АМФИЛОХИЈЕ: „Ја полажем рачун Светом Петру Цетињском, а Мило Ђукановић – НАТО пакту“

AMFILOHIJE: „Ja polažem račun Svetom Petru Cetinjskom, a Milo Đukanović – NATO paktu“

28 aprila 2017

MITROPOLIT crnogorsko-primorski Amfilohije kazao je, u intervjuu za podgorički dnevni list „Dan“, da on odgovara Svetom Petru Cetinjskom, a bivši premijer Milo Đukanović šefovima NATO pakta.

Mitropolit je sugerisao političarima vlasti da pre donošenja odluke o NATO paktu priupitaju Svetog Petra Cetinjskog da li to podržavaju svi građani Crne Gore. Odgovarajući na poruke Đukanovića da će Mitropolija Crnogorsko-primorska (MCP) dobiti svoju nišu, mitropolit je ocenio da predsednik DPS ne zna šta govori i da nema pojma o crkvi.

* Kako komentarišete optužbe dugogodišnjeg premijera i predsednika DPS-a Mila Đukanovića da ste političar u mantiji?

– Gospodin Đukanović je bio glavna ličnost u svim istorijskim zbivanjima u Crnoj Gori od devedesetih godina prošlog vijeka. Između ostalog, njega nazivaju i Milo kralj. I zaista, očigledno se on i ponaša tako, kao kralj. Da li mu je svojstven onaj apsolutizam kralja Nikole prvog Petrovića, to nije moje da sudim. Međutim, postoji jedna suštinska razlika između našeg crnogorskog kralja i kralja Nikole. Kralj Nikola je bio kršten čovjek, čovjek crkve i u njegovo vrijeme Mitropolija crnogorsko-primorska je bila državna vjera.

Naš novi kralj bio je ovdje i kod Ćivota Svetog Petra. Moram da priznam da nije umio da se ponaša. To mu ne zamjeram, takva mu je bila škola kumrovačko-brozovačka. Prišao je ćivotu i klimnuo glavom, kao što sada klimaju u džamiji, tako nekako. Onda je posle čak i ložio badnjake. Međutim, nijesu Cetinjani zaboravili da je Milo naopako naložio badnjake.

Ja sam u međuvremu shvatio da to nije bilo iz poštovanja prema crkvi i iz vjere, nego iz čisto političkih razloga. On je iskoristio Crkvu da bi utvrdio vlast i da bi ostvario svoje političke ciljeve. U tom duhu, evo i sada u najnovije vrijeme, on nastavlja tu priču, koju je radikalizovao 1997. godine kada je počeo drugačije da se ponaša prema crkvi i počeo da podržava takozvanu CPC.

Đukanović me je optužio da sam političar u mantiji i najavio da će zakon o vjerskim zajednicama biti donijet u dogledno vrijeme, a da će crkva, odnosno Mitropolija dobiti svoju „nišu“. Ne znam šta podrazumijeva pod tim. On smješta Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog u nišu?! Nije svjestan šta govori, a oprašta mu se jer u Boga ne vjeruje, pa može da kaže i nešto što je djetinjasto i nerazumno.

On hoće svu istoriju da smjesti u nišu. Očevidno je da Rimokatolička crkva nije dobila nišu, s njom je sklopljen temeljni ugovor, a tako je učinjeno i sa Islamskom zajednicom i s jevrejskom zajednicom. Sve je to za poštovanje, ali ne znam koliko je za poštovanje da MCP na kraju svega toga zasluži neku nišu, dok su druge zajednice dobile sva svoja prava.

Đukanović očigledno ima harizmu kao političar, ali s druge strane pojma nema o crkvi. On ne zna kakva je uloga Crkve. S obzirom da Crkva nije uvijek u saglasnosti s njegovom politikom i njegovim načinom ostvarivanja ciljeva, onda on jednostvano smatra da Crkvu treba eliminisati.

Ja sve ljude doživljam kao prijatelje, pa i Đukanovića. No i pored toga, njegovo shvatanje je drugačije od mog, kao i odgovornost. Njegova je odgovornost privremena i za Crnu Goru i narod. Ja odgovaram pred Svetim Petrom Cetinjskim, a on odgovara pred šefovima NATO pakta. I tu je velika razlika između nas.

* U petak se organizuje protest na Cetinju povodom glasanja o NATO paktu?

– Što se tiče protesta, koji organizuje Demokratski front, to je njihov politički skup, crkva nema veze s tim. Crkva obavlja svoj posao večeras, podstaknuta vremenom kada je bilo bombardovanje Crne Gore. Služićemo zaupokojenu litirgiju i pomen u Cetinjskom manastiru za sve one koji su postradali od tog nasilja.

Ja sam dužan pred Bogom, pred svojom savješću i ćivotom Svetog Petra Cetinjskog da danas povodom tog nasilja i zločina NATO pakta održim zaupokojenu liturgiju i pomen svima postradalim i u Srbiji, i u Crnoj Gori, kao i žrtvama od Ukrajine do Azije. Isto to ćemo uraditi i 7. maja za oko 2.000 pobijenih u Podgorici. NATO bombardovanje Crne Gore, Srbije i nekadašnje zajedničke države je direktni nastavak nacifašističke tiranije iz vremena Drugog svjetskog rata. Nosilac takve tiranije je NATO pakt.

Kada bi se taj NATO pakt sada pokajao pred Bogom i pred ljudima i obnovio ono što je uništio, onda bi to bilo dobro.

Kad je u pitanju donošenje odluke vlasti o NATO paktu na Cetinju, dobro je da se ona donosi na Cetinju, jer je to prestoni grad koji je bio i ostao temelj Crne Gore. Međutim, kada bih ja bio na njihovom mjestu, kao što nijesam, onda bih ja došao kod Svetog Petra Cetinjskog da ga priupitam kako oni rade i usmjeravaju Crnu Goru, je li to u njegovom duhu.

Priupitao bih ja i Petra Drugog o tome. Bilo bi dobro kada donose tu odluku da priupitaju je li to iz glave cijelog naroda ili je iz glave samo jedne grupe ljudi, i da li ta grupa ljudi ima pravo pred Bogom i Svetim Petrom Cetinjskim i istorijom Crne Gore, da preuzima takvu odgovornost na sebe.

Bojim se da oni koriste tu vlast i hoće pošto-poto da donesu jednu takvu odluku, ne pitajući narod na referendumu, kako je to trebalo da bude. Ovo je prvi put da se na takav način donosi presudna odluka.

Trebalo bi da se zapitaju kakva je budućnost takve odluke. Da li se time ta grupa ljudi odriče i Svetog Petra Cetinjskog i kralja Nikole, i Petra drugog?

Oni sada forsiraju tzv. zapadne vrijednosti. Šta se pod njima podrazumijeva? Vratila se ta Evropa onom načelu zbog kojeg je propala velika rimska imperija – hljeba i igara. Tome teže ovi vlastodršci. Njima je lijepo. Kako su se obogatili, to oni znaju.

Očevidno je moj stav protiv učlanjenja Crne Gore u NATO dospio do njihovog sjedišta. Ja se ipak nadam da će i sva ova iskušenja koja nosimo proći i da će sazreti svijest i saznanje. Ne može biti svedena odgovornost za budućnost Crne Gore na 40-ak ljudi, koje je vrijeme izbacilo, a da se ignoriše 650.000 Crnogoraca, bez obzira na to kojoj oni vjeri i naciji pripadaju. Svesti rješavanje ključnih pitanja Crne Gore i njene budućnosti na 40-ak ljudi, mislim da toga nikada dosad nije bilo u Crnoj Gori.

Mitropolija je ugradila sebe u biće Crne Gore, u neprestanoj borbi za, kako bismo narodski rekli, krst časni i slobodu zlatnu, u borbi za slobodu Crne Gore, ne samo fizičku, već i za slobodu prije svega od nasilja, tirjanstva… Dakle, ta borba crkve za slobodu nije samo fizička, nego je to sveukupni napredak ljudskog bića, svakog čovjeka.

* Da li država pokušava da disciplinuje crkvu?

– Smatram da pokušava. Neki čak kažu da je u novije vrijeme isforsirana i ova takozvana CPC da bi njome ucjenjivali pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori i da bi je disciplinovali na načelima koja su od njih usvojena, dok su bili skojevci, Titovi pioniri… I za vrijeme komunizma, bilo je i krštenih komunista, ljudi koji su znali šta je crkva i priznavali Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC).

* Kako danas gledate na dešavanja 16. oktobra?

– Moram da priznam da se pribojavam na osnovu svega što se desilo nosiocima ,,državnog udara’ da je to još tužnija priča od one za vrijeme kralja Nikole o bombaškim aferama. Čini mi se da je ova priča još tužnija, primitivnija, nezrelija i nezdravija. Prije svega način na koji je spreman navodni državni udar liči na djetinjariju. Drugo, je li se dogodio državni udar, je li se nešto dogodilo 16. oktobra, da li je nekome falila dlaka s glave? Je li neko napao Đukanovića?

Zašto zamajavaju Crnu Goru i ovu sirotinju koja nema hljeba da jede? Pokrenut je proces koji nije uvjerljiv ni za njih same, a kamoli za narod i Evropu.

* Sve češća su ubistva, nasilje… Kako to objašnjavate?

– Ne da sam zabrinut samo zbog toga, već i tužan. Vidim i osjećam da je to najozbiljniji problem sadašnje Crne Gore. To je posljedica obezbožene ideologije, koja je sve drugo sem ljudskosti, poštenja, česti, obraza i vjere. Ideologija koja je podređena debelom crijevu. Đukanović i ostali trebalo bi da usmjere sve snage na duhovni i moralni preporod i da me puste da radim svoj posao. Onda neću da im se bavim ovakvom politikom. A s druge strane, neka oni ne uvode moral ili duhovnost koji nijesu nikada bila svojstveni Crnoj Gori, a poslije toga mene optužuju što protiv toga protestujem.

Kada sam svirao u pištaljke protiv    Miloševića – mnogi su bili presrećni

– Političarima je mjesto u crkvi, a ne crkvi u politici. Kada sam svirao u pištaljke protiv Miloševića, onda su mnogi bili presrećni zbog toga, ali kada sam posle toga doveo u pitanje njihovu politiku, odnosno ne politiku nego njihovo rješavanje sudbinskih pitanja naroda, bilo je drugačije. Osnovno načelo Crkve je žrtvovanje sebe za druge, a ne žrtvovanje drugih za sebe. Ako političari traže od mene da prihvatim njihovo načelo, oni onda traže od mene da se odreknem Hrista, Ćivota Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog – poručio je mitropolit Amfilohije.

(Nikola Marković, Milica Krgović / Fakti.org)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *