Blistava metafora današnjeg hrvatskog slavlja jesu i goli Nemci usred Dubrovnika

Blistava metafora današnjeg hrvatskog slavlja jesu i goli Nemci usred Dubrovnika

5 avgusta 2014

Oluja goli nemci 123gd aPiše: Stevan Lazić

Hrvati danas slave. Slave i obeležavaju, širom Hrvatske, dan i dane kad su oslobodili, kako oni to nazivaju, i poslednje delove okupirane, kako takođe oni za to tako govore, Hrvatske. Slave svoju vojno-redarstvenu akciju „Oluju“, koju su im je tim imenom američki generali nazvali.

Hrvati danas slave, kažu, najblistaviju pobedu u istoriji Hrvatske. Slave pobedu kojom su, to euforično ističu, izvojevali svoju slobodu, stvorili svoju državu. I to kakvu državu? Antifasističku, to posebno ističu, i, naravno, demokratsku, „europsku“ državu.

A pravi razlog njihovog slavlja nisu ni istorija, ni nezavisnost, ni sloboda. Nego je pravi i jedini razlog tom i takvom slavlju: izgon Srba iz Hrvatske! Jer su akcijom „Oluja“, kao i prvomajskim „Bljeskom“, u zapadnoj Slavoniji, te iste, 1995. godine, a ta „Oluja“ traje od 1990. godine, konačno riješili pitanje svojih sunarodnika Srba – istjerali su ih, prognali, etnički očistili. I tako ostvarili san Ante Starčevića. Ostvarili su ono što nije uspelo Anti Paveliću, Vladku Mačeku, Alojziju Stepincu, Josipu Brozu, Vladimiru Bakariću i bezbrojnim drugim rešavačima takozvanog „srpskog pitanja“. Tog večnog remetilačkog faktora, kako odavno tako složno i horski oni govore. I kako je tako neprestano govorio i otac njihove nacije: Titov general Franjo Tuđman.

A koga su to u stvari Hrvati pobedili? Šta su oni to oslobodili?

Pobedili su nemoćne i nevine starice, starce, decu, žene, invalide, kao u Dvoru na Uni osobe s posebnim potrebama. Svoje dojučerašnje sunarodnike. Ubijali su ih na pragu kuća, u kućama, po seoskim putevima, u voćnjacima, na njivama. U stvari, nisu oni nikoga i ništa pobedili: „Oluju“ su im do u detalj planirali američki generali, natovski operativci, natovski avioni, fašistička hrvatska i na delu dokazana propaganda. Pobedili su nemoćne, jer Vojske Republike Srpske Krajine nije više bilo. Što ostaje istoričarima da jednom pruže odgovor kakav srpski narod zaslužuje. A onde gde je te vojske bilo, kao u Kotar šumi, između Siska i Petrinje, gde je ta vojska pružila otpor, hrvatski su se „heroji“ razbežali glavom bez obzira. I za sve te počinjene zločine nikad niko nije odgovarao. Vrli svetski delioci pravde u Hagu oslobodili su hrvatske generale. A o onima koji su rukovodili secesionizmom, zločinima, etničkim čišćenjem – da se i ne priča. Trebalo je pripadati Katoličkoj crkvi. I to ti je.

U stvari, nisu oni ništa oslobodili. Na tim područjima živeli su oni koji su čuvali i sačuvali Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju. Na tim područjima živeli su oni koji su ih vekovima oslobađali i oslobodili. Hrvatske danas ne bi bilo da nije bilo Srba na Vojnoj granici, da ih nije bilo u Prvom svetskom ratu, da nisu u svoje okrilje primili i Hrvate, da ih nije bilo u Drugom svetskom ratu. Da Hrvatima nije sve, baš sve oprošteno. Nije Hrvatska antifašistička zemlja. Ona je samo u svoju noviju istoriju prisvojila sve ono što su za nju tokom Drugog svetskog rata učinili Srbi. Što su u borbi protiv hrvatskog i nemačkog fašizma žrtvovale srpske divizije – Šesta lička, Sedma banijska, Osma kordunaška, u kojima je i Hrvata bio tek mali, neznatan broj. A da se priča koliko je Srba, boraca i rukovodilaca, bilo u slavonskim, primorsko-goranskim, dalmatinskim… partizanskim jedinicama.

A svakome ko ne zna, Hrvatima posebno, kakva je to antifašistička država bila, ta Nezavisna Država Hrvatska, preporučujemo bar nešto od literature o zloglasnom hrvatskom fašističkom logoru u Jasenovcu. U kome je ubijeno blizu 700 hiljada Srba, jedan broj Jevreja, Roma i drugih antifašista, među kojima je bio i jedan broj Hrvata. Bilo bi dobro da oni koji ne znaju, a među takve spadaju i najviši državni rukovodioci današnje Hrvatske, koji neprestano ističu kako je Hrvatska bila na strani antifašizma, a Srbe i ne pominju, pročitaju nešto od literature o zločinu u glinskoj crkvi, u Jadovnom, o hrvatskim fašističkim zločinima u Banskom Grabovcu, na Baniji, o zločinima koje je istražio, na primer, dr Đuro Zatezalo iz Karlovca, pa o zločinima u dečjim logorima (bilo ih je pet), koje su isključivo Hrvati imali u Drugom svetskom ratu… I bilo bi dobro da se Hrvati podsete druge polovine šezdesetih godina i prvih sedamdesetih prošlog veka. Da se podsete izbacivanja Srba iz Ustava Hrvatske, oduzimanja jezika, izbacivanja s posla, iz stanova i kuća, miniranja srpskih kuća, progona Srba iz urbanih sredina, pa da se podsete Kerestinca, obale Drave u Osijeku, davljenja vojnika u Splitu, opkoljavanja kasarni zajedničke vojske širom Hrvatske, da se podsete strašnih hrvatskih zločina počinjenih u Sisku, Gospiću, Pakračkoj poljani…

E protiv toga su se Srbi pobunili. Pobunili su se kako im se ne bi dogodio onako masovan pogrom, a spremao se, kakav im se dogodio 1941. godine…

Po takvim antifašističkim uzusima i među Nemcima ima onih koji bi mogli da traže da se i Nemačka proglasi antifašističkom zemljom za sve ono što su neki antifašistički opredeljeni Nemci činili u Drugom svetskom ratu!

A dr Ivo Josipović, predsednik Hrvatske, valjda je zbog takvog tumačenja istorije Drugog svetskog rata i istorije ovog, proteklog građanskog rata u Hrvatskoj, i pozvan da govori u Narodnoj skupštini Srbije. A koliko je on popularan među drugosrbijanskim demokratama, videlo se po hrljenju njihovih poslanika da što pre i što čvršće stisnu ruku gostu, sjajnom i mudrom govorniku, inače piscu tužbe za zločin genocida protiv države Srbije… Ali, i to su Srbi! Dok se njegovo gostovanje u Narodnoj skupštini Srbije može podvesti pod sjajnu narodnu poslovicu, od Vuka zapisanu: Ko me jedan put prevari onaj je nevaljao, a koji više puta, vrijedan je čoek. I – naredba iz centra je naredba. Ona se mora poštovati. A srpski će predsednik u Hrvatskom saboru… malo sutra!

Hrvati nemaju svoje slobodarske istorije. Njih je na tim prostorima držala i održala Rimokatolička crkva, koja im je preveravala i pokrštavala pripadnike drugih naroda, u najvećem broju Srbe. Ona je te pokatoličene narode uvela i u Hrvate, ujedinjavala ih, kako bi mogli što vernije da služe svojim gospodarima Francima, Mlecima, Turcima, Austrijancima, Mađarima, Austrougarima, Francuzima… A slobodu su im doneli jedino Srbi. Žrtvujući i svoju državu, oni su im je doneli. Sve drugo je falsifikovanje istorije. U čemu su hrvatski istoričari veoma umešni umetnici. U stvari, sjajni mađioničari.

I šta to slave i obeležavaju Hrvati danas, juče, sutra?

Hrvati danas, juče i sutra slave i obeležavaju najveće i najmasovnije etničko čišćenje na tlu Evrope od završetka Drugog svetskog rata.

Oni slave i obeležavaju, a Hrvatska tone u dugovima, upada u sve veću krizu, Jadran je za mnoge žitelje kontinentalnog dela Hrvatske misleća imenica, nezaposlenost raste…

A blistava metafora današnjeg hrvatskog slavlja, metafora njihove „pobedonosne“, „oslobodilačke“ istorije, jesu i Nemci koji su se, nedavno, usred Dubrovnika skinuli do gola i takvi šetali. A jedan je, Nemac, naravno, hrvatskoj policiji rekao, otprilike, ovako: Samo da znate, ja sam Nemac! To je on rekao da se zna, da se ima u vidu. I to Hrvatima beše najjasnija predslavljenička poruka!

Danke Dojčland, gospodo Hrvati!

(INTERMAGAZIN:RS)

KOMENTARI



11 komentara

  1. Svetozar says:

    "Hrvatske danas ne bi bilo da nije bilo Srba na Vojnoj granici, da ih nije bilo u Prvom svetskom ratu, da nisu u svoje okrilje primili i Hrvate, da ih nije bilo u Drugom svetskom ratu......" neko je već rekao...SJAJNO REČENO

  2. Petar says:

    Da, baš tako: "najveće i najmasovnije etničko čišćenje na tlu Evrope od završetka Drugog svetskog rata" gamad jedna fašistička

  3. poslednji mohikanac says:

    Dobar tekst. Dobro je da se ne zaboravi. Ali neka im i Oluja i Bljesak i neka slave. Previse su ljudi pobili, mucili, proterali. U temelje drzave Hrvatske uzidana je srpska krv i hiljade dusa koje ne zgresise nista sem sto se rodise kao Srbi. Zapad je od tih dogadjaja "oprao ruke", kao Pontije Pilat nekada davno. Krv je ostala na rukama Hrvata. Ne pricam ni o kakvoj osveti, ali posle svega sto su uradili Bog neka im se smiluje. Na ovim prostorima oduvek se ljudski zivot malo cenio, i nasilja nikada falilo nije. Na balkanu nema ni potpuno nevinih niti apsolutno zlih. Jedino se Hrvatska tu ne uklapa. Oni su genocidna nacija, otisli predaleko. Zato kazem neka slave i Oluju i Bljesak. Time iskazuju ko jesu zaista.

  4. mitovi mitovi says:

    -D -D !!!! ;)3% ?! ;)

  5. Srdjan says:

    Eto sta oni slave.... Slave dane kada su zverski ubijali Srpsku nejač.... Junački narod nema šta...!! Neka vam je to na čast.... A Bog sve vidi, pogani izrodi...

  6. mitovi mitovi says:

    Srđane NE mi slavimo dan kad je ta "nejač" onemogučena da ruši,pali,pljačka,siluje,ubija sve Hrvatsko po toj istoj Hrvatskoj samo vi to očigledno "neznate"!! Kako siješ tako žanješ Srđane sa poštovanjem Srđane !

  7. dobrica says:

    ...hrvat je dijagnoza,nije nacioonalna pripadnost.

  8. xxx says:

    Zbog takvih kao sto su neki od vas NACIONALISTA i dolazi do mrznje medu nasim narodima,a zbog cijeg interesa i profita!? Postavite si pojedina pitanja,a koja mogu glasiti:Tko je profitirao u tome sto se zbilo izmedu nas? Od kuda nasim tajkunima novac? Dal se rat vodio iz ljubavi prema svojoj zemlji,ili pak iz osobnih interesa?....Stara poslovica kaze:Zavadi,pa vladaj!!! Zar ne? Umijesto sto se pljujete i prepucavate preko ovakvih sajtova,te sirite NACIONALNU mrznju,okrenite pricu i pomozimo jedno drugome kako ljudi ne bi gladovali!!! Pogledajte do cega su nas doveli?!!!! Zar vam ima smisla to prepucavanje tko je sta i tko je kome?!! Dajte ljudi dodite sebi!!!

  9. Srbin Torlak says:

    Pazi ustaškog klošara,poziva na mir i toleranciju,a u Hrvatskoj su istrebili Srbe! More marš džukelo jedna pokatoličena! Marš!!!

  10. marko says:

    za mitovi.. Da li ćete vi "hrvati"ikada biti pošteni bar prema sebi ako ne prema drugima.Ima li nešto što nije tačno u ovom tekstu.Naravno da nema.I vi to dobro znate.Koja je to nejač rušila,pljačkala i ubijala sve hrvatsko u čitavoj hrvatskoj.Na kojoj teritoriji se vodio rat.Samo na teritoriji gdje su živjeli Srbi,znači u Krajini,a ne u zagrebu,rijeci,splitu,šibeniku,zagorju,gorskom kotaru,istri(znam reći ćete zadar,režirani dubrovnik ali to već znamo).Ko je kome došao na vrata da ubija?Kao i 1941.-45.,kao i istog takvog pokušaja 1971.Prvo ste došli na vrata urbanih Srba,minirali im kuće i lokale,otpuštali s posla i ubijali(porodica Zec u zg)i proterali.Onda ste došli na vrata kasarni tada jedine legalne,zajedničke vojske,JNA koju ste i vi služili i u kojoj su rukovodeći bili vaši sunaronici ili slovenci(Tus,Brovet i ostali u Bgd,Grubišić,Špegelj,Kolšek u zg da ne spominjem manje jedinice).Toj tada i vašoj vojsci ste isključivali struju,vodu,telefone i snabdevanje prehrambenim namirnicama.Na tu vojsku ste pucali i davili vojnike,a ona je to tolerisala iako to ni u jednoj državi ne bi.Kad se nakon ipak samo kratkog rata stvorila nekakva granica između Srba i hrvata,na teritoriji Krajine su ostali Srbi koji su tu oduvek i živeli kao i manji broj hrvata,kako je uvek i bilo,na teritoriji Krajine nikad ih i nije bilo više od 10-ak%,a neka mesta su bila 100% naseljena Srbima.Naravno ne sporim da je u to vreme bilo hrvata koji su iz Krajine pobegli u ostale delove hrvatske,neki iz straha,neki verovatno i iz prinude,neki su verovatno,nažalost i ubijeni,ali su to sve posledice rata koji su pokrenuli vaši političari(setite se mesića i njegove izjave:izvšio sam zadatak,Jugoslavije više nema,ili Tuđmana maja 1992.:Hrvatska je mogla izbeći rat ali po cenu samostalnosti,ili špegelja 1990.:pokucate na vrata i dum-dum,metak u stomak). I onda ste ponovo kontinuirano od 1992.-95.upadali u avlije i na vrata Srba u Krajini koji su ostali u svojim kućama,na svojim njivama i koji nisu išli,niti su imali nameru,niti su mogli da idu da kako kažete ruše,pale,pljačkaju,siluju i ubijaju po čitavoj hrvatskoj.Vi ste pobili Srbe i na Miljevačkom platou i u Ravnim kotarima,i u medačkom džepu i konačno u bljesku i oluji,na njihovim vratima,samo zato jer ste smatrali da to po nekom vašem shvatanju pripada vama,a ne njima.Uz to interesantno je kako vam je komunizam strašno smetao,a jedino su vam valjale te komunistčke,tzv.administrativne granice.

  11. mitovi mitovi says:

    Marko Zbog skroz drugog pogleda na stanje svari a naročito činjenica koje vi očigledno nikako nečete prihvatiti i došlo je do rata. Pišeš o mesiču tuđmanu itd a niti riječi o gazi mestanu i miloševiču pazi još iz 88-e,babiču,martiču i sličnima,pa daj se sjeti njihovih govora i izrečenih rečenica !Daj se sjeti (neznam dali ti uopče imaš godina da to znaš)TKO JE PRVI UBIO,tko je počeo postavljati balvane,tko je prijetio iz tih "nedužnih" vojarni čitavim gradovima,selima,tko je prvivikao "Nikada pod šahovnicom i nekada sa ustašama ?! Na kraju mi hrvati smo vam kroz 50-g davali do znanja da ne želimo da nam srbijanci kroje pravdu u hrvatskoj i da upravljaju našim novcem a to je glavni razlog odbijanja da mirno riješimo konflikte i napravimo labavu konfederaciju KOJU JE GLATKO ODBILO SBIJANSKO VODSTVO (gle čuda toga se ne sječaš)a zagovaralo slovensko i hrvatsko. Sjeti se ;)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *