Bliži Evropi

Bliži Evropi

22 maja 2013

zvornikdanas-dragan-jerinicPiše: Dragan Jerinić

Ja sam za sve kriv, ustvrdio je Zoran Milanović, premijer Hrvatske, nakon što su prebrojani glasovi na lokalnim izborima na kojima je njegov SDP zabilježio veliki pad u odnosu na prije dvije godine kada je do nogu potukao HDZ.

Za one koji pažljivije prate političku scenu u Hrvatskoj, rezultati izbora nisu nikakvo iznenađenje, jer pritisnuti velikom ekonomskom krizom, ali i vlastitom političkom nesnalažljivošću, vadajuća koalicija je čak dobro i prošla kada se prosto saberu svi glasovi.

Milanovićevom SDP-u svašta se, u suštini, može zamjeriti, od nesposobnosti i nekompetentnosti postavljenih kadrova do klasične bahatosti u koju upadne većina stranaka kojoj vlast dođe zbog slabosti drugih, a ne vlastite sposobnosti.

Ali sasvim je sigurno da su se politički puno odgovornije i prema javnim finansijama i preduzećima u ukupnoj privredi ponašali nego njihovi prethodnici iz HDZ-a. Vidljivo je to iz njihovih nastupa i odnosa prema javnosti uopšte. Milanovićevo priznanje „ja sam kriv“, to nedvosmisleno pokazuje.

Ono što je veoma bitno je da rezultati lokalnih izbora neće bitnije uticati na odnose prema BiH i Republici Srpskoj, koji su prethodnih godina bili u uzlaznoj putanji. Štaviše, veoma prijateljski, za razliku od ranijih godina kada je politika Zagreba, koju je predstavljao Stipe Mesić, bila šminkerska, puna priče i ulizivanja bez rezultata, ili Ivo Sanader, koji se prema BiH ponašao baš kao i kod kuće, bahato i naređivački.

Sa SDP-om u Vladi i predsjednikom Ivom Josipovićem na Pantovčaku Hrvatska je u samo nekoliko godina izrasta u regionalnog lidera koji opravdano pretenduje da i politički i ostale ovdašnje države povuče prema Evropskoj uniji.

I to su istinski i pokazivali, pogotovo prema BiH, značajno mijenjajući odnos prema svim narodima ovdje, pogotovo Republici Srpskoj. Zvanične posjete Josipovića Banjaluci to su i dokazale.

Danas je Hrvatska bukvalno na pragu Evropske unije. Za nešto više od mjesec dana postaće punopravan član te porodice, a samim tim, htjeli mi to priznati ili ne, u mnogome će uticati i na naše živote.

Politička i ekonomska realnost biće drugačija nego danas, jer je potrebno poći od činjenice da granicu nećemo dijeliti samo sa Hrvatskom već Evropom.

Naši privrednici moraće naći načina, ne znam kako, da izvrše pritisak na sve institucije vlasti da omoguće da što lakše prebrode ovaj prelazni period kako bi i dalje mogli biti prisutni na tom tržištu.

Za sve zastoje, koji su u ovom trenutku evidentni, krivicu snosi isključivo vlast i to u Savjetu ministara.

Naši politički lideri, i tu mislim na sve bitne stranke, moraju da izvuku pouku iz hrvatskog primjera kada je u pitanju vođenje ozbiljne politike koja vodi prema Evropskoj uniji. Konfrontacija i izolacija nas ne bi odvele nikuda osim u još veće siromaštvo i besperspektivnost.

Velika je to odgovornost i ona partija koja je toga svjesna, koja opaža sve trendove i osjeća pravac u kojem se kreće cijeli region, od Turske do BiH, koja je spremna na kooperativnost i saradnju ima šansu da obezbijedi sebi i građanima koje predstavlja nekakvu budućnost u evropskoj porodici. Za one koji budu „duvali uz vjetar“ baš i nema nekakve perspektive.

Ključna stvar u čitavom tom procesu je upravo odgovornost prema građanima, državi i resursima sa kojima raspolažemo i upravljamo. Ona definiše i odnos kako će se drugi ponašati i ophoditi prema nama.

Danas se teško može reći da se vlasti u BiH odgovorno ponašaju, ne samo kada je u pitanju proces poput evropskih integracija, nego u svakom segmentu društva osmišljeno i da su naši resursi iskorišteni na najbolji način.

To se jasno vidi iz stanja ovdašnje ekonomije, siromaštva i neobrazovanosti velikog broja građana, zapuštenosti resursa, od poljoprivrede, vodoprivrede pa do industrije i tehnologije.

Smisao dobre politike trebalo bi da  bude da se na najbolji način upravlja resursima, prvenstveno ljudskim, a onda prirodnim  i da pomoću njih steknemo uslove za bolji, kvalitetniji život.

Pozitivna politika trebalo bi da ohrabruje i stimuliše privrednike i investitore. Trebalo bi da promoviše rad kao jedno važno mjerilo na društvenoj ljestvici vrijednosti, a ne da nagrađuje nerad, bahatost ili slično.

Naše društvo već decenijama njeguje i pogrešnu, negativnu selekciju ljudskih resursa. U njemu ostaje samo onaj ko mora i ko nema gdje da ode.

I u takvom ambijentu teško da možemo nekom unutrašnjom dinamikom napraviti značajniji iskorak.

Tu je ipak potreban snažniji međunarodni podsticaj. Potreban je puno širi, regionalni cilj kojem treba da se okrenemo. A to je upravo Evropska unija.

Evropska unija, ipak, sa svim svojim slabostima, krizom, kontroverzama ili ne znam čim sve, nije idealno mjesto, ali je ipak najbolje koje se nudi zemljama regije. Tu šansu ne smijemo propustiti.

(Nezavisne novine – Banja Luka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *