„Velike sile poput Amerike, Nemačke, Britanije i Francuske dovele su do toga da je sasvim „normalno“ ubiti, opljačkati i proterati Srbe“

„Velike sile poput Amerike, Nemačke, Britanije i Francuske dovele su do toga da je sasvim „normalno“ ubiti, opljačkati i proterati Srbe“

5 маја 2014

cedomir-anticU intervjuu, istoričar Čedomir Antić tumači kontroverze koje prate dva krupna loma u prošlosti Srba i ostalih naroda na ovom prostoru – Prvi svetski rat i raspad Jugoslavije, ali i aktuelni globalni potres u Ukrajini, u mnogo čemu sličan onom što je, ne tako davno, već viđeno na Balkanu.

Na početku osvrta na nasleđe poslednjeg rata u BiH, naš sagovornik, koji predaje na Filozofskom fakultetu u Beogradu i Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, objasnio je u kakvim okolnostima su započeli i trajali oružani sukobi na prostoru bivše Jugoslavije u prvoj polovini devedesetih godina.

– Za ratovanje, kao i za mirenje, potrebne su najmanje dve strane. Srpski narod 1991. i 1992. godine nije imao izbora. Slovenci, Hrvati i muslimani, odnosno Bošnjaci bili su spremni da iz federativne Jugoslavije, u kojoj njihova državnost nije bila ugrožena, izađu po cenu rata. Od Srba su očekivali da mirno i ponizno prihvate gubitak svoje otadžbine, te političkog statusa, prava i sloboda koje su drugi po prirodi stvari nastavili da imaju – istakao je Antić.

U Hrvatskoj je 1. maja obeležen Dan pobede, a u Sarajevu se obeležava Dan odbrane Sarajeva, dok Srbi 1. i 2. maj 1992. i 1995. godine pamte po zlu. Kako to ocenjujete?

– Bilo bi pošteno da prvaci hrvatske države kažu kako su u maju 1995. izvršili etničko čišćenje teritorije pod zaštitom UN, zemlje na kojoj se nalazi bivši logor smrti Jasenovac. Da to nisu uradili sami, već uz pomoć SAD i SR Nemačke, konačno, da za ubistvo više od stotinu srpskih civila do danas niko nije odgovarao. Takođe, valjalo bi da vođe muslimana, odnosno Bošnjaka jasno kažu da li je progon naroda, koji je do genocida iz 1941. bio većina u oblasti Sarajeva, ostao najveća tekovina njihovog ratovanja protiv Srba.

Kako će istorija verifikovati te datume, odnosno može li milion puta ponovljena laž postati istina?

– Istorijska nauka je odavno relativizovala koncept istine, pozivajući se na brojnost interpretacija, slabosti ličnih sećanja, manjkavosti svih, a posebno modernih izvora. Srbi su imali nesreću da, bez obzira na to što su uz visoku cenu odbranili svoju slobodu i državnost Republike Srpske, ipak imaju, makar i delom, gorak status poraženih. Taj status ne mora biti većinom loš. Pre svega rat, a posebno građanski, međuetnički i verski, po definiciji je zločin. Meni je drago što oni Srbi koji su, možda zvanično i deklarativno ratujući za pravedne i legitimne ciljeve, počinili bilo kakav zločin – a posebno odvratne i gnusne protiv žena, dece, civila i zarobljenika – nisu oslobođeni odgovornosti. Žao mi je što nismo imali snage i moći da im sudimo još za vreme trajanja rata. Na drugoj strani, besomučna propaganda, loš uticaj elita i verskih hijerarhija, konačno i nepoštena politika SAD, Nemačke, Britanije i Francuske, učinili su da u Hrvatskoj i Federaciji BiH ne postoji nikakav negativan odnos i to ne samo prema ubicama srpskih civila, već i prema ljudima koji su sklonili svoje porodice, pokrali desetine i stotine miliona, a onda radi podrške javnosti velikih sila žrtvovali civile iz redova sopstvenog naroda. Mislim da to može samo da šteti legitimnim i pravednim ciljevima hrvatskog i bošnjačko-muslimanskog naroda u budućnosti.

Kada će potomcima golobradih vojnika JNA stradalih u Dobrovoljačkoj ulici biti dozvoljeno da bez straha i policijskog obezbeđenja odu na mesto stradanja i odaju počast svojima najmilijim?

– Tek kada SAD i Nemačka budu garantovale status i državnost Republike Srpske. Dokle god iz tih država stižu signali da bi Srbi mogli da sve izgube, te da i posle rata nastavljaju da „ratuju“ mrtvi, u Sarajevu i ostalim krajevima Federacije BiH i Republike Hrvatske za istinsko obeležavanje srpskih stradanja neće biti ni razumevanja, ni sigurnosti.

Da li je Gavrilo Princip u Sarajevu heroj ili „terorista“?

– Gavrilo Princip je nesumnjivo počinio ubistvo. Ipak, treba reći da su se pripadnici „Mlade Bosne“ borili za narodnu slobodu, demokratiju, ravnopravnost polova, slobodu štampe, socijalnu slobodu… Da je Austrougarska bila demokratska država, ne bi postojala „Mlada Bosna“. „Mladu Bosnu“ treba posmatrati u kontekstu vremena. Nekoliko godina pre Sarajevskog atentata u Carigradu je belgijski anarhista, užasnut masakrima nad Jermenima, izvršio neuspešan atentat bombom na sultana Abdul Hamida. Poginuo je veliki broj civila, ali su evropske sile izvršile pritisak na Portu i naterale je ne samo da ne pogubi ubicu, već i da ga naposletku oslobodi. „Mlada Bosna“ bila je organizacija bez značajnije pomoći iz inostranstva. Iza nje su stajali neuspeli pokušaji atentata, a Sarajevski atentat je jedina uspešna akcija ove organizacije u Bosni i Hercegovini. „Mladu Bosnu“ činili su uglavnom Srbi, ali bilo je među njima muslimana i Hrvata – Mehmed Mehmedbašić, Ivan Jukić, književnik Ivo Andrić, koji će se kasnije izjašnjavati kao Srbin… Oni su želeli slobodu i stvaranje jugoslovenske države oko slobodne i demokratske Kraljevine Srbije.

Bosanski muslimani bili su najveći protivnici austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, jer je tim činom zvanični Stambol kao njihov „pravoverni“ pokrovitelj praktično proteran iz BiH, a danas su najveći zagovornici teze da je Gavrilo Princip počinio „zločin“?! Kako to komentarišete?

– Gavrilo Princip je svoje poslednje dane proveo u ćeliji zatvora u Terezinu u kojoj je decenijama ranije robovao i Hadži Lojo, vođa otpora muslimana austrougarskoj vojsci iz 1878. godine. To nije bilo slučajno, bez znanja austrijskih zatvorskih vlasti. Princip je zbog toga bio ponosan. Srbi su u vreme austrougarske okupacije bili najbrojniji narod u oblastima Bosne i Hercegovine, njihova prava su austrougarski kolonizatori sistematski umanjivali i kršili, koristili su verske, socijalne, istorijske i druge razlike i mržnje kako bi podelili i posvađali narode Bosne i Hercegovine. Ipak, 1907. godine u Šamcu dva pokreta – srpski i muslimanski – sporazumela su se. Bio je to kraj Kalajevog projekta „bosanske nacije“. Dogovor dva naroda su Izetbegović i njegovi saradnici odbili 1991. i 1992. godine. Neko im je, po svoj prilici, obećao dominaciju nad celom Bosnom i Hercegovinom. Nisu hteli „brata za brata, dobili su tuđina za gospodara“, a sa gospodarima dobili su i njihovu istinu.

S kojim ciljem zvanični Beč „Mladu Bosnu“ uporno povezuje sa Dragutinom Dimitrijevićem Apisom i organizacijom „Crna ruka“, odnosno „Ujedinjenje ili smrt“?

– Otpor potlačenih naroda, posebno kada ga iskazuju tinejdžeri, teško je diskvalifikovati, grditi i potceniti. Muharem Bazdulj je nedavno veoma dobro i na izvorima utemeljeno objasnio taj mehanizam satanizacije Srbije i srpske vojske iz 1914. godine. Prema toj matrici, koja je konstruisana posle 1945. godine, ispada da je Jugoslovene mogao da oslobodi samo onaj ko ih je okupirao i pretvorio u koloniju. Činjenica je da su ideje „Mlade Bosne“ i njeno delovanje stariji od „Crne ruke“. Atentat bi bio izvršen i bez veza koje su sa ljudima iz Apisovog okruženja imali pojedini mladobosanci.

Kako komentarišete situaciju u Ukrajini i u kolikoj meri ona može da utiče na dešavanja u BiH?

– Situacija u Ukrajini podseća na prilike u BiH 1991. i početkom 1992. godine. Mislim da se tome niko normalan ne raduje. Do sukoba ne bi došlo da nije bilo nastojanja SAD, Velike Britanije i u izvesnoj meri Nemačke da na neustavan i nezakonit način smene predsednika Viktora Janukoviča. I kada su ga smenili, nisu se držali u tu svrhu sklopljenih sporazuma. Narušavanje prava Rusa i Ukrajinaca koji govore ruski jezik podseća na prilike u Hrvatskoj i BiH početkom devedesetih godina prošlog veka. Mislim da će kriza biti dugotrajna i da Ukrajina posle nje neće biti u političkom i ustavnom pogledu ista kao pre. Očekujem da SAD i Velika Britanija, a za sada se Nemačka tome protivi zbog svojih hrvatskih štićenika, pokušaju da dobiju kompenzaciju u BiH. Uveren sam da u tome neće uspeti, osim ako im mi ne pomognemo našom neslogom, vlastoljubljem ili korupcijom.

Kako će se razrešiti situacija na Krimu?

– Teško je verovati da bi u dogledno vreme Krim i Sevastopolj mogli da budu otrgnuti od Ruske Federacije.

Može li biti novog prekrajanja granica na Balkanu?

– Da. Ali, samo zahvaljujući velikim silama. Bilo bi najbolje da one podrže demokratsko pravo svih koji mogu da izglasaju nezavisnost. Dosadašnja neprincipijelnost štetna je za njih same. Kosovu su dali nezavisnost, Srpsku guše, Vojvodinu na silu pretvaraju u pokrajinu sa pretenzijama da postane federalna jedinica, a Srbe na severnom Kosovu sprečavaju da imaju bilo kakvu autonomiju.

Zašto putem samoopredeljenja mogu Kosovo i Krim, a ne može Republika Srpska?

– Kada bi Republika Srbija bila velika sila i imala nuklearno oružje, Republika Srpska bi postala nezavisna. Toliko o međunarodnom pravu. Ipak, naša borba je pravedna i ako uspemo da održimo svoju državnost, politički se ujedinimo i obnovimo našu privredu, nezavisnost će jednoga dana doći na dnevni red i mi ćemo uspeti da se za nju izborimo.

Neutralna“ Austrija traži ukidanje RS!

Kako komentarišete najavljeni dolazak Bečke filharmonije u Sarajevo 28. juna ove godine, odnosno na 100. godišnjicu Sarajevskog atentata?

– Mislite da bi trebalo osuditi odlazak Bečke filharmonije u inostranstvo? Uveren sam da je dobro što dolazi. Nije dobro što neko u EU u Sarajevu vidi uzrok svetskog rata. Ako bi oni želeli da svojom muzikom osude rat, najbolje bi bilo da sviraju u centru Beča. Tamo je formulisana osvajačka i u svojoj suštini zločinačka politika jedine evropske sile koja nije uspela da osnuje kolonijalno carstvo. Zemlje u kojoj je deceniju pre 1914. pripreman veliki rat, nacije koja je u nesposobnosti da istovremeno modernizuje ustanove i sačuva veliko carstvo iznedrila militarističku generaciju koja je mislila da rat može da donese obnovu. Na talasu poraza, rasnih teorija i totalitarne ideologije, kasnije je stasala sledeća generacija Austrijanaca, koja je u Drugom svetskom ratu dovela do fenomena u kome je stanovništvo koje je u Trećem rajhu činilo sedam odsto ukupnog građanstva, dalo gotovo 50 odsto ratnih zločinaca, uključujući samog firera. Austrija, koja i danas pokazuje veliko interesovanje za BiH i Srbiju, dala je najviše visokih predstavnika za BiH i, mada neutralna, predlaže reforme koje bi dovele do ukidanja Republike Srpske. Sve to je moguće zahvaljujući mimikriji i uspešnoj politici koja je nekada uverila svet da je „Betoven Austrijanac, a Hitler Nemac“.

(Pressrs.ba)

KOMENTARI



2 коментара

  1. velimir says:

    AMERIČKO-FAŠISTIČKA-ANGLOSAKSONSKA UNIJA JE VEĆI ZLOČINAC I OD SAMIH ZLOČINACA JER OPRAVDAVA ZLOČINE PROTIV NARODA SRPSKE NACIONALNOSTI I OKRIVLJUJE ŽRTVE DA SU NAJVEĆI KRIVCI ZA SVE ŠTO SE DOGODILO,PRIPISUJE IM ZLOČINE KOJE NISU POČINILI I JEDINO NJIMA SUDI. TO JE JEDAN OD DOKAZA DA KATOLICI ŽELE NESTANAK PRAVOSLAVLJA A I PRE NEKI DAN JE JEDAN EVROPSKI IMBECIL IZJAVIO DA PRAVOSLAVLJE TREBA UNIŠTITI. NA SLEDEĆEM LINKU PETICIJA PROTIV NATO PAKTA AKO ŽELITE POTPIŠITE I ŠALJITE DALJE http://www.peticije24.com/nato_zloinci_i_njihovi_podrepai_na_sud ŽIVELA SRBIJA

  2. Србин Торлак says:

    Dečko ti uopšte nisi normalan!!! Dao sam ti potpis na jednu peticiju ali ti si onda napravio drugu koja uopšte nije ozbiljna!!! Prva peticija je bila OK i ona je pozivala da se podigne optužnica protiv osobe koja radi protiv našeg naroda i države,a ovo sa drugom peticijom samo unosi zabunu i sumnjam da ćeš nešto dobro uraditi!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u