinskim sporazumom SAD, Kanade i Meksika nazvanim USMCA (USMCA) koji treba da nasledi NAFTA sporazum.

Novi sporazum SAD, Kanade i Meksika donosi nova trgovinska rešenja na severu američkog kontinenta. Na primer, stari sporazum ove tri zemlje (NAFTA) ograničavao je izvoz mlečnih proizvoda iz SAD u Kanadu. Novim sporazumom tržište mleka i mlečnih proizvoda u Kanadi biće dostupnije američkim proizvođačima. Slično je sa živinskim mesom i jajima.

Severnoameričke komšije dogovorile su i nova pravila u vezi s proizvodnjom automobila, pa će, kako stvari stoje, ubuduće 75 odsto svih delova morati da bude proizvedeno u Severnoj Americi, odnosno u ovim zemljama, čak 12 odsto više nego što je bilo predviđeno NAFTA sporazumom. Na temu proizvodnje automobila je i klauzula po kojoj od 40 do 45 odsto delova moraju da proizvedu radnici koji su plaćeni najmanje 16 dolara na sat. Cilj ove klauzule u novom sporazumu je povratak proizvodnje unutar granica SAD.

Krunu USMCA sporazuma, međutim, predstavlja odredba po kojoj Vašington praktično dobija pravo veta na bilo koji pokušaj Meksika i Kanade da potpišu sporazum o slobodnoj trgovini sa, kako je navedeno, bilo kojom netržišnom ekonomijom. Ovom odredbom sporazuma Vašington jasno cilja Kinu i to bi mogla da bude jedna od glavnih formalnih prepreka za Peking kada je u pitanju Sveobuhvatni napredni sporazum o transpacifičkom partnerstvu.

„Najviše smo zabrinuti zbog mogućnosti novog saveza između SAD i njenih saveznika koji stvaraju nove trgovinske prepreke za isključivanje Kine od pristupa tržištu“, rekao je tim povodom Vang Huejao, direktor Centra za Kinu i globalizaciju, tink-tank organizacije sa sedištem u Pekingu.

Vang istovremeno smatra da bi pridruživanje Sveobuhvatnom i naprednom sporazumu o transpacifičkom partnerstvu moglo poslati snažnu poruku svetu o napretku Kine na planu otvaranja i reformi.

„Pridruživanje Sveobuhvatnom i naprednom sporazumu o transpacifičkom partnerstvu moglo bi da postane sredstvo za zaštitu od mera SAD i pomogne Kini da uspostavi novi trgovinski krug, pored uspostavljanja ekonomskog pojasa duž puteva svile („Pojas i put“) i Šangajske organizacije za saradnju. Mi ne možemo samo da stojimo podalje od drugih trgovinskih krugova“, rekao je Vang.

Kina nije s preteranim simpatijama gledala na prethodni sporazum o transpacifičkom partnerstvu. Držala ga je za pokušaj administracije predsednika Baraka Obame da se smanji zavisnost zemalja potpisnica od trgovine s Kinom. Peking je izrazio neslaganje zbog toga što je isključen iz prethodnog sporazuma koji je imao oštrije standarde o pitanju zaštite životne sredine i rada od Sveobuhvatnog i naprednog sporazuma o transpacifičkom partnerstvu, uz jasnu primedbu da bi svi trgovinski dogovori trebalo da budu transparentni i uključujući.

Sada su se okolnosti promenile i Kina želi da iskoristi Trampov protekcionistički korak unazad na Tihom okeanu.

Tu Sinćuen, profesor Univerziteta za međunarodno poslovanje i ekonomiju u Pekingu, smatra da bi pridruživanje novom transpacifičkom sporazumu bio pametan potez i da je bolje da se dogodi što pre.

„Sveobuhvatni napredni sporazum o transpacifičkom partnerstvu je snažniji kada je slobodna trgovina u pitanju. Pridruživanje tom sporazumu može proširiti broj kineskih saveznika i pokazati spoljnom svetu da je Kina ozbiljna na temu otvaranja prema svetu i ubrzanja reforme, što bi takođe moglo povećati poverenje drugih zemalja u Kinu“, izjavio je profesor Tu, uz napomenu da bi bez Vašingtona u pomenutom sporazumu Peking bio u boljem položaju kada su pregovori u pitanju, naročito oni koji se tiču uslova, zaštite investicija i intelektualne svojine.

ABE POZIVA BRITANCE

Važna prepreka za moguće pridruživanje Kine najnovijem sporazumu o transpacifičkom partnerstvu mogao bi da bude Japan. Premijer Šinzo Abe uputio je poziv Velikoj Britaniji da se pridruži sporazumu. S druge strane, unapređenje privrednih i trgovinskih odnosa s Kinom za Japan je veoma važno. Očekuje se da će upravo privredna saradnja biti glavna tema tokom skorašnje posete japanskog premijera Kini.

Dok ostaje nejasno hoće li japanski premijer u Pekingu razgovarati s domaćinima o mogućem pridruživanju Kine novom transpacifičkom partnerstvu, predsednik Čilea Sebastian Pinera je u izjavi za „Blumberg“ krajem prošlog meseca jasno istakao mogućnost da se Peking pridruži sporazumu.

„Saut Čajna morning post“ ističe da Kina trenutno pregovara o sporazumima o slobodnoj trgovini sa 27 zemalja. Neki od formata su regionalni i tiču se ekonomskog trougla Kina – Južna Koreja – Japan. U toku su i pregovori o uspostavljanju Sveobuhvatnog regionalnog ekonomskog partnerstva koje bi trebalo da okupi 16 zemalja (Australija, Bruneji, Kambodža, Kina, Indija, Indonezija, Japan, Laos, Malezija, Mjanmar, Novi Zeland, Filipini, Singapur, Južna Koreja, Tajland i Vijetnam). Posle 23 runde pregovora o Sveobuhvatnom regionalnom ekonomskom partnerstvu očekuje se da bi ovaj proces mogao da bude okončan do kraja godine.

STVARI IPAK NEĆE IĆI TAKO LAKO

Kineski ekonomista Čen Lung, međutim, smatra da pridruživanje Kine novom transpacifičkom sporazumu neće biti nimalo lak posao.

„Mogućnost da Kina započne formalne pregovore još uvek nije potpuno jasna, imajući u vidu uticaj SAD u ovih jedanaest zemalja. Kina se može suočiti s vrlo teškim pregovorima o usklađivanju svoje politike u oblasti industrije i prava na intelektualnu svojinu“, kaže Čen.

Ali vreme donekle ide naruku Pekingu. Sveobuhvatni napredni sporazum o transpacifičkom partnerstvu dosad su ratifikovali samo Meksiko, Japan i Singapur, a očekuje se da će tokom novembra to učiniti i Vijetnam. Sporazum će zaživeti kada ga ratifikuje najmanje šest zemalja potpisnica.

S druge strane, Sveobuhvatni sporazum o regionalnom ekonomskom partnerstvu je džoker u špilu Pekinga. Pregovori o ovom formatu multilateralne trgovinske saradnje nakon istupanja SAD iz transpacifičkog partnerstva održavaju Peking u poziciji igrača koji zasad uspeva da diktira tempo igre. Po mnogim analitičarima Sveobuhvatni sporazum o regionalnom ekonomskom partnerstvu, koji, kao što je pomenuto, okuplja 16 zemalja, predstavlja direktan izazov SAD i njenim pokušajima da na istoku i jugu Azije okupe saveznike kako bi parirale kineskim vizijama razvoja kao što je uspostavljanje ekonomskog pojasa duž puteva svile.

Ovaj sporazum treba da okupi deset zemalja iz Asocijacije zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) i najveće azijske igrače, poput Kine, Indije, Australije i Japana, bez SAD.

U oba slučaja, dakle o pitanju mogućeg početka pregovora o priključenju Sveobuhvatnom naprednom sporazumu o transpacifičkom partnerstvu sa 11 zemalja tihookeanskog regiona i odmaklih pregovora o uspostavljanju Sveobuhvatnog sporazuma o regionalnom ekonomskom partnerstvu sa pomenutih 16 zemalja, Kina zasad aktivnije i otvorenije igra. Situacija je za mnoge i dalje paradoksalna i nelogična: SAD istupaju iz međunarodnih sporazuma i posežu za protekcionističkim merama, nasuprot Pekingu koji postepeno otvara svoja tržišta i sve više učestvuje u međunarodnim sporazumima kao vodeći globalni igrač.

Bez obzira na politički uticaj SAD u Japanu i zemljama regiona, ekonomski interes ovih zemalja će logikom ekonomije i geografije sve više biti upućen na Peking. U Pekingu to odlično znaju, kao što odavno znaju da njihovo vreme tek dolazi. Otuda nema ishitrenosti u kineskim potezima na međunarodnoj sceni. Može li, uostalom, danas neko da zamisli kako Si Đinping najpre naglo istupi iz bilo kog međunarodnog sporazuma, a potom, isto tako nenadano, najavi mogući povratak, kao što je bio slučaj prilikom uspostavljanja sporazuma o transpacifičkom partnerstvu?

Naravno da ne može.

(Pečat)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *