Бакире, љубави моја

Bakire, ljubavi moja

25 jula 2015

Aleksandar-Apostolovski-velika 5678Piše: Aleksandar Apostolovski

Kao posvađana familija koja se dugo nije videla, a prošlo je manje od dve nedelje dana od Potočara, članovi Predsedništva BiH bili su gosti Beograda. Aleksandar Vučić je odmah pružio svoje ruke pomirenja Bakiru Izetbegoviću, koje su lebdele ka Sarajevu još od kada je premijer jedva izvukao živu glavu na obeležavanju Dana sećanja srebreničkih žrtava.

Pred strojem garde koja je klecala na vrućini, Bakir je prihvatio taj simbolički gest mirotvoračkog zagrljaja, začinjen Vučićevim poljupcem. Izbrojana su tri poljupca, što je bila možda jedina sitna provokacija u izlivu gostoprimstva kojima su bili zasuti Bakir, Dragan Čović i Mladen Ivanić.

Ta opijenost slatkastim, socijalističkim kičem – kao da je šef protokola bio Goran Bregović – gde je svaka rečenica predstavnika Bošnjaka, Srba i Hrvata bila okrenuta ka srećnijoj i svetlijoj budućnosti, nije se završila samo prihvatanjem tradicionalnih poklona koje je Vučić, na 40 stepeni, delio kao Deda Mraz. Zaboravili su za jedan dan i Bakir i Aleksandar bežaniju ovog drugog u Potočarima, kao i to što je ljuti srpski premijer čitavu nedelju odbijao da se javi na telefon Izetbegovića mlađeg, posredno ga optužujući da nije učinio sve da ga zaštiti dok se poklanjao srebreničkim žrtvama.

Ali, to je bonton koji oduvek vlada u ovdašnjoj krčmi, mada ima geopolitičkih lingvista koji bi da naše narode, koji se u pravilnim istorijskim razmacima čas kolju, čas ljube – izmeste iz bivše Jugoslavije i smeste u nekakav izmišljeni „region” ili „zapadni Balkan”.

Ako su Potočari najavljivali fazu klanja, prekjuče nas je obasjala faza ljubavi. Ništa neobično. Srbi, Bošnjaci i Hrvati obolevaju od zajedničke bolesti. Ako se sećam, ta bolest se zove amnezija. Ne pamte predstavnici tri naroda šta su govorili juče, kao što će, budite sigurni u to, zaboraviti šta su govorili prekjuče, dok ih je Vučić, ne bez tragova likovanja, vodao po Beogradu.

Vučić je likovao jer je pokazao da je šerif na čijoj teritoriji slučajni prolaznici teško da mogu da priđu dragim gostima, a kamoli da ih gađaju kamenjem, potrudivši se da Bakira potpuno iscrpi dopunskim salvama dobrodošlice. Ako je slušanje Siniše Malog bilo već dovoljno iskušenje, pevanje na uvce gostima „Sarajevo, ljubavi moja” bio je dokaz da je ponekad i Dragoljub Žarković u pravu. Naime, kada Vučiću date priliku za šou, taj neće propustiti da ga preotme od ostalih.

Da je to tačno, nije bilo dileme kada je na praznim šahovskim tablama na Kališu, gde nije bilo penzionera – valjda im je Služba dala slobodan dan – matirao Bakira.

Bio je to ipak savršen dan. Razumna sumnja da su epohi ljubavi posredovali porodični savetnici, takozvani strani faktor, manje je važna. Samo da svetlija budućnost što duže potraje. Ali, to je već stvar usuda, a ne inteligencije. Zna to dobro Vučić, jer je nekada, kao kandidat za vojvodu, pevao neke druge pesme.

(Politika)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Apis says:

    VUCIĆ GLUMI MUCENIKA KOJI SE ZRTVUJE ZA SRBIJU. REALNO JE NAJGORI IZDAJNIK KOJI SVE SVOJE IDEALE PRODAO ZA NOVAC. NE MOZE NI JEDNO BICE PREKO NOĆI PROMENITI SVE SVOJE STAVOVE I UBEĐENJA KAO VUCIĆ. ALI MOZE POHLEPAN SVE DA PRODA.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *