SMRT BEREZOVSKOG – Priča o milijarderu, lovcu na Putinovu glavu i pokajniku

SMRT BEREZOVSKOG – Priča o milijarderu, lovcu na Putinovu glavu i pokajniku

24 марта 2013

Berezovsky_231207cU kupatilu svoje kuće u elitnom predgrađu Londona, nađen je mrtav Boris Berezovski, svojevremeno jedan od nabogatijih ljudi na svetu, ruski disident koji je prema sopstvenoj priči iz Rusije pobegao zbog  “Putinove strahovlade”. Službena Moskva tvrdi da je Boris napustio Rusiju bežeći od ruke pravde s obzirom da je tu zemlju ojadio za stotine miliona evra. Neki idu dalje i tvrde da je Boris iz Rusije, na razne načine, izvukao oko dve milijarde dolara. Politički azil Berezovskom pružila je Velika Britanija. Ko je bio Berezovski?

Rođen je 1946. godine u Moskvi, u braku ruskih Jevreja, Abrahama Markoviča Berezovskog i Ane Gelman. Bio je talentovan matematičar u mladosti, upisao je paralelno matematiku i šumarstvo, završio oba fakulteta, posvetio se nauci i ko zna šta bi sa njim bilo da se nije pojavio Gorbačov. On je stvorio situaciju koja je najpre dala mogućnost ogromne pljačke ruskog bogatstva u nafti, gasu, dijamantima, rudnim bogatstvima a potom i razbijanja Sovjetskog saveza, osamostaaljenja Rusije u kojoj su stvarnu vlast preuzeli oni koji su je i pljačkali. Tu je Boris Jeljcin bio samo pokriće, klovn sa zadatkom da zabavlja publiku dok lopovi obavljaju svoj posao.

Kako se obogatio

Bogaćenje ili poslovna karijera Borisa Berezovskog,  „kremaljskog kuma“, kako ga je 1996. godine nazvao časopis „Forbs“, praktično je započela 1989. godine. Svoje prve miliona zaradio je u gradu Toljati, hiljadu kilometara od Moskve, u sedištu „Avtovaza“, najvećeg ruskog proizvođača automobila. Posao mu je bio da prodaje vozila, a način na koji je to radio, po mnogo čemu, podseća na perpetuum mobile!

Naime, automobili čija je fabrička vrednost bila nešto manja od 5.000 evra, Berezovski je bez problema prodavao za trećinu skuplje! Iako je sarađivala sa jednim od najuspešnijih dilera u istoriji, ruska fabrika od toga nije imala preterane koristi. Bolje rečeno, dok se Berezovski preko noći bogatio, „Avtovaz“ je munjevito propadao! Zli jezici su govorili da su u tom periodu iz fabrike nestajali ne samo delovi, već i kompletni automobili, a da su vozila koja bi do krajnjih kupaca stizala bez Borisovog posredovanja, kao za maler, uvek bila na neki način  oštećena?! Ili su im bila polomljena stakla, ili probušene gume, ili iščupani kablovi. Nije, stoga, čudno što su kupci četvorotočkaša svoje teško stečene rublje radije poveravali dileru Berezpovskom nego direktnom proizvođaču.

U celoj priči Berezovskom je naruku išla i inflacija. Naime, automobili su se plaćali unapred, a na njihovu isporuku se čekalo dugo. Uplaćeni novac je sve vreme bio u njegovim rukama, a kada se zna da je svoje obaveze prema dobavljaču ispunjavao sa velikim zakašnjenjem, jasno je da proizvođači vozila od celog posla nisu imali „ni za vodu“. Pa, ipak, nastavili su da posluju sa Borisom. Zašto? Možda i zato što je Boris u rukama imao i dva jaka argumenta: debelu kovertu i pištoljski metak. Nadležnima je preostalo samo da biraju šta će od toga dobiti.

Reket za Čečene

Nije sporno da su Berezovskog, tokom izgradnje poslovnog carstva, štitili mafijaši. Najpre čečenski, a potom i ruski. U to doba, gangsteri su bili uobičajeni milje ruskih biznismena. KGB je imao običaj da taj deo delatnosti naziva „mokrim poslovima“, aludirajući na prolivanje krvi, premda je i sam imao takve službe. Iako su se mafije utrkivale ko će pre da ga zaštititi, Boris je umalo platio glavom njihovo nadmetanje.

Naime, kada mu je ruska mafija tražila reket da bi ga štitila, navodno je odgovorio da se obrate Čečenima! „Njih već plaćam“, rekao je, „pa ako oni pristanu nemam ništa protiv da umesto njima plaćam vama!“
Takav odgovor je doprineo da Berezovski umalo okonča život. U bombaškom napadu, 1994. godine, jedva je izbegao smrt. Prošao je samo sa opekotinama lica i ruku, njegov „mercedes 600″ je ostao bez svih delova, a njegov vozač bez glave! Nakon neuspelog atentata, bombe su postavljene i u njegovoj banci, ali je i ovog puta žrtva prošla bez posledica.
Godinu dana kasnije dogodila se i najspektakularnija smrt koja se dovodi u vezu sa njim. Ubijen je Vladislav Listjev, jedan od tadašnjih najpopularnijih TV voditelja.

Ubistvo Lisovskog

Ovaj uspešni TV producent je dve godine ranije uspeo da nagovori vladu da privatizuje Kanal 1, najveću rusku nacionalnu TV mrežu. Vlada je zadržala 51 odsto vlasništva, drugi deo je otkupila grupa biznismena sa Berezovskim na čelu, dok je Listjev imenovan za direktora. Problem je nastao kada je pokušao da kompaniju očisti od sumnjivih tipova, prvenstveno od Sergeja Lisovskog, jednog od najvećih oglašivača i vlasnika lanca moskovskih diskoteka, koje su, zapravo, bile paravan za trgovinu drogom.
Kada je najavio da će prekinuti poslovnu saradnju, Lisovski je tražio odštetu od 100 miliona dolara! Listjov je pronašao jednu evropsku kompaniju voljnu da otkupi sva oglašavačka prava ove nacionalne mreže, a od tih para je trebalo isplatiti i odštetu ovom kriminalcu. Listjov je zamolio Berezovskog za pomoć u posredovanju, koji je uzeo pare, a Lisovskom obećao da će ih dobiti u roku od tri meseca.

Do toga nikada nije došlo, jer je samo dve nedelje kasnije direktor televizije ubijen pod sumnjivim okolnostima, čime je, praktično, otpisan i ovaj dug! Iako je bio jedan od osumnjičenih za ovaj zločin, ubistvo nikada nije rešeno. Treba li podsetiti da je Berezovski, nakon toga, bez problema preuzeo celokupnu TV kompaniju.

Dolazak Putina

Nekako u to vreme Berezovski je platio kompletan trošak objavljivanja Jeljcinovih memoara, što mu je širom otvorilo vrata ulaska u Jeljcinov krug. Zahvaljujući tome, postao je i deo male grupe ambicioznih, nemilosrdnih i dobro povezanih ljudi koji su preko noći osiromašili celu Rusiju, a sebe učinili najbogatijim ljudima u istoriji.

Naravno, nije zaboravljen ni sam Jeljcin, kome su maksimalno pomogli da ponovo trijumfuje na izborima za predsednika Rusije, 1996. godine. U to doba Berezovski je bio potpuno nedodirljiv: bio je zamenik predsednika ruskog veća za nacionalnu sigurnost, lični prijatelj Jeljcinove ćerke Tatjane i čovek koji će vrata Kremlja širom otvoriti novom lideru – Vladimiru Putinu?! Upravo je on osnovao stranku koja će Putinu činiti parlamentarnu bazu, verujući da će time, na duže vreme, obezbediti podršku državnog vrha. Ipak, prevario se.

Naime, Putinu su veoma brzo postale jasne dve stvari: najpre da su oligarsi potencijalno daleko moćniji od njega, a drugo da nisu ni najmanje omiljeni među osiromašenim Rusima! Odlučio je da problem reši tako što će ovo drugo iskoristiti u borbi protiv ovog prvog. Nakon što je optužen da je državu prevario za 13 miliona dolara, Berezovski ubrzo beži za London, a u odsustvu biva osuđen na šest godina robije. Razlog prekinutog prijateljstva, kako je Berezovski tvrdio, bio je taj što je Putina uveravao da je nemoguće dobiti rat u Čečeniji, odnosno da će nastavak borbi još više povećati teror umesto da ga smanji.

Život u Londonu i pretnja Putinu

U Britaniji Berezovski započinje nov život i nastavlja stare poslove. Sprijateljio se sa drugim azilantima, pre svega sa čečenskim gospodarom rata, Ahmedom Zakajevom, i bivšim špijunom, Aleksandrom Litvinjenkom, koji je pre četiri godine otrovan polonijumom 210. Njemu je pomogao da objavi dve knjige („Sakaćenje Rusije“ i „Kriminalna grupa iz Lubjanke“) u kojima je Litvinjenko tvrdio da je Putin inscenirao bombaške napade na blokove stanova u Rusiji (što je Rusiji poslužilo kao izgovor za novi rat sa Čečenima), ali i za ubistvo ruske novinarke Ane Politkovske.

Rat bivših prijatelja kulminirao je nakon pokušaja Berezovskog da organizuje opoziciju u Rusiji, koji je prošao bez većih uspeha. Dva ugledna člana Liberalne ruske stranke, koju je Boris neštedimice pomagao i plaćao, ubijena su pod misterioznim okolnostima, što je bio razlog da se, kako sam priznaje, okrene potpuno drugačijim načinima borbe. Na šta je tačno mislio, objasnio je prilikom jednog intervjua:

– Moraćemo da koristimo silu ako želimo da srušimo režim – rekao je Berezovski. – Putinov režim nije moguće srušiti demokratskim putem, revolucija je jedino rešenje!

Zbog ovih reči Kremlj je u više navrata upućivao diplomatske note Londonu i tražio njegovo izručenje, ali bez većih uspeha. Ohrabren time, Berezovski je svoje optužbe nastavio i na stranicama američke štampe optužujući Putina da je pomogao narandžastu revoluciju u Ukrajini.

S druge strane, ruski državni vrh je u više navrata isticao da su Ana Politkovska i Aleksandar Litvinjenko žrtve upravo političkih igara samog Berezovskog, te da je i sam podsticao ratna razaranja u Čečeniji ne bi li za sve to optužio upravo Kremlj. Naravno, Boris je sve to oštro demantovao.

Poslovi u Srbiji

Nastavlja da se bavi raznim poslovima u Londonu i širom sveta. Što se Srbije tiče jedno vreme u javnosti vladalo je uverenje da Berezovski, stoji iza kupovine najvećih mlekara u Srbiji ali to nikada nije dokazano. Unutar te priče mogko se čuti da je zastupnik kapitala Borisa Berezovskog na Balkanu, kroz investicioni fond Salford, bio Miroslav Mišković, u tandemu sa Milanom Bekom, što su njih dvojica odlučno demantovali.

Kako je vreme prolazilo Berezovski je ulazio u razne poslove koje nije mogao da kontroliše, primenjivao je metode pomoću kojih je stekao ogromno bogatstvo ali vremenu su se promenila, stasali su i drugi pa je Berezovski imao sve veće brige. Neke sukobe i nesporazujme pokušavao je da reši na sudu. Ali, onaj najvredniji u materijalnom smislu, dovodi ga na rub propasti.

Poraz od Abramoviča

Viši sud u Londonu doneo je prošle godine  presudu u korist Romana Abramoviča (45), još jednog ruskog milijardera, kojeg je Berezovski (66) tužio zbog navodne prevare u vezi prodaje udela u ruskoj naftnoj kompaniji „Sibnjeft“. Berezovski je tvrdio da ga je Abramovič prevario i zastrašivanjem naterao da proda svoj udeo u kompaniji „Sibnjeft“ za 1,3 milijarde dolara, što je, kako je govoriot, mnogo manje od tržišne vrednosti.On je optužio Abramoviča za ucenjivanje i kršenje sporazuma i za to je tražio odštetu u visini od tri milijarde funti. Berezovski, koji je uživao zaštitu Kremlja u vreme kad je Boris Jeljcin bio na vlasti, optužio je vlasnika fudbalskog kluba „Čelsi“ i da je, bez odobrenja, prodao njegove akcije u RUSAL-u, gigantskom proizvođaču alumunijuma.

Sudija Elizabet Gloster naširoko je obrazložila svoju odluku, nazvavši Berezovskog „nepouzdanim i neuverljivim“ svedokom koji tumači istinu onako kako odgovara njegovim interesima.

-„U vreme kad je dao iskaz, on je namerno bio neiskren – bilo je trenutaka kad je izbegavao da odgovori na pitanja davanjem predugih i nevažnih odgovora za ovaj slučaj ili je tvrdio da je zaboravio neke pojedinosti“, navela je ona.

Sudija Gloster je ukazala da se na kraju donošenje presude svelo na to „da li treba verovati Abramoviču ili Berezovskom“. Abramovič je odbacio sve optužbe Berezovskog. Jedan od najbogatijih ljudu na svetu negirao je tokom procesa da je u prošlosti sarađivao sa Berezovskim, navodeći da su mu njegovi saradnici jedino plaćali kako bi sebi obezbedio političku zaštitu i da ništa više od toga nije bilo u odnosu dvojice oligarha. Abramovič i Berezovski su na ovaj sudski proces potrošili 100 miliona funti i angažovali čitavu armiju advokata. Presudom je Berezovskom naloženo da Abramoviču isplati pet milijardi dolara.

Rasprodaja

Početkom 2013. godine engleska javnost saznaje da Berezovski rasprodaje sve što ima vredno. Tako je, uz ostalo, prodao nekoliko kuća u Londonu, Rols-Rojs iz 1927. godine i legendarnu sliku Endija Vorhola, “Crveni Lenjin”.

Dmitrij Peskov, portparol Kremlja, izjavio je juče da je Boris Berezovski pre tri meseca poslo pokajničko pismo Vladimiru Putinu u kojem moli predsednika Rusije da mu oprosti počinjene grehove kojih je, navodno piše u pismu, u međuvremenu postao svestan. Putin uopšte nije reagovao.

Londonski mediji javljaju da je poslednja dva meseca Berezovski nekoliko puta tražio pomoć na psihijatrijskim klinikama glavnog grada Engleske. Umro je u nedelju, 24. marta ove godine.

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u