Birokratija bi ‘pojela’ Beograd … piše Radoje Domanović

Birokratija bi ‘pojela’ Beograd … piše Radoje Domanović

15 januara 2014

1_112864Veliki srpski književnik i jedan od prvih srpskih satiričara odlično je razumeo kako funkcioniše zapošljavanje i ‘služba’. Pročitajte kako je on video birokratiju u prestonici početkom XX veka.

Radoje Domanović najpoznatiji je po neprevaziđenoj satiri „Vođa” u kojoj je opisao srpski narod i njihove predvodnike.

Koliko je dobro poznavao karakter ljudi sa ovih prostora govori i sledeći tekst objavljen davne 1905. godine.

Satiričar piše o tome „Šta bi bilo kad bi beogradska opština uzela tramvaje u svoje ruke?”

Tekst (objavljen i na sajtu Južnih vesti) prenosimo u celini:

Evo šta bi bilo:

Odmah bi bio postavljen direktor sviju pruga sa platom od 10.000 dinara, šef odeljenja električnih tramvaja s platom od 8.000, tri sekretara po 4.000, šest pisara sa po 2.000, osam praktikanata sa po 1.000 dinara i četiri momka sa 1.000 dinara. To je u glavnoj upravi.

Sad dolazi Vračarski odeljak: šef, dva sekretara, tri pisara, četiri praktikanta, pa onda Palilulski odeljak, pa Savski, pa Dorćolski itd.

Zatim Glavna blagajna: Blagajnik, dva podblagajnika, tri pisara, četiri praktikanta, pa onda sporedne blagajnice u svakom odeljku.

Dalje: Glavni marveni depo, Vračarski itd. u svima odeljcima, pa onda lekar sa pomoćnicima. Šef prodaje bileta, računoispitač, magacioner, kontrolni odbor sa dijurnama.

– Štamparija za štampanje bileta: Upravnik, blagajnik, faktor, računoispitač, pomoćnik i drugo potrebno osoblje.

Sad tek dolaze kočijaši, kondukteri, revizori, a već razume se inšpektor sviju pruga sa naročitim zgradama i potrebnim osobljem.

Za svaka kola imali bi smo bar 2 konduktera što se po kolima motaju i tri četiri koji nisu ni došli.

Čim ko ima nekog, evo ga tu.

– Čuješ, molim te, hoću da te molim za jednog mog rođaka. Siroma puki, a dobar je, pa da ga primiš.
– Nemam gde, brate!
– Pa makar na tramvaju nešto, gledaj, Boga ti, pa ti neću zaboraviti.
– The, najzad, nek dođe sutra, šta da mu radim, daću mu odmah 60 mesečno. Je l’ dosta?
– Dosta, samo nek ima koliko toliko.

Ne bi prošlo ni pola godine, a napisana bi bila molba da država dâ subvenciju tramvajima, da bi se ova korisna ustanova mogla održati u prestonici.

Evo, to bi bilo. A kad bi država upravljala, onda treba samo duplo računati broj osoblja.

Da li vam zvuči poznato?

(Dnevno.rs)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *