БАЈДЕН НИЈЕ НИ ДОШАО НА ВЛАСТ, а већ је објавио ЧЕТИРИ РАТА

BAJDEN NIJE NI DOŠAO NA VLAST, a već je objavio ČETIRI RATA

20 januara 2021

Autor: Dmitrij DROBNJICKI

OVIH dana američki liberali, a sa njima i njihovi odani sledbenici širom sveta, slave pobedu. Budućnost sveta čini im se svetlom i bez oblaka.



Dani „nemogućeg Donalda“ su iza njih, uvereni su da se raskol na Zapadu završava i da pobeda liberalnog svetskog poretka postaje potpuna i konačna.

Njihov problem je, međutim, u tome što se ne radi ni o kakvoj pobedi, a kamoli konačnoj.

Gotovo filigranski izrežirani (američki) izbori, surova banovanja na društvenim mrežama, pretnje (već delimično realizovane) krivičnim gonjenjem neistomišljenika i obećanja da će u potpunosti uspostaviti poljuljani svetski poredak – sve to nije kraj rata, već njegov početak. Zapravo, to neće biti jedan rat, već nekoliko – surovih, skupih i sa nepredvidivim ishodom.

Bajdenova administracija moraće da vodi građanski rat unutar SAD, dva hladna rata na međunarodnoj sceni i veliki kulturni rat, prvo u Sjedinjenim Državama, a zatim širom sveta. Možda će im se pridodati još i jedan ili dva lokalna vojna sukoba.

Moraće Amerika da ratuje na svim tim frontovima istovremeno, suočens sa sve većim nedostatkom resursa.

Nikoga ne bi treba da zavaraju izborne (tačnije, administrativne) pobede liberala, potpuna demoralizacija ostataka Trampove administracije i kukavička izdaja većine republikanskih kongresmena. Bajdenova garnitura imaće naspram sebe više od sedamdeset miliona mrgodnih Amerikanaca. Sada su šokirani, potišteni i zbunjeni. Ali, koliko će to trajati?

Sudeći po držanju kompanija „Velike sume“, federalnih agencija i lidera Demokratske partije, pobednici se itekako plaše odmazde Trampovih glasača. Zbog toga je protiv njih pokrenuta široka kampanja zastrašivanja i proganjanja.

Vođa demokrata u Senatu zato je već zatražio da se učesnicima demonstracija u Vašingtonu 6. januara (pre suđenja!) zabrane putovanja po SAD. A federalni tužioci koji istražuju upad u Kongres SAD tvrde da su akteri tih događanja planirali da zarobe i pobiju neke kongresmene, kao i da „nasilno svrgnu američku vladu“.

Ovo podseća na sovjetske „trojke“ iz 1930-ih kada su osuđeni proglašavani i za i zaverenike i za japanske špijune. Samo, jedno je slanje u zatvore inteligencije i generalno lojalne i ideološki bliske birokratije, a sasvim drugo će biti pokušaj da se nasitno samelju farmeri, učitelji, preduzetnici, radnici, inženjeri, vojni veterani itd. Sa njima, kako pokazuje istorija, ne može bez građanskog rata…

Nema drugog načina da se ubije pola zemlje.

Novi američki građanski rat potpuno će se razlikovati od ratova iz prošlosti – jer će biti bez frontalnih napada i juriša na gradove.

Verovatnoća da u SAD dođe do nekoliko ozbiljnih unutrašnjih oružanih sukoba i dalje je veoma velika, pa će u narednim godinama novi američki građanski rat rasšršen po celoj zemlji i vodiće se na mnogim tačkama.

Situaciju će pogoršati već započeta unutrašnja migracija između država. Zajednice su i danas prilično podeljene, a kada se stanovništvo pomeša, lokalni sukobi rasplamsavaće se posebnom snagom. Moguće je i da će poreski sistem doživeti eroziju, a to će u velikoj meri zakomplikovati položaj federalnog centra.

Razbijanje otpora trampista biće vrlo problematično upravo zbog njegove fragmentacije i raznolikosti faktora koji su ga prouzrokovali.

Da bi vašingtonski liberali mogli da potčine podeljenu zemlju, moraće da potroše značajan deo emisije novca da bi smirili američke zajednice, kao i da se još jednom samoraskrinkaju pred svetom koji će takođe biti nemiran.

Pojedinci oko Bajdena već su proglasili najmanje dva hladna rata pre nego što je on ušao u Belu kuću: sa Rusijom i Kinom.

Trampova administracija je igrala je Pekingom surobu ekonomsku igru, sa namerom da omete ekonomsku i geopolitičku ekspanziju Kine. Bajdenova će prema Kini imati ozbiljne ideološke pretenzije jer je za nju Kini neprijatna i zbog činjenice da oličava alternativu zapadnoj liberalnoj demokratiji koja je pokazala svoju efikasnost.

Trampu u suštini nije bilo važno šta tačno Kina radi ili ne radi. Fokus je bio na interesima američke industrije, preduzetnika i radnika. Za pobedu se smatralo – odsustvo kineskog uticaja na razvoj industrije i povećanje zaposlenosti u Sjedinjenim Državama.

Za Demokratsku partiju je, naprotiv, veoma važno kako Kina funkcioniše. Ako pristane da postane deo liberalnog svetskog poretka, i to ne samo u pogledu međunarodne podele rada, već i u pogledu vrednosti, njen rast će biti tolerisan. Ako ne pokaže „dobro ponašanje“, pokušaće da je izoluju i da je, budu li u stanju, uguše.

Prvo će pokušati da se dogovore sa Pekingom, da ga primoraju da umeri apetite. Ali, ako Kina nastavi da se deklariše kao industrijski i tehnološki lider, a i kao ideološki nezavisna, između dve sile ne može biti ništa osim hladnog rata.

Priroda ovog hladnog rata malo će se razlikovati od konfrontacije sa SSSR.

Sa Rusijom je situacija nešto drugačija. Ponekad se, dok se čitaju dela američkih stratega, teško osloboditi osećaja da je obuzdavanje Rusije prouzrokovano činjenicom da im nije jasno šta sa Rusijom još mogu da učine.

Uzeti Rusiju za saveznika za Zapad bi značilo dati joj određene garancije (i protiv Kine) i uključiti je u međunarodnu podelu rada ne samo kao dobavljača sirovina. Rusiju je nemoguće likvidirati, a ne mogu ni da je ignorišu.

Obama je tokom svog prvog mandata pokušao da dokaže da Moskva nije neprijatelj, ali se videlo i da ne može da je proglasi za prijatelja.

U svom drugom mandatu, Obama je pokušao je da potceni značaj Rusije (tvrdio je da je tek „regionalna sila), Ali je ipak bio osumnjuičen da saoseća sa „Putinovim podmuklim planovima“.

Sve se završilo sankcijama i gotovo prekidom diplomatskih odnosa.

A onda su upravo ti ljudi koji su se sada vratili na vlast izmislili priču o „ruskim hakerima“ i, uopšte, rusku krivicu za sve loše što se dešava u Sjedinjenim Državama i Evropi.



Sada je ta priča deo liberalnog mejnstrima čiji su ideološki stavovi vrlo trajni.

Dakle, Rusija-neprijatelj biće dominanta u odnosima Vašingtona i Moskve, bez obzira na to koliko je to korisno za Belu kuću i koliko ima veze sa situacijom u svetu.

Bajdenova administracija će morati da se „suprotstavlja Putinu“ i da na to troši resurse.

A još jedan rat, koji će novi šefovi u Vašingtonu morati da vode, povezan je sa činjenicom da je tokom borbe protiv Trampa liberalni establišment višestruko ojačao ultralevičarske grupe i pokrete u Sjedinjenim Državama.

S jedne strane, levičarski ulični borci i dalje su preko potrebni rukovodstvu Demokratske stranke i transnacionalnim korporacijama koje stoje iza nje, s druge – postali su ozbiljna pretnja rukovodstvu stranke.

Nova administracija ne može sebi dozvoliti da levo krilo stranke dominira politikom, ali ne može ni da ga „isuši“ ili potpuno potisne.

Jedini izlaz za nju je da svoj levi pokret spali u unutarameričkom građanskom sukobu, čak i ako to bude tražilo žrtve ne samo među „odvratnim konzervativcima“, već i među liberalima za respekt.

Pokret MeToo jeste uništio liberalnog demijurga Harvija Vanštejna, ali je omogućio da se potpuno preoblikuju korporativne norme i pravila i stave iznad državnopravnog principa pretpostavke nevinosti.

Sjedinjene Države mogu dobiti svojevrsnu obrnutu kulturnu revoluciju – borbu za stavljanje pod kontrolu postindustrijske i deklasifikovane ulice koja ima podršku akademskih krugova i industrije zabave.

Savremeni levi pokreti danas se samo marginalno bave socijalno-ekonomskim pitanjima. Za njih su mnogo važnija prava različitih manjina i uništavanje tradicionalnog načina života u razvijenim zemljama.

Ti pokreti su globalne prirode. Stoga će se `crveni gardisti` kulturnog rata pojavljivati pred vratima državnih institucija i stambenih zgrada u raznim zemaljama. Vašington će ih istovremeno podržavati i ograničiti.

Biće to čudan rat, ali zato ništa manje surov.

Bilo bi dobro da liberali shvate da im nije data pobeda, već – četiri nova rata…

(Fakti)

KOMENTARI



2 komentara

  1. milorad 5 says:

    mislim da će se oni srušiti brže nego što iko misli.Postoji jedna istorijska konstanta u pogledu imperija koja se stalno pojavljuje,njihovo opadanje i urušavanje je otprilike trajalo koliko i uspon i u krajnjoj fazi potpunog sloma je bila potpuno ista kao i u samom počletku,drugim rečima deseilo im se upravo ono što su oni drugima,prethodnicima, uradili da bi stali na put uzdizanja imperije.SAM kraj SSSR je trajao tačno god. dana,toliko je trajala i inicijalna boljševička pobuna a prva 4 petogodišnja plana su upravo bila 20 god.opadanja te imperije pod kolektivnim rukovodstvom nesposobne partijske birokratije.USA je sada pred situacijom samog rodjenja nacije,koje je počelo gradjanskim ratom i tako će se i završiti.Ne mogu da procenim tačno da li će to biti SADA za vreme tiranije ovog satrapa ali pošto bajden mnogo liči na engleskog kralja iz doba američke revolucije(po načinu kako predstavlja vlast:niti je izabran ,niti je previše cenjen,niti ga narod voli,vlada iz neke palate-bunkera i oslanja se samo na bajonet)mislim da je to ipak sada.4 god. gradjanskih sukoba, neposlušnosti i nemira i njih više NEMA kao organizovane svetske imperije i supersile.OVO JE KRAJ AMERIKE,DANAS je POČETAK NJIHOVOG KRAJA.I moram reći da mi je žao zbog njihovog neuspeha,nije SVE bilo loše što je odatle dolazilo kao i sa SSSR što je imao neke dobre i zanimljive varijante poretka.Očigledno je da ni jedna ni druga imperija nisu mogle da nadju univerzalni odgovor na pitanje ujedinjenja čovečanstva pod jednom kapom iako su obe imperije UPRAVO TO PROGLASILE KAO SVOJU MISIJU, a izgleda da je to i nemoguć posao i da su se zato i srušile.Počinje doba ratova treba se naoružati apsolutno i spremiti jer svako ima svog neprijatelja a mi znamo ko su oni,zalazak imperije upravo to i čini,počnu obračuni medju sitnom stokom.

  2. padre says:

    Ma koji bre levi pokret?Nemojte da nam namečete svaku amerićku glupost!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *