Blamaža, drugi put

Blamaža, drugi put

31 oktobra 2013

Denis_RomacPiše: Denis Romac

Kada sam prije mjesec dana na ovom mjestu nagovijestio »buđenje« Mladena Bajića i ponovno otvaranje istrage protiv obavještajca Perkovića – a sve ne bi li se nekako izbjeglo njegovo izručenje Njemačkoj, koja mu želi suditi zbog likvidacije hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića – istodobno sam priželjkivao da do toga ipak neće doći.

Čak sam u jednom trenutku pomislio kako će ih možda činjenica da je njihov plan »otkriven« ponukati da se predomisle i da nas poštede još jedne blamaže, no to je ipak bilo previše naivno.

Plan je bio predvidljiv. Najprije treba promijeniti Ustav i ukinuti zastaru za teška ubojstva, što bi onda otvorilo prostor za ponovno pokretanje istrage protiv Perkovića.

A činjenica da se protiv Perkovića vodi postupak u Hrvatskoj onda bi trebala biti opravdan razlog za odbijanje europskog uhidbenog naloga, koji je u međuvremenu stigao iz Njemačke.

Perković bi tako morao izaći pred »neko pravosudno tijelo«, čime bi se obistinila nedavna najava premijera Milanovića, ali i ispunila želja samog Perkovića. Ako već mora na sud, i on bi radije da to bude hrvatski, a ne njemački sud. Perković, dakle ostaje kod kuće, a njemački uhidbeni nalog u ladici.

Vijest o otvaranju nove istrage protiv Perkovića, međutim, ubrzo su demantirali iz Bajićevog ureda, objašnjavajući kako nije riječ o novoj istrazi. Kazneni progon, naime, zasad nije moguć, no to ipak ne znači da Bajić i njegovi ljudi miruju: u tijeku je »poduzimanje zakonom predviđenih radnji« radi procjene postojanja zakonskih pretpostavki za Perkovićev kazneni progon u Hrvatskoj.
Bajić, čini se, još nije donio definitivnu odluku ili barem želi da drugi misle kako još nije odlučio. Ako se, dakle, pokaže da je vijest o otvaranju nove istrage protiv Perkovića samo pritisak na Bajića – bez obzira dolazi li od Perkovićeve obrane ili ministra pravosuđa – operacija spašavanja špijuna Perkovića mogla bi dobiti nove i posve nepredvidljive zaplete.

Jer što ako Bajić otkaže poslušnost? Što ako se pokaže da Bajić ipak odbija sudjelovati u toj jeftinoj pravosudnoj farsi? Jer kako vjerodostojno objasniti da isti oni dokumenti i dokazi protiv Perkovića, koji svih ovih godina nisu bili dostatni za njegovo procesuiranje, odjednom postaju ozbiljni i uvjerljivi?

No to neka brine one koji su se odlučili na cijelu ovu ustavnopravno-pravosudnu vratolomiju, jer nas ovdje treba brinuti nešto drugo. Ponajprije pitanje je li doista moguće da je izvršna vlast spremna uzurpirati i izmanipulirati pravosudni sustav, koji bi trebao djelovati neovisno i u općem interesu, a sve kako bi zadovoljila neki parcijalni i privatni interes, pri čemu se ovdje uopće ne želimo upuštati u rasprave o naravi tog parcijalnoj interesa? Hoće li predstavnici naroda i vladajuća većina šutke ispratiti ovu pravosudnu manipulaciju?
Posrijedi je politikantska manipulacija i instrumentalizacija pravosudnog sustava, što je naročito opasno u našoj situaciji. Upravo u ekonomskoj i društvenoj krizi neovisno pravosuđe bi trebalo biti važan faktor stabilnosti i jamac pravne sigurnosti. Dok su gospodarski i politički sustavi podložni vanjskim olujama, pravna država i u krizi mora funkcionirati.

No ovaj primjer – baš kao i nepodnošljiva lakoća kojom je vladajuća koalicija nagovijestila kako bi radije riskirala ustavnu krizu nego poštovala prvu narodnu referendumsku inicijativu – pokazuje kako nije u krizi samo ekonomija, nego i sami temelji naše demokracije.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *