Баш нас реформишу!

Baš nas reformišu!

3 januara 2016

KESIC djoko 43Piše: Đoko Kesić

Obnovićemo sve ruinirane škole, gradićemo ih iznova gdje treba i svaku ću lično obići, izjavio je nedavno Aleksandar Vučić, otvarajući u Raškoj školu „Rastko Nemanjić“. Ne sumnjam da će agilni premijer to i učiniti. Ali, to ne rješava problem srpskog školstva i urušenog društva u cjelini. Naravno, to ne znači da škole ne treba graditi i obnavljati. Naprotiv. Ali, ako se renoviranje srpskog društva, pa i obrazovanja, završava s tim, to u neku ruku podsjeća na gradnju onog čuvenog mosta u Crnoj Gori, ispod kojeg rijeka nikad nije tekla, niti će.

Ima nečeg neiskrenog u državnim poslovima koji se odnose na nužnost temeljnih promjena, od obrazovanja do korupcije, kaže beogradski profesor Čeda Čupić. Bavimo se posljedicama, uzroke guramo pod tepih. Nije premijerov posao da istražuje koje škole nemaju adekvatne uslove, koje imaju samo poljski WC. To je posao za državne institucije, ministarstvo prosvjete, prosvjetnu inspekciju…


U Srbiji, koliko se sjećam, u posljednjih tridesetak godina nije formirana vlada koja se od prvog dana vladavine nije zaklinjala u reforme. Izreformisani smo do savršenstva, ne znamo kako se zovemo, gdje idemo, a i dosta nam je. Srbija je danas, a slično je i u Srpskoj, postala idealan prostor u kojem se ukrštaju politika, mediji i estrada, ne raspoznaje se jasno šta je šta. Tim putem Srbija je došla do savršenstva – živi više paralelnih života. Na to nas podsjeti ambasador SAD u Beogradu, Majkl Kirbi, koji reče: „Tražićemo od Srbije da dozvoli prijem Kosova u UN.“

U Srbiji se k’o bajagi diže novi srpski ustanak protiv Kirbija. Kirbi je diplomata, samo je između redova saopštio da u Briselskom sporazumu piše: „Srbija se neće protiviti da Kosovo pristupi međunarodnim asocijacijama.“ Šta li sve to piše u ovom, ali i drugim ugovorima, poput dokumenta potpisanog s novim partnerima u „Železari Smederevo“, ako su uopšte još partneri? Koliko „Er Srbija“ košta Srbiju? Šta je „Beograd na vodi“? O tome javnost nije obaviještena, a trebalo bi da bude.

Sve pomenuto ima veze s maglovitim reformama, a javnost Srbije, pa i Srpske, znaće da su nam reforme uspjele onog trena kad obrazovani Srbi prestanu da bježe iz zemlje ili kad ljudima poput Caneta Subotića bude suđeno po zakonu, a ne po dogovoru u vrhu vlasti.

(PressRS)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *