BREDLI MENING – Heroj i veliki čovek kojeg je Amerika osudila na 35 godina zatvora

BREDLI MENING – Heroj i veliki čovek kojeg je Amerika osudila na 35 godina zatvora

22 avgusta 2013

Screen-shot-2013-03-06-at-7.10.48-PMAmerički vojni sud u sredu je osudio američkog vojnika i zviždača Bredlija Meninga (25) na 35 godina zatvora. Njegov advokat Dejvid E. Cumbs od suda je tražio kaznu „koja mu neće ukrasti mladost“, ističući da Meningove objave nisu ugrozile SAD. Podsetimo, Meningu se sudilo zbog curenja podataka koji su kasnije objavljeni na stranicama Vikiliksa. Tim dokumentima otkrio je niz kriminalnih radnji američke vlade, uključujući ratne zločine počinjene u Iraku.

Prošlog meseca proglašen je krivim po 20 tačaka uključujući špijunažu, krađu dokumenata i kršenje kompjuterske regulacije. Nije proglašen krivim po najtežoj optužnici za „pomaganje neprijatelju“, zbog koje mu je pretila doživotna kazna bez mogućnosti pomilovanja.

SAD su danas osudile velikog čoveka, jednog od najvećih koje je njihova zemlja dala poslednih decenija. Mnogi časni Amerikanci predali su sebe i svoje ideale atmosferi straha i pretnji koja se nadvila nad zemljom posle 11. septembra 2001. Poklekli su nad stvarnim i imaginarnim pretnjama, stvarnim i izmišljenim „lošim momcima“, do te mere da su predali sve svoje – svoju privatnost, svoju slobodu, svoje najintimnije tajne. Izdići se iznad svega toga „samo“ časnima više ne uspeva. To više nije dovoljno, danas se iznad ovakvog sistema izdižu još samo najbolji, samo heroji, a Bredli Mening je pokazao da je on jedan od njih.

Setimo se ovom prilikom naizgled svega lepog što život nosi mladiću koji je spreman biti dobro podmazani točkić u mašini. Mladost, relativna bezbrižnost, sitni životni užici, nova poznanstva, ljubavi, prijatelji, putovanja. Sve je to bilo nadohvat ruke Meningu, to su trebale biti njegove godine, njegov miran život u zemlji „slobodnih i hrabrih“. Nikad neće imati ništa od toga, samo beskonačne dane u ćeliji, u kavezu u koji ga stavlja otadžbina koja se kune, u slobodu i hrabrost, pa i u samog Boga.

Mening se odrekao svega samo da bi „podmazanim točkićima u mašini“ doneo istinu pred lice i time ih pokušao probuditi iz njihovog što nesvesnog, što naivnog, što egoističnog, sna. Dok je čekao početak suđenja, strpali su ga u samicu, u prostor koji je imao samo jedan cilj – da da slomi. Stotine dana i noći proveo je sam u skučenom prostoru bez ikoga i ičega. Sam sa svojim mislima. U potpunoj izolaciji 23 sata na dan. Morao je da spava go bez jastuka i posteljine na krevetu. Nije mu dopušten pristup ni televiziji, ni štampi, čak ni prostoru za rekreaciju. Čak i taj jedan sat u danu bio je pod strogim nadzorom čuvara.

Jednog od svojih najvećih ljudi tretirali su kao zver. Iz osvete, iz sadizma i mišljenja da će tako uplašiti sve njemu slične, dokazati svoju dominaciju. Nisu uspeli, Amerika je ove godine dala još jednog heroja koji je uspeo svoj spas pronaći u Rusiji.

Sva ta teška sudbina, te godine koje su mu presudili, pa i taj krevet bez jastuka, stvarniji je od svih lažnih iluzija kojih je Mening bio svakako svestan. Birao je stvarnost, brutalnu stvarnost koja je podjednako brutalna kao i istine koje je objavio. Što drugo može čovek njegovog kalibra i svesti? Da se vrati iluzijama svakodnevice, parolama o slobodi i pravdi?

Mnogi mogu, mnogi pristaju da svoje biće podrede nepravdi koja će njima vladati, njima dominirati i upravljati do njihovog zadnjeg dana. Mening nije mogao – kao i Snouden, koji je rekao: „Ovo nije svet u kome želim da živim“. Mening nije mogao drugačije zato što nije kao drugi ljudi, zato što je bolji od njih, zato što je zaista američki heroj, a, ako ima pravde – a nadamo se da nje mora biti – jednog dana te činjenice će biti svesni svi.

(Standard.rs – Advance)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *