Братство и јединство

Bratstvo i jedinstvo

6 februara 2015

tomic ante 46Piše: Ante Tomić

Odgovarajući na glasinu da policija namjerava srušiti šatorsko naselje nezadovoljnih branitelja na pločniku u Savskoj ulici, Predrag Matić vedro se osmjehnuo i kazao kako je “u podrumu Ministarstva smješteno sto do dvjesto specijalaca srpske nacionalnosti naoružanih do zuba. Dečki bi išli kući, ali držimo ih zbog prosvjeda.” Bio je to, naravno, vic. Svi su zdrave pameti shvatili da je riječ o vicu.

Klemm ne konta vic

Dodajmo i da to uopće nije bio loš vic. Naprotiv, nešto sam i zadivljen da ministar Matić u svojoj muci, kraj svih uvreda i kletvi kojima ga protivnici svakodnevno časte, još ima krepki smisao za šalu.

Potrebna je zaista velika snaga duha da bi se sprdao dok ti idioti dobacuju: “Jebeš li arkanovku?”

Nažalost, ima i onih koji ne kontaju šalu. Pod šatorima su brzo sazvali konferenciju za novinare i za mikrofon je izašao Josip Klemm da potresno zavapi: “Matić plaši hrvatsku javnost srpskim specijalcima koji se nalaze u Ministarstvu.” Blažen bio, on je, izgleda, shvatio kako nekakvi niški padobranci stvarno čuče u Matićevu podrumu između prašnjavih registratora i slomljenog uredskog namještaja te, namrčenih lica i šljemova okićenih granjem, s otkočenim kalašnjikovima dulje od tri mjeseca niti jedu niti piju, nego samo čekaju znak da jurnu na demonstrante i sve ih postrijeljaju.

Ali ribica ne priča?

Ispalo je na kraju glupo i neugodno, kao i inače kad pokušavate ispričati vic osobi koja je u nižim razredima osmoljetke primila cjepivo protiv imaginacije i vedrine.

Susreli ste se svakako kojiput s nekim tako ozbiljnim i zakočenim, gotovo da pomislite kako je malčice kratak između ušiju. Vi, na primjer, počnete: “Ulovio Mujo zlatnu ribicu…”

“Nemoj zezat!” zaprepasti se Klemm. “Zlatnu ribicu ulovio? Kako, na glistu ili mušicu?”

“A zlatna ribica mu kaže: Pusti me, ispunit ću ti tri želje…”, nastavljate vi ignorirajući upadicu.

“Ne znam, to mi je malo sumnjivo”, javi se, međutim, ponovno Josip Klemm razumno uočavajući: “Ribe, što ja znam, ne govore.”

“E, znaš što, zaboravi”, zaključite naposljetku poraženo.

Doslovan kako valjda samo vojni policajci mogu biti doslovni, Klemm je digao uzbunu zbog šale, a kako u šatoru nije bilo nikoga da mu ispod glasa dovikne: “Josipe! Ks! Ks! Josipe, Matić se zajebavao”, on je lijepo produžio stranputicom, sa svakom novom rečenicom sve više iznenađujući. Matićeva je izjava, ustvrdio je dalje, povrijedila građane srpske nacionalnosti, njome se želi izazvati kaos, a toga je bilo dosta devedesetih godina.

Branitelji se, zaključio je Klemm trijumfalno, ne obraćaju govorom mržnje Srbima, oni se bore i za njihova prava, nismo tu da plašimo jedni druge.

Nakon toga je u braniteljskom šatoru uslijedio oduševljeni aplauz i klicanje i ostalo je totalno neprimijećeno kako su Klemmova senzibilnost za druge i drugačije i isticanje zajedničkih interesa Srba i Hrvata ustvari vrlo nalik nečemu što se jednom u prošlosti zvalo bratstvo i jedinstvo.

Uf, što je ovo naporno

Čudnim vas stazama, kako vidimo, može odvesti ako ne shvatite vic i gdjekad to i ne mora nužno biti loše. Ili barem meni nije mrsko znati da Klemm ne mrzi Srbe i da se ne trebamo “plašiti jedni drugih”.

Ugodno je to čuti nakon što je u šatoru u Savskoj na misi na Badnjak don Damir Stojić prestravio narod izmišljotinom kako pokvareni srpski ginekolozi po slavonskim bolnicama pobacuju hrvatske zametke.

Ipak, generalno gledajući, ljudi pravocrtnih policijskih umova, nemaštoviti i bez smisla za šalu, prava su nesreća. Neugodni su u društvu jer se lako uvrijede, zašute i oprezno strijeljaju očima kad se ekipa počne smijati.

Doživljavajući humor neprijateljskim, znaju biti vrlo paranoični. Morate biti vrlo oprezni s njima, kao da hodate po jajima, i to vas naposljetku, razumljivo, iscrpi. Izgubite živce i ne da vam se više objašnjavati kako ništa loše niste mislili.

Osim toga, s vremena na vrijeme takvi znaju biti opasni. Osjećajući se nesigurno zbog smijeha, nalazeći svoj integritet ugroženim, posegnut će i za nasiljem.

Od vica do užasa

Nama je danas, istina, simpatično kako je Josip Klemm krivo povezao i nadigao dreku zbog jednog šašavog vica ministra Predraga Matića, ali u nekim drugim okolnostima to može završiti u golom užasu.

Pogledajte samo one muslimanske radikale koji su sa strojnicama upali u redakciju francuskog satiričkog tjednika. Ni oni, sjetite se, jednako tako nisu kontali šalu i pošalicu.

(Slobodna Dalmacija)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Zapadnjak says:

    Pa to je odlično gospon Tomić,vicevi služe za to da nasmiju i opuste ljude koji su pod stresom,Matić eto,hladnokrvan šeret, hladno američki mogao je bez problema da navuće ograničenog Klemma toliko da počne da bulazni,da prića gluposti i da se izblamira do korica,nešto mi je to vrlo ličilo i na našu gđu Kitarović,poštovanu predsjednicu,i ona ima pune rukave bisera.Ma da nisu oni dvoje išli u istu školu,licej,možda američki?-:))))Ljep pozdrav gospon Ante.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *