Блиски исток и противречности Трампове политике

Bliski istok i protivrečnosti Trampove politike

20 jula 2017

Piše: Predrag Ćeranić

Tramp je predsjednički mandat počeo neopreznim napadom na CIA i FBI, organizacije koje imaju kredibilitet i uživaju poštovanje Kongresa i Senata, kao i vojnog establišmenta. Te organizacije imaju mandat da ukažu na neprijatelja, i one su Trampu uzvratile udarac. Istina, prethodno je Trampu „bacio rukavicu“ Džon Brenan, direktor CIA u Obaminom mandatu. Agenciji se nije dopalo Trampovo zagovaranje poboljšanja odnosa sa Rusijom, za šta se Tramp zalagao tokom predsjedničke kampanje. Tramp je zapravo reagovao na napade iz obaveštajne zajednice, a onda su agencije višestruko uzvratile i Trampovu kritiku iskoristile kao „opravdanje“ za napade na njega.

Tako se Tramp našao pod optužbom da je na izborima pobijedio uz pomoć Kremlja, što prati logika da i njemu bliske osobe sarađuju sa Rusijom. CIA i FBI, po ustaljenoj praksi, nisu obavezne bilo šta da dokazuju. Stoga je Tramp posjetu Arapskom poluostrvu razradio u tančine i u smjeru da politički pritisak na njega oslabi. Opet, političkoj „omči“ i sam je nehotice doprinio, jer je podstaknuo CIA i FBI da aktiviraju odbrambene mehanizme i upotrebe svoje resurse za istragu protiv njega i njegovih saradnika, za šta su u Senatu i Kongresu dobili podršku, na prvom mestu od Demokratske partije ali i neokonzervativnog krila Republikanaca, koje predvodi Mekejn.

Osim plesa sa sabljama Tramp je osmislio i drugi performans, onaj sa svijetlećom kuglom koja označava jedinstvo skovano u kraljevskim hodnicima Rijada. Saudijci su, pak, u Trampovoj posjeti vidjeli šansu da se izvuku iz „terorističke koalicije“ koja je organizovala i finansirala Islamsku državu, i pređu na drugu stranu, u koaliciju koja se bori protiv terorizma. Danas je jasno da je Vašington duboko involviran u projekat zvani Islamska država. Isto tako, potpuno je izvjesno da je saudijski princ Mohamed bin Salman, omiljeni sin kralja Salmana, inače ministar odbrane, uz pomoć Al Kaidinih operativaca preuzeo punu kontrolu nad Vladom Kraljevstva Saudijske Arabije. Tvrdolinijaš, dizajner povratka na rigidni islam, takođe je posvećen radu na povratku Muslimanske braće na političku scenu (ne treba gubiti iz vida da je univerzitet Al Ahzar u Kairu snažno podržan saudijskim novcem i da je postao rasadnik kadrova ove ideologije). Inicijator je rata u Jemenu, u čemu ga je snažno podržao Katar. Ali, napad na Jemen Rijad nije mogao izvesti bez američkog blagoslova. Da li je instrukcija data Saudijskoj Arabiji da optuži Katar za podstrekvanje terorizma, što se dogodilo odmah po Trampovom odlasku iz Rijada, zasnovana na pogrešnoj procjeni? Drugo, da li je Trampove saradnike, prije svega Tilersona, CIA podsetila o važnim „detaljima“ poput onog da se u Kataru nalazi američka vojna baza od velikog značaja za region, i da bi ona u slučaju eskalacije sukoba na poluostrvu mogla biti izložena ratnim dejstvima? Moguće je da su naknadne sugestije uticale, te je Tramp korigovao zauzeti kurs i Tilerson je ubrzo zahtijevao diplomatsko rješenje u odnosima između Katara i susjeda.

Tramp je Rijad napustio, a uskoro su Saudijci, Egipat, Bahrein i UAE „ekskomunicirali“ Katar, označivši ga kao jedinog sponzora terorizma i Islamske države, i postavili poznate uslove za skidanje sankcija. Pometnju je stvorilo i Trampovo tvitovanje po povratku u Vašington, kada je napisao da Katar zaslužuje izolaciju zbog sponzorisanja terorizma. I Trampov tvit je dokaz da je haos na Arapskom poluostrvu bio planiran. Ali, opet, Tramp kao da je zaboravio na američku bazu sa deset hiljada vojnika, veoma važnu za operacije na Bliskom istoku, u Persijskom zalivu i Avganistanu. Sve u svemu, operacija Katar bila je pucanj u vlastitu nogu. Tilerson je ugasio požar, ponudivši ugovor o kupovini naoružanja, što će Katar koštati dvanaest milijardi dolara.

Izgleda da se slično dogodilo i tokom samita G-20. Tramp i Putin su se lako dogovorili o prekidu operacija u Siriji kao i potrebi da se podrži Minski sporazum. Već sutradan Tramp i Tilerson su pokazali političku nedoslijednost. Dok je Putin još bio pod pozitivnim utiscima, stigle su ga izjave da ostaju sankcije Rusiji (iako se o njima, kako stvari stoje, nije ni razgovaralo), stigao je zahtjev za povratak Krima u sastav Ukrajine i za prekid u „uplitanja“ Moskve u prilike u Donbasu.

Nagovještaj prodaje američkog oružja Kataru, što je Tilerson dogovorio tokom nedavne posjete ovoj zemlji, kojom prilikom su SAD i Katar potpisali sporazum o borbi protiv terorizma i njegovog finansiranja, još jedan je pokazatelj nekonzistentne politike. Nakon što Tramp iznese stav da je Katar sponzor terorizma, SAD i Katar potpisuju sporazum o borbi protiv terorizma!? Tilerson je nakon potpisivanja ugovora sa Katarom oštro upozorio Rijad da napetost sa Katarom mora prestati. Da li Tilersonov potez, potpuno oprečan sa Trampovim stavom, koji je američki predsjednik objelodanio na svom tviter nalogu, govori da Tilerson radi po nalogu generala Matisa? Da li Matis zaista ima punu slobodu u procjeni angažovanja američkih trupa, te na taj način možemo objasniti iznenadno pojavljivanje američkih trupa na nekoliko vrelih geopolitičkih tačaka (brodovi u Crnom moru, na Baltiku, američki nosač aviona u Južnom kineskom moru)? Da li se, pak, u pozadini svega nalazi glavni igrač – vojno-industrijski kompleks? Visina iznosa ugovora o prodaji naoružanja koje je Tramp sklopio sa Tajvanom, Poljskom, Saudijskom Arabijom i Katarom, ukazuje na to. Atmosfera haosa najviše pogoduje tržištu oružja i ovladavanju naftnim i gasnim poljima, što određuje budućnost Arapskog poluostrva i Bliskog istoka.

Mogućnost saradnje SAD i Rusije, što je obećavao Putinov susret s Trampom, narušila je Tilersonova izjava da sankcije Rusiji ostaju na snazi kao i diktiranje obaveza koje, po Tilersonu, Rusija treba da ispoštuje u Ukrajini. Obavještajna zajednica SAD od početka Trampovog mandata u priličnoj mjeri bojkotuje američkog predsjednika, te je imenovanje Matisa za ministra odbrane bio iznuđen potez. Sve ukazuje da je teza o umiješanosti Rusije u američke izbore, niz optužbi na račun Trampa i njegovih saradnika za saradnju sa Rusijom, i teza da Rusija lansira sajber napade, proizvod medija i obavještajne zajednice koja s medijima usko sarađuje. Stoga je jasna Trampova frustriranost medijima, naročito sa CNN, što dokazuje montirani snimak Trampove „borbe“ sa CNN. Ipak, šou mora ići dalje.

Kako na američku nekonzistentnost gleda ruski predsjednik? Putinova iznenadna odluka da aktivira flotu sa konkavnim 25-metarskim antenama pomoću kojih će Rusija, nakon duže pauze, ponovo motriti kosmos i satelite, dovoljno govori. Rječita je i Putinova naredba o hitnoj serijskoj proizvodnji raketnog kompleksa S-500. Moskva je pročitala Pentagon i neokone, koji odugovlačenjem mirnodobskih rješenja žele omogućiti vojno-industrijskom kompleksu da dostigne tehnologiju Rusije, kako bi Pentagon realizovao planirani prodor prema Kaspijskom bazenu i političko redizajniranje područja bogatih naftom. Tom cilju biće podređen medijski rat i sankcije protiv Rusije.

I na kraju, pitanje, šta će u kontekstu Trampove politike biti sa tzv. Islamskom državom? Odgovor je jednostavan, ona će uskoro kapitulirati, ali to će biti samo privremeno. Pokreti jedinica ove kvazidržave, suštinski terorističke organizacije, registrovani su prema Africi, Zakavkazju i EU. Međutim, zabrinjavajuće veliki broj boraca je jednostavno nestao sa „radara“ i obreo se u Saudijskoj Arabiji. Taj kontigent mogao je biti evakuisan samo resursima ozbiljne sile. Mnogo toga ukazuje da slijedi fragmentacija država na Bliskom istoku, a pitanje je samo redoslijeda, odnosno da li će prvi na udaru biti Egipat ili Iran. Trampova politika i dalje je podređena politici neokona i biće u znaku fragmenatacije Bliskog istoka i prodora prema Kaspijskom bazenu.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *